Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 1n
Sutra: 8° 8° 1n
14. prosinca 2019.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Čudo prvog gospodina

Foto Davor Puklavec/PIXSELL
Foto Davor Puklavec/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 17. studeni 2019. u 14:25 2019-11-17T14:25:12+01:00

Skutren spašen, reklo bi se. Mi tu filozofiju volimo. Makar, nikad ne zna čovjek s Hrvatima i nikad ne može biti sto posto siguran što ih je to odjednom osvojilo da prvog gospodina u kavanama hvale i brane. Nije se u nas ta institucija predsjedničkog supružnika nikada razvila do kraja

U redu je to da srbijanski predsjednik ipak neće k nama ove dane, lijepo je i gledati kako se love WhatsUpp uskoci i hajduci žešći na tipkovnici nego li su pravi hajduci ikada na kuburi bili, veseli i činjenica da EU pučani ipak neće u sabornicu, a neke niske strasti zadovoljit će i prepucavanje šefa Sabora Jandrokovića i šefa oporbe Bernardića čija je platna vrećica deblja, veća, duža, šira i sklonija rastu.

No, prava je istina ona da nam je Vlada pod jelku već stavila jedini nama dragi, pravi, izazovan poklon. U osvit Božića, na datum koji je nekada bio vrijedan historijskih čitanki, mi ćemo tako put glasačkih kutija, barem oni koji neće kući o Božiću, ili na skijanje, pa da su im kutije daleko!

Tek koji dan prije nego nam se Isusu porodi, zanijet ćemo se mišlju da i sami možemo biti kreatori svoje i tuđe sudbe dok črčkamo po papirićima koga bi za Predsjednika, odnosno Predsjednicu. Bolje ne može. Jer, i kutije su tu, i iz kutija kandidati iskaču, i svečana je atmosfera. Božić dolazi u velikom stilu i zato ti Vlado hvala!

Glavni likovi se već, manje-više, znaju, makar ne treba sada stavljati ruku u vatru da će baš svi, koji su se jutrom probudili s namjerom da budu stanari Pantovčaka, sakupiti onih nužnih 10.000 potpisa za kandidaturu.

Šteta bi bila da neki već na prvoj stepenici padnu. Šteta bi bila ostati, recimo, bez glamura što ga sa sobom nosi Ava Karabatić, ili bez visprenog gega što o ozbiljnom progovara u Darija Juričana, možda i više nego li da kojim ludim spletom okolnosti potpise ne skupi, primjerice, Mislav Kolakušić.

Ali, o tom potom. Ono što je ovaj tren bitno, jest nešto posve drugo. Dok se, naime, broje uspjesi i neuspjesi kandidata, ne vidi se čudo na čudima, ne vidi se pa ni ne hvali dovoljno uspjeh Jakova Kitarovića! A njemu se, evo, i po kafićima priča!

Sjede tako njih trojica u jednom zagrebačkom kafiću. Pije se kava, čitaju novine, planira kupovina na obližnjoj tržnici, kad jedan, ničim izazvan, krene pričati o tome kako zna njegova supruga ljude koji znaju ljude koji znaju Jakova Kitarovića.

Pa ljudi koji znaju ljude što znaju Jakova kažu da se radi o krasnom čovjeku, znalcu, znanstveniku, tihom i pristojnom. Drugi član ovoga društva na to pomirljivo kimne glavom, a treći se zapali k’o šibica.

- Ma može biti najpametniji na svijetu, ali dok ne učini nešto s tom frizurom, s tim čuperkom koji ne zna gdje bi, nema se tu što pričati! - rezolutan je treći.

- Šta to ima veze!? - na to će prvi.

- Kako nema! Pa prvi je gospodin! - žestoko će treći.

Onaj drugi se svo vrijeme samo smijulji. Tek tu i tamo potpiri vatru kad se žar krene gasiti. Kad je to Jakov, prvi gospodin ove naše Hrvatske, uopće postao tema!? Kad je od Torcidina podbadanja »Ne daj se Jakove« i grafita koji su katkad plesali na rubu dobra ukusa, Jakov postao dobar dečko iz susjedstva!?

Još je bolje pitati što je to Jakov radio kroz ove godine suprugina mandata da postane, po ocjeni eminentnih analitičara, naša inačica ni manje ni više nego Michael Obama!? Odgovor je fascinantan! Jakov nije radio ama ništa!

