Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 6
Sutra: 12° 12° 6
12. studenoga 2019.
Drugo mišljenje

ZDENKO DUKA Loptica je sada vraćena sindikatima

Andrej Plenković
Andrej Plenković
Autor:
Objavljeno: 20. rujan 2019. u 15:26 2019-09-20T15:26:03+02:00

Točno je da je Plenković izgubio ali on je sada lopticu vratio sindikatima pa neka se sad oni glože što i kako dalje. A hoćemo li obavezno raditi do 67. godine, od tamo neke daleke 2033. ili 2038. ili će to biti ranije, ili, što bi bilo najnevjerojatnije – nikad neće biti, e to ćemo u sljedećim godinama još vidjeti

U situaciji u kojoj se Vlada našla, Andrej Plenković potegao je lukav i mudar politički potez time što je obećao da će prihvatiti sve zahtjeve sindikalne Inicijative »67 je previše«. Kako je najavio, izmijenit će se zakon o mirovinskom osiguranju tako da – iz ove sadašnje perspektive – niti od tamo daleke 2033. godine neće se morati raditi sve dok se ne navrši 67 godina života.

Naravno, poslije ove najavljene izmjene zakona, u sljedećih 13-14 godina zakon će se moći izmijeniti još nekoliko puta. Tko zna koje vlade će do tada vladati, kakva će biti sindikalna stajališta i kakve će se odluke o mirovinama do tada donositi.

Plenkovićeva odluka je naravno iznuđena jer bi mu druge opcije donijele veće probleme. Može oporba tvrditi da su Plenković i Vlada poraženi od sindikata. To je točno, ali to ne mora biti tragično. On je ovom odlukom i(li) najavom spriječio po sebe gore zlo, a, kao, uvažio je ono što »narod« želi.

Imao je više mogućnosti. HDZ-ova većina mogla je zatražiti od Ustavnog suda da preispita (ne)ustavnost predloženog referendumskog pitanja, odnosno zakonskih izmjena Inicijative »67 je previše«.

To bi izazvalo negativne reakcije sindikata a Ustavni sud stavilo pred nevolje. Jako teško bi većina sudaca Ustavnog suda mogla procijeniti i donijeti odluku da su ta pitanja neustavna. I tako Ustavni sud, sada na čelu s Miroslavom Šeparovićem, ali isto je bilo i s Jasnom Omejec kao predsjednicom, mnogi doživljavaju kao prije svega politički sud koji svojim tumačenjima i odlukama pomaže glavnim vladajućim strukturama.

Druga mogućnost vladajućih bila je da što više odugovlače s bilo kakvim aktivnostima oko referenduma ali to ipak ne bi moglo biti učinkovito i održivo na dulji rok.

Treće je bilo raspisati referendum. Ali, u ovim okolnostima u kakve se Hrvatska dovela ustavnim izmjenama 2010. godine, a one su da nije potrebno da na državni referendum izađe većina birača – lako prolazi referendum o bilo čemu.

No, u slučaju referenduma, kako bi HDZ-ova vlada mogla zastupati stajalište suprotstavljeno populističkim zahtjevima sindikata da se ne radi dulje od navršenih 65 godina života? Pa zaboga, svi bi željeli raditi kraće a uz to i dobivati veće mirovine.

Kako bi Vlada mogla biti protiv toga pred: a/predsjedničke izbore, b/unutarstranačke izbore u HDZ-u, c/pred parlamentarne izbore iduće godine pa čak i pred pod d/predsjedavanje Hrvatske Europskim vijećem u prvoj polovici 2020. godine? Jer nipošto ne bi bilo dobro da u to vrijeme traju neki ulični prosvjedi. Naravno da je te nevolje trebalo elegantno amortizirati i spriječiti.

Osim što će prihvatiti sve sindikalne zahtjeve istaknute u referendumskoj zakonskoj izmjeni, Plenković je najavio i da će mijenjati radne zakone kako bi oni koji to mogu i žele mogli raditi i nakon što su navršili 65 godina života.

Vidjet ćemo, uostalom, kako će te radno-zakonske izmjene izgledati. A sigurni smo da će mnogi loši poslodavci lako naći načina kako da »starcima« zagorčaju i pomisao da rade do 67. godine. No, bit će iznenađujući broj onih koji će željeti raditi i poslije 65., ne zato što im se baš toliko radi, nego zato što su mirovine, ako nisu povlaštene, katastrofalne.

Sindikalni čelnici sad trebaju odlučiti prihvaćaju li oni tu Vladinu jako 'galantnu' ponudu. Ne misle oni svi isto, još od ranije je jasno da bi je Vilim Ribić prihvatio, ali Krešimir Sever je ranije stalno tvrdio da referenduma mora biti. Mladen Novosel bi odustao od referenduma jedino ako zakonske izmjene budu hitne.

Kad bi se Plenković doista držao riječi i njegova vlada utjelovila sindikalni referendumski mini-paket, tada bi inzistiranje na referendumu zaista bilo besmisleno, ridikulozno i suludo. Koja budala bi se odazvala zovu sindikalista da izađe na ulice i traži referendum o nečemu što je zakonski riješeno? Istina da je s mnogim ljudima lako manipulirati, ali ipak ne toliko.

Tako, točno je da je Plenković izgubio ali on je sada lopticu vratio sindikatima pa neka se sad oni glože što i kako dalje. A hoćemo li obavezno raditi do 67. godine, od tamo neke daleke 2033. ili 2038. ili će to biti ranije, ili, što bi bilo najnevjerojatnije – nikad neće biti, e to ćemo u sljedećim godinama još vidjeti. Plenković je gubitnik samo na prvi pogled.

Uspješni referendum bi bio zabetonirao situaciju na nekoliko godina, teško bi se tako donesena rješenja mogla brzo zakonski mijenjati.

Ako je Plenkovićeva vlada mogla nedavnim novim zakonom o braniteljima potrošiti novih pet milijardi kuna kako bi dodatno financirala njihova mirovinska prava i privilegije, onda je teško reći da nema rezervi, da nema novaca. Kad je tako, valjda ima.

A da još jednom napomenemo, sindikati nisu željeli na referendum dati i prijedlog da se povlaštene mirovine izdvoje od onih radničkih, zarađenih uplatama u mirovinske fondove. Bez referenduma ima mnogo više izgleda da se makar na neki način jednog dana preispita status povlaštenih mirovina.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.