Stiže zima, ali...

NIŠTA OD ZIMSKOG TURIZMA Goranska skijališta uglavnom nisu spremna za skijašku sezonu

Marinko Krmpotić

Na Petehovcu će se moći eventualno samo sanjkati, na tzv. maloj stazi skijališta Rudnik kod Tršća uživat će ponajprije djeca, početnici i turisti-rekreativci, a najveće skijalište – Čelimbaša u Mrkoplju radit će samo ako financijski u pomoć »uskoči« Primorsko-goranska županija



DELNICE Iako je Gorski kotar sinonim za zimu i snijeg, malo će iduće zime u Gorskom kotaru biti skijanja, čak i ako snijega bude na metre. Nažalost, taj se zaključak nameće nakon razgovora s ljudima koji vode brigu o tri trenutačno postojeća goranska skijališta – mrkopaljskoj Čelimbaši, delničkom Petehovcu i tršćanskom Rudniku. Skijanja će na te tri lokacije biti, ali ni izblizu koliko bi moglo i trebalo, a glavni razlozi su u činjenici da je osiguravanje uvjeta za rad skijališta financijski vrlo zahtjevno i sve je teže osigurati potrebne novce.


Baš zbog toga je, za sada, neizvjesno hoće li ili neće raditi najveće goransko skijalište, poznata mrkopaljska Čelimbaša. Razlozi zbog kojih ništa nije sigurno su, ističe načelnik Općine Mrkopalj Josip Brozović, brojni.


Jednostavno preskupo


– Sigurno ćemo učiniti sve da skijalište radi te da tako pomognemo svima koji se na području naše općine bave turizmom. No, da će biti lako, neće. Naime, brigu o skijalištu vode radnici našeg Komunalnog poduzeća Mrzle drage. Njih je samo četvero, imaju neredovitu plaću od 3.500 kuna, a uz skijalište tih bi dana trebali voditi brigu i o zimskom čišćenju prometnice te groblju. Motivirati ih da rade bit će jako teško i siguran sam da bi oni jako rado da – snijeg ne padne.




Drugi veliki problem je plaćanje tzv. atesta za rad žičare. To košta oko 30.000 kuna i za pomoć u snošenju tih troškova molit ćemo Primorsko-goransku županiju, odnosno Goranski sportski centar. Uz sve to moramo sanirati i oštećenja koja su nastala ovog ljeta uz stazu žičare pri rušenju smrekovim potkornjakom zaraženih stabala. Sve u svemu kad čovjek sve stavi na papir onda je skijaška sezona čisti gubitak jer ne možemo zaradom pokriti troškove – rekao je Brozović.



Uz malu stazu skijališta Rudnik predstojeće će zime sigurno raditi i sanjkalište Gina u Kupjaku. Da bi se počeo raditi snijeg za to odlično sanjkalište potrebno je da se temperature spuste ispod nule i drže se na oko minus pet nekoliko dana. Giorgio Cerini, koji uz Ognjenu Iršević vodi brigu o tom sanjkalištu, najavljuje kako će, dozvole li to temperature, krenuti u izradu snijega sredinom prosinca kako bi božićni i novogodišnji blagdani te školski zimski praznici protekli u znaku sanjkanja.


– No, slično kao i sa skijalištima i meni su troškovi, ponajprije oni vezani uz velike količine vode potrebne za izradu snijega, ogromni. A pomoći niotkuda – ni od lokalne samouprave, ni od Primorsko-goranske županije pa mi se sve više čini da zimskog turizma u Gorskom kotaru praktički i nema. Ili, bolje rečeno: zimski turizam u Gorskom kotaru jednako Platak – ogorčeno primjećuje Cerini.



U gotovo istovjetnoj situaciji je i skijalište na Petehovcu o kojem brigu vodi Srećko Orešković, zakupac Planinskog centra Petehovac, koji je kvalitetnom smještajnom i ugostiteljskom ponudom koja traje već nekoliko godina učinio odličan posao o čemu svjedoči i činjenica da je dva puta gošća PC-a Petehovac bila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. No, sve to lijepo i dobro postaje upitno kad je riječ o skijanju koje je, ističe poput Brozovića i Orešković, jednostavno preskupo.


– Da bih uopće imao dozvolu za rad moram imati tzv. atest koji za naše skijalište iznosi oko 28.000 kuna. Najuspješniji vikendi u proteklih nekoliko zima donosili su po 100 prodanih karata vrijednosti 50 do 60 kuna, a takvih je vikenda po sezoni bilo malo, svega po jedan. Dakle, ja kao privatni poduzetnik kroz naplatu karata ne mogu ni slučajno doseći vrijednost atesta pa je onda logično da i ove godine, kao i prošle, planiramo odustati od rada skijališta jer nam ono donosi gubitke. No, imat ćemo, kao i ranijih godina, dobro uređeno sanjkalište – najavljuje Orešković.



Rak-rana rada goranskih skijališta je tzv. atest, odnosno dozvola o sigurnosti koju daje za to jedno jedino ovlašteno poduzeće u Hrvatskoj koje tu dozvolu naplaćuje pet puta više od istovrsnih poduzeća u Sloveniji. Naravno, vlasnici goranskih skijališta nastojali su angažirati Slovence i dobiti atest za 6.000 do 7.000 kuna koliko Slovenci traže. No, iz Zagreba je stigla zabrana jer atest može raditi samo hrvatsko poduzeće. A ono naplaćuje pet puta više za istu stvar.



Rudnik tek 2019.?


Sudeći po rečenom jedino skijalište koje će sigurno raditi bit će tzv. mala staza na skijalištu Rudnik kraj Tršća. Tu stazu uređuje lokalni skijaški klub i na njoj će se, kao i ranijih zima, moći (čak i noću jer ima rasvjetu) skijati ponajprije djeca, početnici i turisti željni zabave na snijegu, najavljuje gradonačelnik Čabra Kristijan Rajšel dodajući kako od glavne staze ove godine neće biti ništa.


– Odlukom Primorsko-goranske županije kreće se u sanaciju skijališta Rudnik pri čemu će Goranski sportski centar napraviti potrebnu dokumentaciju za sanaciju skijališta. Do sada je napravljen projekt trenutačnog stanja, a slijedi izrada glavnog projekta koji bi trebao biti gotov do ljeta 2018. godine nakon čega će se, bude li sve u redu, krenuti u traženje građevinske dozvole te uređenje i preuzimanje skijališta od strane GSC-a. U najoptimističnijoj verziji možda bi skijalište bilo otvoreno za zimu iduće godine, ali realnije je da će to biti godinu dana kasnije – rekao je Rajšel.