Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 1
Sutra: 3° 3° 1
21. siječnja 2020.
Ladovina Ladislava Tomičića

kolumna Aleksandra Zec i bešćutne hulje

Snimio Damir ŠKOMRLJ / NL arhiva
Snimio Damir ŠKOMRLJ / NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 18. svibanj 2014. u 8:08 2014-05-18T08:08:42+02:00

S ubojicama Aleksandre Zec ne želimo imati ništa zajedničko. Ako su oni domoljubi - mi nismo. Takvo domoljublje nas ne zanima. Ako su oni branitelji, onda su branitelji hulje. Ako su oni netko tko nastupa u ime ovog društva, neka se društvo u tom slučaju raspadne. Ako su oni Hrvatska – neka Hrvatska ne postoji

Mnogi ljudi u Hrvatskoj - pokazalo se u proteklih nekoliko dana, a pokazivalo se i ranije - imaju neobičnu potrebu relativizirati ubojstvo dvanaestogodišnje djevojčice Aleksandre Zec.

Aleksandru su, podsjetimo, ubili pripadnici rezervnog sastava hrvatske policije, vojnici iz postrojbe Tomislava Merčepa. Prije toga su ubili njezinu majku. Prije majke su joj ubili i oca. Nitko zbog ovih ubojstava nije osuđen, iako su imena ubojica poznata.

Zločinci su, recimo još i to, nakon ubojstva Mihaila Zeca, njegovu suprugu Mariju i dvanaestogodišnju kćerku odvezli na Sljeme, tamo ih likvidirali pa ih bacili u jamu. Mjesto ubojstva je neobilježeno, a neobilježena je i jama u koju su bacili majku Mariju i malu Aleksandru, s rukama vezanim žicom na leđima.

Tek je na jednoj klupi, poviše mjesta za koje se pretpostavlja ds se na njemu dogodio taj zločin, netko nožem u drvo urezao: »Na ovom mjestu smo ubili nevino dijete«.

Udruge civilnog društva nedavno su pokrenule inicijativu da jedna zagrebačka ulica ponese ime Aleksandre Zec, kako bi ostao spomen na nevinu žrtvu luđaka u uniformama pričuvnog sastava hrvatske policije.

 Ova inicijativa nije pala na plodno tlo, ali otkrila je koliko bešćutnih hulja hoda ulicama naših gradova. Drugačije nego hulje ne zaslužuju se nazivati oni koji na spomen Aleksandre Zec kažu: »Osuđujem ubojstvo Aleksandre Zec, ali...«

Taj rastavni veznik – ali – u ovom slučaju rastavlja ljude od hulja i hulje od ljudi. U novohrvatskom jeziku nazivaju ga još i suprotnim veznikom pa se može reći da u navedenom slučaju veznik ukazuje da su hulje sušta suprotnost ljudima. Ljudi nemaju potrebu iza rečenice: »Osuđujem ubojstvo Aleksandre Zec!« dodavati nikakav »ali«. 
 U široj javnosti inicijativa da se jedna zagrebačka ulica nazove po maloj Aleksandri dočekana je na više strana konstatacijom da su u ratu ubijena i druga, hrvatska djeca.

I to je posao hulja, isticanje da Aleksandra Zec nije jedino ubijeno dijete svaki put kad se progovori o njezinom ubojstvu. Što time hulje žele poručiti? Zar je ubojstvo Aleksandre Zec osveta za ubijenu hrvatsku djecu?

 Možda žele reći da se uspomeni na ubojstvo druge djece ne pridaje dovoljno dužne pozornosti? Evo recimo, prije par dana kazališni redatelj Oliver Frljić otišao je na Sljeme da oda poštu Aleksandri Zec i njezinoj majci.

O ubojstvu Aleksandrinom Frljić je napravio i predstavu. Želio je ukazati da je mjesto zločina neobilježeno. Želio je reći da nismo dali dovoljnu pozornost uspomeni na žrtvu gnjusnog zločina.

Želio je reći da se pravimo kao da se ništa nije dogodilo, da grad pod Sljemenom ničim ne pokazuje da se sjeća svoje male sugrađanke. Zbog toga je po forumima optužen za besramnu reklamu svoje predstave.

 Zbog toga je od strane anonimnih hulja optužen da je mrzitelj svega hrvatskog. Usput ćemo reći, Frljiću reklama za predstave ne treba. Predstava Aleksandra Zec bila je rasprodana do posljednjeg mjesta davno prije nego je redatelj odao poštu nevinim žrtvama na Sljemenu. 

  Nakon što je redatelj još jednom izazvao javnost ove zemlje ne dajući joj da zaboravi da je u njezino ime ubijeno dvanaestogodišnje dijete javio se listu koji čitate gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara i rekao: »Naravno da osuđujem ubojstvo Aleksandre Zec i da oni koji su to učinili moraju biti kažnjeni, ali nije ona jedino dijete ubijeno u Domovinskom ratu, a da počinitelji tog zločina nisu bili kažnjeni.« 
 
 Zatim je Frljića pozvao da zajedno s njim položi vijenac pred spomenik djeci ubijenoj u Slavonskom Brodu. Taj tip – Mirko Duspara – očito nije u stanju razumjeti da upravo o tome jest riječ; da vijenac Aleksandri Zec nije moguće položiti na spomeniku, jer taj spomenik nije izgrađen.

Ubijenoj djeci Slavonskog Broda, nevinim žrtvama tog grada spomenik je podignut, a mala Aleksandra osuđena je na zaborav. Oni koji su je na zaborav osudili, međutim, nisu računali da će se u ovoj zemlji uvijek naći dovoljno ljudi da kažu da je gnjusan zločin počinjen i da pokažu da nije počinjen u naše ime.

S ubojicama Aleksandre Zec ne želimo imati ništa zajedničko. Ako su oni domoljubi - mi nismo. Takvo domoljublje nas ne zanima. Ako su oni branitelji, onda su branitelji hulje.

Ako su oni netko tko nastupa u ime ovog društva, neka se društvo u tom slučaju raspadne. Ako su oni Hrvatska – neka Hrvatska ne postoji. Na sreću, neće biti da je tako, jer uvijek će se naći dovoljno ljudi koji će, bez dodavanja rastavnog veznika, reći: »Osuđujem ubojstvo nevine djevojčice Aleksandre Zec i zalažem se da se podigne spomenik u sjećanje na žrtvu gnjusnog zločina.«

 To ubojstvo u naše ime nije počinjeno i nećemo dopustiti da je hulje ubiju i na simboličkoj razini.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.