Istinabog, pojavljivao se on kraj supruge kadikad. Pri tom se i smješkao koliko je trebalo. Njegov govor tijela je uvijek isti, teško je iz njega iščitati išta, pa je i zbog toga najpametnije bilo zaključiti da je tu suprug supruzi bezrezervna podrška, baš kao i to da se ovaj gospodin ne kani petljati u državničke poslove.

Doduše, nikad čovjek ne zna o čemu se u obitelji razgovara kad se okupe oko stola, jesu li teme bjelosvjetske ili obične obiteljske. Na van je Jakov uglavnom šutio. Mediji pamte tek da je za lanjskog glasovanja za Europski parlament kazao da treba izaći na izbore jer smo dio Europe i moramo pokazati da smo europski građani.

Jakov Kitarović nije radio ništa, ništa da se izvana vidi, baš kao što nije mario za »Jakove izdrži«, ali je to eto bilo dovoljno da se o njemu pričaju priče i stvara slika koja je od boljeg išla ka još boljem.

Jer, ako je prva dama u poslu netko tko mora čuvati djecu, ako one nemaju vremena onda netko mora odvesti kćer na treninge, ako je ona na putu od vašingtonske ograde do Rujevice netko mora biti postojan kano klisurina.

Voli ova zemlja vjerovati u samozatajne junake koji zanemaruju sebe da bi ognjište vazda bilo toplo, voli iluziju da ima ljudstva koje je veće od nas, mekše, ljubaznije, predanije i manje od nas zaokupljeno vanjskim dok je posvećeno unutarnjem. Je li Jakov Kitarović znao kako Hrvati dišu, za čim žude, ili mu se samo potrefilo, vrag bi ga znao. On jednostavno sve ove godine predsjedničina mandata nije radio ništa, govorio ništa, izjavljivao ništa i to mu se dobrim vratilo.

Na predstavljanju izborenog programa Kolinde Grabar-Kitarović, Jakov Kitarović dobio je najveći, frenetičan pljesak! Ne biti kao Melanija, ili gospođa Macron, se isplatilo. Jakov Kitarović je naš!

Jakov je izdržao i izdržava! Jakov je toliko velik da bi mu kartonska figura mogla al pari stajati kraj one mega velike kartonske figure Miše Kovača koja je krasila hodnik Arene za koncerta legende!

Skutren spašen, reklo bi se. Mi tu filozofiju volimo. Makar, nikad ne zna čovjek s Hrvatima i nikad ne može biti sto posto siguran što ih je to odjednom osvojilo da prvog gospodina u kavanama hvale i brane.

Nije se u nas ta institucija predsjedničkog supružnika nikada razvila do kraja. Preciznije, mahom su se bolje polovice upinjale dokazati kako je njima stalo ponajprije do njih i njihovih života a onda do supružnikova makar bio i predsjednik.

Javili bi se kad su imali kakav projekt, ili uspjeha na poslu, smješkali se na važnim eventima, imali zaklade i pri tom mahom djelovali mrvu PR-ovski dizajnirani. Jakov je međutim odlučio biti svih pet godina samo Jakov, čovjek koji šutnjom podržava svoju suprugu. Pa smo mu odali priznanje za dosljednost. Jakov je, jednostavno, izdržao. A to kako je on isti promijenio mase dok ih je vodio putem od sprdnje do obožavanja, više govori o masama nego o njemu. Realno, i nije to njegova briga.

Jakov Kitarović junak je po mjeri hrvatskoga puka, a da nitko zapravo ne zna zašto je tome tako. Ne puku je sada da svog ljubimca spasi od nakane izbornih magova da snagu Jakovljevu troše za izbore. On je, kažu, ona nova jaka karika na koju je predsjednici igrati.

A to znači da je vrijeme da nakon »Jakove izdrži«, zavapimo: »Ne daj se Jakove! Ne daj se intervjuirati, ne daj se slikati u kuhinji, ne daj se sudjelovanju u reality emisijama, ne daj se reklami, iznošenju stavova o koječemu, raspravama o nogometu, politici, roditeljstvu.

Ostani svoj, ostani mistik, ostani nam jedan i jedinstveni! Ostani i budi ono malo nade da se uspjeti može i u tišini. Tko ne radi, taj ne griješi, reklo bi se grunfovski. Valjda je zato i frizura pet godina ista. Drugi neka pjevaju! Ima tko će!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.