KUALA LUMPUR Lov na divlje životinje zbog hrane i rekreativni sportovi poput planinarenja i vožnje brdskim biciklom predstavljaju dvije najveće prijetnje zaštićenim područjima u svijetu, pokazalo je novo istraživanje.

Deset istraživača proučavalo je podatke koje su proteklih deset godina prikupljali upravitelji oko dvije tisuće zaštićenih područja svijeta uključujući netaknute šume, nacionale parkove i rezervate.

Utvrdili su da lov predstavlja najveću prijetnju u zemljama u razvoju dok rekreativne aktivnosti nanose najviše štete zaštićenim područjima u bogatijim zemljama.

Lov na »divlje meso« poput ptica, insekata, majmuna i zmija bilježi se u 61 posto svih zaštićenih područja, pokazalo je novo istraživanje. Životinje se često prodaje kako bi se zadovoljila potražnja za hranom i lijekovima u gradskim područjima.

»U posljednje vrijeme raste lov na divlje životinjske vrste«, kazala je Lauren Coad koautorica rada i znanstvenica u Međunarodnom centru za istraživanje šuma sa sjedištem u Indoneziji.

»Dio razloga je povećana potražnja velikih gradova koji rastu i stoga raste i potražnja za mesom divljih životinjama. Drugi faktor je širenje cestovnih mreža u šume čime one postaju pristupačnije«.

Rezultati istraživanja bit će stavljeni na raspolaganje upraviteljima zaštićenih područja kako bi mogli razviti bolje načine njihove zaštite i održavanja.

Istraživanjem je bilo obuhvaćeno oko 52 milijuna hektara zaštićenih podruja od kojih je 27 posto u Europi, 26 posto u Africi, 25 posto u Amerikama i 15 posto u Aziji.

Prijetnja prekomjernog izlova i komercijalnog lova najizraženija je u zemljama u razvoju u kojima zajednice u blizini zaštićenih područja još uvijek ovise o šumama kao izvoru hrane, pokazalo je istraživanje.

Moguća rješenja su reguliranje lova i rad s lokalnim zajednicama na upravljanju i zaštiti tih područja. Promoviranje održivih izvora hrane poput peradi moglo bi smanjiti zahtjev za divljim životinjama.

Prijetnje od rekreativnih aktivnosti zabilježene su u 55 zaštićenih područja, pokazalo je izvješće. One uključuju quad vozila, brdske bicikle, skijaško trčanje, planinarenje čak i šetanje pasa.

»Ti su rezervati često žrtve vlastitoga uspjeha«, kaže koautor studije Neil Burgess.

Rješenja uključuju bolje upravljanje većim brojem ljudi koji posjećuju zaštićena područja i njihovim aktivnostima, kaže Burgess koji je vodeći znanstvenik u UN-ovu centru za praćenje i očuvanje okoliša u svijetu.