Tragovi soli

Znanstvenici riješili tajnu nastanka dijamanata: “Zemlja reciklira morsko dno”

P. N.

Foto: Wikipedia/Pixabay

Foto: Wikipedia/Pixabay

"Pokazali smo da procese koji dovode do rasta dijamanata pokreće recikliranje oceanskih sedimenata u zonama subdukcije"



Tragovi soli zarobljeni u mnogim dijamantima pokazuju da se kamenje formira iz drevnih morskih dna koja su zakopana duboko ispod Zemljine kore, navodi novo istraživanje koje su proveli geoznanstvenici sa Sveučilišta Macquarie u Sydneyu u Australiji.


Većina dijamanata pronađenih na Zemljinoj površini formirana je na ovaj način; drugi nastaju kristalizacijom talina duboko u plaštu.


U pokusima koji su rekonstruirali ekstremne pritiske i temperature 200 kilometara pod zemljom, dr. Michael Förster, profesor Stephen Foley, dr. Olivier Alard i kolege na Sveučilištu Goethe te Sveučilištu Johannes Gutenberg u Njemačkoj, pokazali su da morska voda u sedimentu s dna oceana reagira na pravi način za proizvodnju soli koje se nalaze u dijamantima.




“Postojala je teorija da su soli zarobljene unutar dijamanata potjecale iz morske vode, ali se nije mogla testirati”, kaže glavni autor studije Michael. “Naše istraživanje je pokazalo da potječu iz morskog sedimenta”, dodao je.


Dijamanti su kristali ugljika koji se formiraju ispod Zemljine kore u vrlo starim dijelovima plašta. One se na površinu pojavljuju u vulkanskim erupcijama posebne vrste magme.


Dok se dragulji obično izrađuju od čistog ugljika, takozvani vlaknasti dijamanti, koji su mutni i manje privlačni draguljarima, često uključuju male tragove natrija, kalija i drugih minerala koji otkrivaju informacije o okolini u kojoj su nastali.


Ovi vlaknasti dijamanti se obično usitnjuju i koriste u tehničkim aplikacijama kao što su svrdla, piše Science Daily.


Vlaknasti dijamanti rastu brže od dragulja što znači da zarobljavaju male količine tekućine oko njih dok se formiraju.


“Znali smo da neka vrsta slane tekućine mora biti prisutna dok dijamanti rastu, a sada smo potvrdili da morski sediment odgovara tvrdnji”, kaže Michael.


Da bi se taj proces dogodio, velika ploča morskog dna morala bi se vrlo brzo spustiti na dubinu od više od 200 kilometara ispod površine, u procesu koji je poznat kao subdukcija u kojoj jedna tektonska ploča klizi ispod druge.


Kako bi testirali tu ideju, članovi tima na Sveučilištu Johannes Gutenberg i Goethe Universität u Njemačkoj, proveli su niz eksperimenata s visokim tlakom i visokom temperaturom.


Uzorke morskog sedimenta stavili su u posudu sa stijenom zvanom peridotit, koja je najčešća vrsta stijena pronađenih u dijelu plašta gdje se formiraju dijamanti. Zatim su povećali pritisak i toplinu, dajući uzorcima vremena da reagiraju jedni s drugima u uvjetima kao što su oni na različitim mjestima u plaštu.


Pokus je pokazao da se nastala sol vrlo dobro podudara s malim tragovima soli pronađenim u dijamantima, prenosi Science Daily.


“Pokazali smo da procese koji dovode do rasta dijamanata pokreće recikliranje oceanskih sedimenata u zonama subdukcije”, kaže Michael.


“Proizvodi naših pokusa također su rezultirali stvaranjem minerala koji su neophodni sastojci za formiranje magmi koje prenose dijamante na Zemljinu površinu”, zaključio je.