Krize odrastanja

VAŽNOST KOMUNIKACIJE Kako pomoći djeci i tinejdžerima da se riješe strahova i depresije?

Šarlota Brnčić

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Svi će se problemi uspješno riješiti samo ako su roditelji u stanju komunicirati s djecom tako da mogu otkriti njihove strahove, opsesije i neuroze koje ih mogu mučiti od najranije dobi



Nije neuobičajeno, u ovim vremenima, u vijestima slušati o djeci i tinejdžerima koji su počinili samoubojstvo. Motivacija, odgovornost, usko su povezani s teškim procesom rasta i svijetom koji se brzo mijenja, što povećava jaz između različitih generacija. Djeca se tijekom razvoja fiziološki suočavaju s nekim normalnim krizama. Prva se javlja oko 3 do 4 godine, druga oko 6 do 7 godina i treća, najočitija, u adolescentskim godinama. Posao roditelja je izuzetno teška profesija, a posebice je teško znati kako se uvijek nalaziti u sredini, bez pretjerivanja ni na jednoj ni na suprotnoj strani, a što je doista kompliciran posao. Ipak, djeca uvijek testiraju svoje roditelje. Čak i kada traže veću slobodu, zapravo traže da im se postave granice.


Fobije


Iz tog razloga je nužno s njima uspostaviti uravnotežen odnos, ali i s ulogom roditelja na umu. Problemi će se riješiti samo ako je roditelj u stanju komunicirati s njima na način da se mogu otkriti strahovi, opsesije, neuroze, koje ih mogu mučiti od najranije dobi.


Djeca se posebno boje mraka i čudovišta koja proizlaze iz njihove mašte, za koja misle da žive u njihovoj spavaćoj sobi. Druge tipične fobije iz djetinjstva su strah od pasa, kukaca i stranaca. Ali ovi strahovi zajednički za svu djecu, nisu tipične fobije jer ubrzo nestaju same od sebe, ne ostavljajući nikakav trag. Izuzetak su slučajevi kada su ti strahovi uzrokovani traumatskim epizodama, poput onih da su ostali zaključani u ormaru, da su se izgubili u supermarketu i slično.




Najveći i najznačajniji strah koji zahvaća djecu je tjeskoba od mogućeg odvajanja, strah da ih roditelji, ili općenito voljeni, napuste. Tjeskoba može biti u tolikoj mjeri naglašena da dijete ima fizičke simptome kao što su povraćanje, mučnina, glavobolja ili bolovi u želucu te čak može dovesti i do uvjerenje djeteta da više nikada neće vidjeti roditelje.


Depresija


Fizička i hormonska promjena koja se javlja u tom razdoblju dovodi do toga da su adolescenti svjesni da više nisu djeca, ali isto tako da još uvijek nisu odrasli, a ta misao u njima stvara osjećaj gubitka i dezorijentacije. Situacija se dodatno pogoršava u slučajevima kada roditelji nisu prisutni, primjerice, ako puno vremena provode na poslu zbog čega su daleko od kuće veći dio dana.


Nažalost, iako depresivna epizoda može biti ograničena na oko 6 do 8 mjeseci, nije neuobičajeno da dođe do recidiva u sljedeće dvije godine. U svakom slučaju, ti će tinejdžeri nositi trag ovog depresivnog trenutka cijeli život pa kasnije mogu postati rezervirani, sramežljivi, depresivni, pesimistični, osjećati manjak pouzdanja i poštovanja. Važno je odmah prepoznati simptome kako biste što prije pronašli rješenje. Tipični simptomi depresije su tuga, nesanica ili pretjerana pospanost, osjećaj da nisu vrijedni ili krivnje, nedostatak interesa, suicidalne misli. Od presudne je važnosti da se te promjene ponašanja i upozorenja na vrijeme uoče kako bi se spriječila mogućnost samoozljeđivanja ili najgoreg mogućeg ishoda – suicida.



Posao roditelja je izuzetno teška profesija, a posebice je teško znati kako se uvijek nalaziti u sredini, bez pretjerivanja ni na jednoj ni na suprotnoj strani, a što je doista kompliciran posao



Obiteljsko okruženje


Živjeti u mirnom i obiteljskom okruženju pomaže djetetu da izgradi spokojan psihički život. Ispunite djecu osjećajem sigurnosti, da znaju da će ih roditelji voljeti i da će im moći vjerovati. Potaknite dijete da radi ono što voli, a da mu ne kažete samo da treba učiti, već ga pohvalite kad nešto dobro učini. Nemojte ga kriviti ako ne može učiniti nešto što, možda, može učiniti drugo dijete iste dobi jer to u njemu stvara osjećaj inferiornosti i niskog samopoštovanja. Ne moramo govoriti u kolikoj ga mjeri manjak poštovanja i osjećaj manje vrijednosti može kasnije dalje pratiti kao odraslu osobu.


Dijete će učiniti sve da zadovolji i udovolji roditeljima, a ponekad i pod cijenu da ide protiv svojih želja te stvarajući tako unutarnje sukobe na nesvjesnoj razini. Pokušajte osnažiti dijete učeći ga da postane neovisno. Izbjegavajte, koliko god je to moguće, koristiti strahove, poput bauka, vuka, zlog orka što roditelji ponekad znaju koristiti kako bi »zastrašili« dijete i naveli ga na, roditeljima, prihvatljivo ponašanje. Umjesto toga uvijek razgovarajte s njim.