Krajnji desničari u kabinetu

KURZ I ANTISEMITI Austrijska vlada pokazatelj je da vladajuća politika u Europi nezaustavljivo ide udesno

Zdenko Duka

Heinz-Christian Strache  i Sebastian Kurz / Reuters

Heinz-Christian Strache i Sebastian Kurz / Reuters

Austrijska vlada tek je posljednji pokazatelj kako vladajuća politika u Europi nezaustavljivo ide udesno. Ta tvrda migrantska politika vrlo je bliska ksenofobnoj politici zemalja Višegradske skupine - Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke, a sličnu politiku prema migrantima vodi i Slovenija te današnja hrvatska vlada



Austrija je od ovog tjedna jedina zemlja zapadne Europe i Europske unije u čijoj vladi sjede ministri stranke krajnje desnice – Slobodarske stranke Austrije. Sada najmlađi premijer u svijetu, predsjednik Narodne stranke (OVP) Sebastian Kurz (31) i predsjednik Slobodarske stranke (FPO) Heinz-Christian Strache potpisali su koalicijski sporazum na Kahlenbergu, brdu iznad Beča, na mjestu gdje su 1683. godine vojske Habsburške Monarhije potpomognute poljsko-litavskom vojskom i na čelu s poljskim kraljem Janom III. Sobjeskim, razbile i onemogućile otomansku opsadu Beča.


Mjesto ima simbolično značenje pogotovo zato jer je premijer Kurz vodio kampanju na antiimigracijskoj politici i »preoteo« tako glavne predizborne teme Slobodarskoj stranci, s kojom je sada sastavio vladu. Kurz koji je bio ministar vanjskih poslova u prethodnoj vladi velike koalicije socijalista i narodnjaka, sebi je u kampanji pripisivao glavne zasluge za zabranu nošenja burke i nikaba. A Strache je izjavljivao da »islamu nije mjesto u Austriji«.


 Vlada je najavila tvrđu politiku prema migrantima i strancima tako da će biti stroža kontrola granica i useljavanja. Prvih pet godina imigranti će imati vrlo reducirano pravo na socijalnu pomoć, a ona će biti i dodatno smanjena ako im djeca ne znaju njemački i ne idu redovito u školu. Djeca koja ne znaju dobro njemački moraju dvije godine obavezno provesti u vrtiću, a u školu mogu krenuti samo ona djeca koja dobro znaju njemački jezik. Osim toga, jača je kontrola u islamskim vrtićima i privatnim školama.

 Prema pravilima koje predlaže nova austrijska vladajuća koalicija, tražitelji azila trebali bi vlastima dopustiti pristup njihovim mobilnim telefonima kako bi vlasti potvrdile njihov identitet i migracijske rute, i migranti bi morali predati novac koji im je na raspolaganju, kako bi država onda financirala njihov boravak.




Slobodarsku stranku Austrije osnovali su 1956. godine bivši članovi nacističke partije, a ona je 2000. prvi put, dok ju je vodio pokojni Jorg Haider, prvi put ušla u koaliciju s Narodnom strankom koja je tada kratko trajala zbog velikog pritiska iz Europe da se ona što prije okonča. Austrija je tada bila čak pod sankcijama zemalja EU a Izrael je bio povukao svog veleposlanika iz Beča i četiri godine kontaktirao s Austrijom na razini otpravnika poslova.


Izraelska kritika


Sada je situacija ipak drukčija. Europom uglavnom vladaju koalicije desnih i desno-centrističkih stranaka za razliku od 2000-ih, a osim toga i Slobodarska stranka se promijenila pa nije više toliko ekstremna. No, strepnja i zebnja su ipak tu. »Slobodari« su dobili čak šest od 13 ministarstava u Kurzovoj vladi, ali posebno čudi da su među njima tri najbitnija – ministarstvo vanjskih poslova, unutarnjih poslova te ministarstvo obrane. Predsjednik stranke Strache je potpredsjednik Vlade.


Svjetski židovski kongres izrazio je snažnu zabrinutost zbog takve desničarske koalicije, a izraelski mediji kritiziraju što je takva stranka »s korijenima u nacionalsocijalizmu« dobila resore vanjskih poslova, unutarnjih poslova i obrane. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu najavio je da će Izrael bojkotirati sve ministre koji dolaze iz Slobodarske stranke »jer su izraziti antisemiti«.


Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad al-Hussein ocijenio je da je austrijsko desno skretanje »opasan događaj u političkom životu Europe«.


Sebastian Kurz je pokušao ublažiti, ako je moguće, i preduhitriti strahove i reakcije na naci-pedigre »slobodara« pa je najavio da će Austrija sagraditi spomen-obilježje za desetak tisuća bečkih Židova ubijenih u bivšem nacističkom logoru Trostinets, blizu Minska, u Bjelorusiji. Osim toga, koalicijske stranke su se složile da ponude dvostruko državljanstvo »potomcima austrijskih žrtava nacionalsocijalizma«. Kurz je iznio da bi to moglo obuhvatiti 200.000 ljudi, ali da svi potomci žrtava vjerojatno neće iskoristiti tu mogućnost.


U srijedu je u svom prvom govoru u parlamentu kazao da će prioritet njegove vlade biti borba protiv antisemitizma u svim oblicima, kako mu ne bi bilo mjesta u Austriji. Osim toga, upozorio da ne treba zaboraviti »tužne i sramotne događaje iz ožujka 1938.« kada su njemačke trupe osvojile zemlju i nisu naišle na otpor.


Kurzova Narodna stranka osvojila je na izborima u listopadu 32 posto glasova i osigurala 62 od 183 zastupnička mjesta u parlamentu, a Slobodarska stranka je bila treća s 26 posto osvojenih glasova i 51 zastupničkim mjestom.


