Koalicija HDZ-a i Mosta sve viši sliči na Jugoslaviju. Dva su je puta dva glavna igrača sastavljala uz umjetni optimizam, lažne osmijehe i fige u džepu. I dva se puta raspadala na tisuće komadića uz velike sukobe, međusobnone uvrede i brutalne u jednom slučaju prave, a u drugom političke ratove.

Odgovornost za ovaj najnoviji cirkus na obje je strane. S jedne doista nije jasno zbog čega HDZ i Plenković toliko inzistiraju na ostanku Zdravka Marića koji je veliko opterećenje i za Vladu i za stranku. Sama činjenica da ministar financija ne može sudjelovati u rješavanju posljedica političkog i gospodarskog zemljotresa zvanog Agrokor trebala bi biti dovoljan razlog za njegovu smjenu.

A kada se tome još doda da je Marić dopustio da HBOR Agrokoru dodijeli 200 milijuna kuna kredita – onda nije jasno zbog čega Plenković ustrajno inzistira na njegovom ostanku.

S druge pak strane Most je mogao jučer na Vladi biti i suzdržan i na taj način dati još barem nekoliko dana predaha da se situacija oko Marića riješi na bilo koji drugi način osim praktički padom Vlade. Nakon što su Mostovi ministri glasali protiv Marića, Plenković i nije mogao napraviti nešto drugo osim onoga što je napravio.

Nije baš ni jasno kako će funkcionirati nova parlamentarna većina ako je kojim slučajem HDZ i uspije sastaviti. Ako će ona iznositi 77 ili 78 zastupnika, a nešto takvo se čini izvjesnim, to će onda značiti da će Plenković biti izuzetno ranjiv na političke ucjene sa svih strana i od svih političkih opcija.

Koliko je šarolika koalicija koja bi mogla podržavati novu Vladu vrlo bi se brzo moglo vidjeti na slučaju spomenika poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu na kojem se nalazi ustaški pozdrav »Za dom spremni«.

Naime, tri zastupnika SDSS-a po svoj će prilici biti ključni za opstanak nove većine i zacijelo će pojačati pritisak na Plenkovića da konačno ukloni HOS-ov spomenik. Ali u novoj će većini biti i zastupnici, o kojima će također ovisiti većina, koji bi možda željeli ne samo da spomenik ostane, nego i da se takva praksa proširi.

Sve ovo razotkrilo je dvije nove ustavnopravne praznine. Naime, sada se ispostavilo da postoje i dvojbe oko toga kako u Hrvatskoj premijer može smijeniti ministra. Je li dovoljna njegova odluka o razrješenju ili mu je potreban i supotpis predsjednika Sabora.

A drugo je na koji se način smjenjuje prvog čovjeka parlamenta, odnosno u kojem se roku zahtjev za njegovom smjenom stavlja na dnevni red. Ako se stvari baš zaoštre mogli bi biti svjedoci cirkusa iz 1994. kada je HDZ silujući neprecizni saborski Poslovnik nekoliko tjedana smjenjivao Stipu Mesića i Josipa Manolića, predsjednike tadašnja dva parlamentarna doma.

 Ako najnoviji sukob opet završi parlamentarnim izborima, i ako opet bude situacija da HDZ i Most moraju sastavljati novu vladu, onda nam je najbolje da svi postanemo članovi dablinske župe. Drugi ishod zasad se ne čini moguć.

SDP jako zaostaje za HDZ-om, ali čak i da sustigne tu prednost teško je očekivati da bi mogao pobijediti s takvim rezultatom koji bi isključivao i Most i HDZ. Nemoguća je i velika koalicija. Što je moguće osim novog političkog kaosa nije baš jasno. Ako je Vlada talac Marića, onda Hrvatska sve više postaje talac HDZ-a i Mosta.