RIJEKA/SPLIT  Parkirališta u samim centrima gradova su često luksuz, svojevrsno razbacivanje vrijednim nekretninama, no s druge strane i potreba. Osobito u turističkim ili tranzitnim središtima. No, je li isplativo u našim mjestima uz obalu imati tisuće kvadrata »ledine« na stotinjak metara od plaže, rive, povijesne znamenitosti ili, kao na primjer u Rijeci, gdje je parkiralište uređeno na Rivi? Većina europskih gradova te dvije suprotnosti pomirila je gradnjom višeetažnih podzemnih garaža, a kakva su rješenja u Rijeci i Splitu?

Nekih ozbiljnijih izgleda da bi se riječka obala u skorije vrijeme mogla osloboditi od automobila nema. Ali to ne znači da ne postoji nekoliko projekata čijom bi se realizacijom povećao broj parkirnih mjesta u središtu grada. Problem je što se ti projekti već desetljećima odgađaju. Riječ je o projektu novog autobusnog kolodvora na zapadnoj Žabici, gdje je predviđena i garaža velikog kapaciteta od oko 1.000 mjesta. Drugi projekt je podzemni parking na Gomili, koji bi mogao povećati kapacitet riječkog parkiranja za 1.000 mjesta, ali ni tu također nema naznaka realizacije ove investicije.

Riječki projekti

Rukovoditelj prometa u Rijeka prometu Danijel Frka naglašava kako je jedina promjena u sustavu parkinga u središtu Rijeke u posljednje vrijeme napravljena na parkiralištu kod zgrade Exportdrva na Delti, gdje je uređen i otvoren priključak na cesti D-404, pa je sada olakšan pristup i izlazak vozila.

– Sada imamo daleko kvalitetnije rješenje od prijašnjeg. Svako promišljanje oslobađanja riječke obale od parkiranja podrazumijeva da je negdje drugdje u blizini centra grada potrebno urediti dodatna parkirna mjesta. Trenutno imamo samo opciju gradnje etažnog parkirališta u sklopu projekta izgradnje novog autobusnog kolodvora na lokalitetu zapadne Žabice.

Projekt se u zadnje vrijeme revitalizirao i ako bi se takav objekt izgradio, omogućilo bi se ukidanje parkirališta na većem dijelu putničke obale na potezu od zgrade Bunkera do Transadrije. Pitanje je pritom bi li bila zadržana parkirališna mjesta na Rivi Boduli, a vjerojatno bi ostala. Tada bi se također moglo osigurati da uzduž Ulice Riva i Ulice Ivana Zajca više nema parkirnih mjesta osim za invalide i službene osobe.

Parkiralište u zoni zapadne Žabice bi osiguralo dovoljne kapacitete i dobro bi funkcioniralo kao parkiralište u središtu grada, jer nije jako udaljeno i dovoljno je desetak minuta hoda do Korza, čak i manje, a to je prihvatljivo. Ostalih mogućih lokacija za nova parkirna mjesta značajnijeg kapaciteta u središtu Rijeke nema. Na ulicama u neposrednoj blizini glavne gradske tržnice također nema mogućnosti za dodatna mjesta, čak je potrebno osigurati dodatni broj parkirnih mjesta za potrebe funkcioniranja tržnice.

Postoji uz navedeno i projekt gradnje podzemne garaže na Gomili za koju se više puta već najavljivala realizacija, ali do nje nikada nije došlo. Investitori su prilično oprezni, možda i zbog toga što se radi o arheološki vrijednom području, pa bi eventualna nalazišta dodatno odužila radove. U svakom slučaju, zasad nema nekih konkretnijih naznaka da bi izgradnja podzemne garaže na Gomili mogla započeti – kazao je Frka.

Splitski manevri

U Splitu se, recimo, naplaćuje većina uličnih parkirališta u samom središtu, iako postoje oaze mahom jednosmjernih uličica na pet minuta hoda od centra koje nisu pod naplatom – zanimljivo, i njih su otkrili »furešti« pa je u sezoni čest prizor vozilo stranih tablica koje stoji cijeli dan, ili više njih, parkirano na istom mjestu. Uz Rivu, splitski dnevni boravak, nema mukte. Parkiranje uz sam ulaz u Dioklecijanove podrume naplaćuje se 20 kuna prvi sat, a svaki idući 25 kuna.

Kako u Splitu kronično nedostaje parkirališnih mjesta, tako stranci pa i turisti u autobusima za jednodnevne posjete nemaju baš manevarskog prostora u širem centru. Nota bene, ture s turistima pokušavaju doskočiti toj nezgodi: iz autobusa munjevito iskrcavaju goste na određenoj lokaciji blizu centra te ih kasnije tu i ukrcaju. Česti su prizori kineskih gostiju koje vozači autobusa ostavljaju na samim prometnicama, pored – kineskih restorana.

Cijene variraju, na ulici je sat vremena šest kuna, no na Rivi je najskuplje. Sve je to ništa u usporedbi sa 150 kuna na malom privatnom parkiralištu (»za bogate«, kako kaže slogan) pored plaže u Tučepima. Istina, to je cijena pri ulazu, vlasnik ne kontrolira izlaz (dakle sat ili cijeli dan, svejedno), a čini se i da ima manje problema nego kada je naplaćivao 30 kuna…

Omiš i Trogir su među rijetkim gradovima koji imaju »placeve« u samom središtu grada. I tamo se, naravno, kao i u Makarskoj, Dubrovniku (u garaži na Ilijinoj glavici, ne baš blizu stare gradske jezgre, sat parkiranja automobila dođe 40 kuna, dok turistički autobusi već godinama masno plaćaju vinjete za ulazak u centar grada), naplaćuje parkiranje na ulicama, no autobusi su zbog gabarita jednostavno upućeni na velika parkirališta.

Gradonačelnik Omiša nam je odmah odgovorio što s parkiralištem pod rampom u kvartu Priko, tek koju stotinu metara od Fošala, srca grada na ušću Cetine.

– Grad Omiš će za sada taj prostor koristiti kao parkiralište, a u bližoj budućnosti je na navedenoj lokaciji planirana izgradnja uz zadržavanje određenog broja parkirnih mjesta što će sve biti definirano urbanističkim planom uređenja čija je izrada u tijeku – kaže gradonačelnik Ivo Tomasović.