Kakva je razlika između četiristo crnokošuljaša koji nose natpis »Novinari crvi« i predsjednika HDZ-ove Vlade Andreja Plenkovića?

Nikakva! Samo što bi navijači vlastoručno i vlastonožno zgazili te crve koji izvještavaju o hapšenju njihovih pripadnika koji su ničim izazvani pretukli ljude koji su gledali jednu njima nepoželjnu nogometnu utakmicu, dok premijer zbog delikta mišljenja na novinare šalje svoje rotvajlere kako bi umjesto njega učinili to isto, samo na drugi način, u rukavicama.

Tako hrvatska policija uhićuje novinara Gordana Duhačeka zbog dva tvita od prije godinu dana, a hrvatsko pravosuđe brzinski ga osuđuje na istu kaznu koju je isti sudac presudio osuđenom za obiteljsko nasilje. Usput prijeteći uzniku Duhačeku da sve prizna ili će završiti u Remetincu!?

Tako HRT, HDZ-ov medijski stup vlasti, podnosi još jednu, treću tužbu protiv predsjednika Hrvatskog novinarskog društva i svog (bivšeg) djelatnika Hrvoja Zovka, ovaj put zbog kaznenog djela iz članka 149. odnosno klevete. Nakon što je formalno objavljen proces mirenja i povlačenja tužbi od 200 do 250 tisuća kuna prema vlastitim i ostalim hrvatskim novinarima i medijima.

- Mislim da je plasirati tezu 2019. da ne postoji sloboda medija u Hrvatskoj čak pomalo smiješna, ne samo da je netočna, nego je smiješna, tek prije koji mjesec zborio je Plenković.

Premijer kojemu je smiješno što s jedne strane ulica dijeli pravdu i procjenjuje što je to profesionalno novinarstvo otvoreno prijeteći linčem, dok s druge strane represivni aparat, pravosudni sustav i državne institucije nemilosrdno zatvaraju novinare, prijeteći zatvorskim i novčanim kaznama kako bi ih ušutkali u obavljanju njihovog posla, iza svog navodno europskog odijela krije tek diktatorske ambicije dok ovaj režim ovo društvo i državu vodi u tiraniju.

Samo je na prvi pogled tragikomično što su oni koji su po ulicama hrvatskih gradova ispisali i na vlastitim tijelima istetovirali tisuću puta više poruka ACAB nego li ih je Duhaček tvitnuo, nogometni navijači, za svoju metu označili novinare, a ne policiju koja njih i njihove pripadnike hapsi baš kao i neposlušne novinare!

Oni koji za sebe traže slobodu na svakoj utakmici (»Sloboda navijačima«) to isto ne dopuštaju novinarima! Štoviše, zgazili bi te crve!

»Velik dio javnosti mrzi novinare jer su mediji njihovo ogledalo, a ono što vide je odvratno. No za to nije krivo ogledalo, napisao je povodom »slučaja Duhaček« alfa i omega Indexa Matej Babić. Svjesna toga ili ne, masa koja se kotrlja ulicom uzimajući pravdu u svoje ruke postaje »udarnom pesnicom« svakog, pa tako i ovog režima kojem olakšava posao pacificiranja pojedinaca koji misle vlastitom glavom suprotstavljajući se »nametnutim konvencijama zarobljene jedinke u stadu«.

- Nacionalizam u svome operativnom izdanju i nije ništa drugo nego kontinuirano i birokratski poduprto variranje stilskih figura kroz koje će se provjeravati masovna odanost obogotvorenoj državi za koju, kada prilike iskoče iz rutine, vrijedi oduzeti nečiji život, ili žrtvovati vlastiti, ili poduzeti kakvu sličnu svinjariju, raskrinkava Viktor Ivančić Plenkovićevu obznanu o himni u skladu s kojom bi »obrazovni sustav trebao mladim generacijama usaditi i ugraditi respekt prema državi, državnim institucijama i simbolima države«.

Onaj koji se navodno zgraža i osuđuje svaki totalitarizam sada bi usađivao i ugrađivao, valjda sebe kao vrhovni autoritet države ustrojene i organizirane poput vojne kasarne!

A svi oni koji Vrhovniku viču da je car gol, smiješni su crvi koje valja zgaziti. Ako u tom poslu država institucionalno ne bude dovoljno efikasna, tu je izvaninstitucionalna ekipa u crnom, povremeno zaposlena na stadionima. Od diktature proleterijata stigli smo do diktature prekrarijata. A rezultat će uvijek biti isti. Tiranija.