Doprinos jakom EU-u


Oko šest tisuća prosvjednika pokušalo je razbiti policijske blokade pred predsjedničkom palačom u Beču kad je Kurz prisezao pred »zelenim« austrijskim predsjednikom Alexanderom Van der Bellenom. No, bio je to znatno manji broj od oko 150 tisuća prosvjednika koji su se na bečkim ulicama okupili 19. veljače 2000. godine, protestirajući protiv tadašnjeg ulaska »slobodara« u austrijsku vladu.


Odmah sutradan nakon što je postao austrijski kancelar, Kurz je doputovao u Bruxelles i održao zajedničku konferenciju za novinare s Jean Claude Junckerom, predsjednikom Europske komisije. Od srpnja 2018. Austrija će preuzeti na pola godine predsjedavanje Europskom unijom. Bruxelles je blagoslovio novu vladu jer je »proeuropska«, iako je desničarska. Juncker je najavio da će prosuđivati o vladi na temelju onoga što čini, a da je on na osnovi programa austrijske vlade stekao povjerenje da će to biti proeuropska vlada.


 Kada se pisao koalicijski ugovor od 180 stranica za novu austrijsku vladu, Slobodarska stranka (FPO) odustala je od svog zahtjeva za raspisivanje referenduma o članstvu Austrije u EU-u, barem u idućih pet godina.


– Aktivno smo uključeni u EU i želimo tako nastaviti. Želimo dati svoj doprinos jakoj Europskoj uniji, govorio je Kurz u Bruxellesu.



Nakon što je Poljska svojim zakonima praktički poništila neovisnost sudske vlasti u zemlji, Europska je komisija u srijedu pokrenula postupak koji u konačnici može rezultirati time da se toj zemlji oduzme pravo glasa u EU i novac iz EU-fondova. Rodonačelnici poljskog žestokog konzervativizma i nacionalizma su braća blizanci Kaczynski (koje su zbog njihove tjelesne građe u slangu bili zvali i »dva krumpira«), osnivači stranke Pravo i pravda (PiS) 2001. godine. Predsjednik Poljske Lech Kaczynski poginuo je 2010. godine zajedno s još 95 ljudi u avionskoj nesreći kod Smolenska u Rusiji, u avionu je bio i guverner središnje banke i nekoliko najviših vojnih dužnosnika. Njegov brat Jaroslaw, predsjednik stranke PiS, optužuje u zadnje vrijeme Donalda Tuska, koji je u vrijeme nesreće bio premijer, a sada je predsjednik Europskog vijeća, da je (posredno) krivac nesreće.Stranka Pravo i pravda koja se posljednjih godina dodatno radikalizirala kao ultra-katoličko-konzervativna, danas apsolutno vlada Poljskom. Kaczynski kao šef stranke (ne i premijer) je glavni lider koji praktički o svemu odlučuje, uz velike otpore i prosvjede liberalnih, proeuropskih građana Poljske. EU traži od Poljske da ukine diskrecijsko pravo predsjednika da produljuje mandat sucima Vrhovnog suda, zatim da ukine prijevremeno umirovljenje aktualnih sudaca, da se ukinu nova pravila umirovljenja za suce koja uključuju i diskrecijsko odlučivanje ministra pravosuđa i da Poljska obnovi legitimitet i neovisnost Ustavnog suda.Na strani Poljske zasad je jedino Mađarska.


Susreo se Kurz i s Donaldom Tuskom, predsjednikom Europskog vijeća, pa je i on kazao da nema nikakve sumnje o pouzdanosti Austrije kao partnera, a Kurza je nazvao energičnim, odlučnim, proeuropskim liderom.Rukopis Stracheovih »slobodara« jasno je vidljiv u cijelom Vladinom programu koji osim zaustavljanja useljavanja, promovira i zatopljenje odnosa s Rusijom te državljanstvo za Austrijance u talijanskom Južnom Tirolu. To je izazvalo već negativne reakcije u Italiji, međutim, Italija, a naravno i Hrvatska, dodjeljuju državljanstva po »pravu krvi«, odnosno po podrijetlu.

Uslijed migracija te ekonomske krize, nova austrijska vlada tek je posljednji pokazatelj kako vladajuća politika u Europi nezaustavljivo ide udesno. Ta tvrda migrantska politika vrlo je bliska ksenofobnoj politici zemalja Višegradske skupine – Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke, a sličnu politiku prema migrantima vodi i Slovenija te današnja hrvatska vlada.


U Uniji postoji strepnja da se Kurzova vlada ne približi politici zemalja kao Mađarska i Poljska koje vode politiku koje dovode u pitanje europske liberalno-demokratske vrijednosti. Ali, uoči odluke EK-a o Poljskoj, Kurz je istaknuo u Bruxellesu da će doprinositi održavanju vladavine zakona i da želi »pomoći graditi mostove između istoka i zapada«. Govorio je da treba osigurati vanjsku granicu Unije i da Europljani trebaju odlučivati kome je dopušteno da uđe u Europu, a ne da o ulasku izbjeglica i migranata odlučuju krijumčari.


Naravno, stranke krajnje desnice u Europi oduševljene su ulaskom Slobodarske stranke u austrijsku vladu. Nikome to nije još uspjelo iako je Marine Le Pen ušla u drugi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj, a stranka Geert Wildersa jedno vrijeme je imala najbolji rejting u Nizozemskoj. Kako glavne stranke koje vladaju Europom pripadaju pučanima, onda i u povezivanju Kurzovih narodnjaka s ekstremistima ne vide opasnost. Ali, socijalisti i ljevičari strahuju jer ovaj presedan može utjecati i na sve druge da slijede taj put.