Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
30. ožujka 2020.
Uvodnik

BRANKO MIJIĆ Rijeka poslije kiše

Foto M. GRACIN
Foto M. GRACIN
Autor:
Objavljeno: 4. veljača 2020. u 16:36 2020-02-04T16:36:00+01:00

Riječani su još jednom pokazali dosljednost svom karakteru. I kada je EPK posrijedi, imaju tisuću i milijun primjedbi, ali kada je došao 1. veljače, svi su bili kao jedan, gotovo da nije bilo obitelji koja nije imala svog predstavnika

Cijeli grad jedno veliko kazalište, njegova luka najveća ikad viđena pozornica, s morem u sredini na kojem se plovi, jedri i vesla, dvadeset tisuća sudionika koji su istodobno i gledatelji i izvođači!

Dan poslije i mi s Molo longa, nakon što smo iz petnih žila zvonili, pjevali i sa zvončarima završili, mogli smo pogledati televizijsku snimku i dobiti uvid u cjelinu spektakularnog otvaranja Europske prijestolnice kulture.

I ono što se poput dobrih vibracija širilo među ljudima uživo i što je kulminiralo tim crescendom da se naježiš »Bella ciao«, definitivno je potvrdilo »Operu Industriale« kao ingeniozno djelo koje je Rijeku prikazalo na jedan potpuno nestvaran način koji ni u najluđoj mašti nismo mogli zamisliti!

Brusilica kao instrument, iskrenje kao svjetlosni efekt, buka kao glazba, pjevanje kao vika, trliš kao kostim!?

I Radnik u glavnoj ulozi! Nemoguće je nabrojiti sve koji su sudjelovali u toj fascinantnoj izvedbi a zaslužili su, bila bi to podugačka odjavna špica, ali autorima glazbenog predloška, skladateljskom dvojcu JMZM Josipu Maršiću i Zoranu Medvedu, ponajmanje do sada javno eksponiranima u projektu EPK, valja zaista posebno zapljeskati.

Tu je i maestro Frano Đurović koji potpisuje orkestraciju i dirigentsko vodstvo i koji valjda jedini zna kako je uspio posložiti i voditi cijelu izvedbu da svi zvuče kao jedno.

Chapeau! Što se tiče Dalibora Matanića kao režisera cijelog događanja, njemu je sudbina odredila da bude najbolji portretist kojeg je Rijeka ikada imala, njegovo oko stvoreno je po mjeri slike ovoga grada.

Iako smo s pravom često bili ljuti na dalekovidnicu koja nas je zaobilazila i tretirala kao provinciju, ovoga puta HRT je odradio fenomenalan posao!

Na ekranu sve je izgledalo kao da je neki Spielberg neograničenog budžeta u Hollywoodu godinu dana snimao film uz pomoć svemoćne tehnologije!

Tako je dobro ekipa s Prisavlja odradila izravni prijenos iz Riječke luke, kao da su plaćeni i rade za Netflix, pa se, osim čestitke kolegama, možemo samo upitati zašto njihovo vodstvo troši stotine milijuna kuna na vanjske produkcije koje im isporučuju bofl robu kad u svojoj kući ima vrhunske profesionalce.

»Opera Industriale« ostat će, zahvaljujući njima, ovjekovječena, pa će se za 10 ili sto godina svatko moći uvjeriti što se to u gradu koji povijest pamti po torpedu događalo ove 2020. godine.

Umjetnički program iznad svih očekivanja, europski i svjetski moderan i atraktivan, da smo ovako nešto doživjeli u Berlinu ili New Yorku, bili bismo ljubomorni, ovako smo ponosni.

Dođe mi da zaurlam »Ovo je Rijeka«, da bar imam glaščinu poput onih otkvačenih Finaca!

Riječani su još jednom pokazali dosljednost svom karakteru.

I kada je EPK posrijedi, imaju tisuću i milijun primjedbi, ali kada je došao 1. veljače, svi su bili kao jedan, gotovo da nije bilo obitelji koja nije imala svog predstavnika.

Sve viđeno tog dana govori samo da zaslužujemo da grad tim ritmom i s takvim sadržajima živi i ubuduće.

Što se tiče onih koji nisu došli, a koji navodno predstavljaju državu, nisu ni trebali, jer nikome nisu ni nedostajali.

Svi oni koji su bili, sigurno će doći i drugi put.

Rekao bi moj drug Predrag kada je dolazio, ovdje se osjećam kao na slobodnom teritoriju. Danas nedostaju njegove misli i riječi da zaokruže priču o »Operi Industriale«.

U Rijeci su ove subote bili svi oni koji su trebali i, što je najvažnije, bilo je nebrojeno djece koja će tek jednog dana u potpunosti razumjeti što se sve događalo i u čemu su to oni sudjelovali.

Svaka ona iskra koja je frcnula s gigantske dizalice zrno je bačeno na plodno tlo.

I zato je dobro da je te večeri padala kiša, koja nikome nije smetala i koja kao da je htjela reći – i ja sam vaša, i ja sam nezaobilazni sadržaj grada, i ja želim u ovoj svečanosti sudjelovati. Zbog nje, te naše riječke kiše, možemo biti sigurni da će zrno proklijati, da će rasti i stasati.

I da će se zauvijek čuti:
Način života je da Rijeku volim ja!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.