Agrokor prikrio probleme

Teška godina: Dogodio se Uljanik, a još “prijete” Petrokemija, Đuro Đaković i rafinerija u Sisku

Jagoda Marić

Foto D. Lovrović

Foto D. Lovrović

Vlada se muči s dokapitalizacijom Petrokemije, a isti problem ima i i slavonskobrodski Đuro Đaković, a vrijeme za sisačku rafineriju ističe



ZAGREB U vrijeme krize u Agrokoru, prije više od godinu dana, u našem smo listu u nekoliko navrata isticali da je slom te najveće domaće kompanije, na određeno vrijeme »sakrio« probleme u za hrvatske prilike također velikim tvrtkama koje u svojim regijama imaju utjecaj, kakav na Hrvatsku ima poduzeće Ivice Todorića, bilo zbog broja zaposlenih, ostalih tvrtki povezanih s njima ili značaja za lokalne proračune. Jedno od tih poduzeća, pulski Uljanik, koji za sobom vuče i 3. maj, ovih dana postao je prvorazredna politička, gospodarska i prije svega socijalna priča, iako su se njegovi problemi bili poznati svima prije više od godinu dana i tada su se trebali početi rješavati. Unatoč postignutoj nagodbi u Agrokoru, koju može srušiti bilo koja od 96 žalbi, pa je i taj slučaj daleko od sigurno zatvorenog.


Koliko se kasno reagira najbolje govori činjenica da je saborska zastupnica Mosta Ines Strenja Linić još prošle jeseni na aktualnom prijepodnevu u Saboru otvorila pitanje dugova i problema u 3. maju i Uljaniku. No, za tu temu nije uspjela pridobiti interes zastupnika, Vlada je odgovorila frazama, a na dramatično upozorenje Mostove zastupnice iz Uljanika su odgovorili da »ne komentiraju izjave dane u političkoj ili sličnoj raspravi, bilo da idu od političara, njihovih komentatora, sindikata ili dežurnih kroničara«. Ni godinu dana kasnije radnici Uljanika su stigli pred zgradu Vlade tražiti svoje plaće, pa je pitanje što se dogodilo s ostalim tvrtkama koje su prije godinu dana, s Uljanikom prijetili da budu mali Agrokor.


Stotine milijuna kuna duga


Uljanik je doista u političkom smislu postao Agrokor, s tim da je stanje u tom škveru, jer se rješenje odgađalo, gore nego Agrokoru. No, je li se nešto dogodilo s ostalim problematičnim kompanijama i mogu li se oni sada pretvoriti u Uljanik? Godinu dana Vlada se muči s dokapitalizacijom Petrokemije, ali taj proces nije priveden kraju. Ipak, odluke da se na državu prenese više od 450 milijuna kuna duga, trebale bi pomoći da se pregovori s potencijalnim partnerima koji bi dokapitalizirali i time preuzeli tu kutinsku tvrtku konačno završe, pa da se vidi kakav će doista biti sudbina jednog hrvatskog proizvođača mineralnih gnojiva.


Prije godinu i pol dana kriza u Agrokoru je pokrila i propast zagrebačkog Viadukta, još jedne građevinske tvrtke koja se nakon desetljeća uspješnog poslovanja samo tiho ugasila. Početkom mjeseca predstečajnu nagodbu zatražila je i građevinska tvrtka Tehnika koja posluje 70 godina, a radnicima također nije isplaćena plaća. No i to je u sjeni Uljanika prošlo nezamijećeno.





Muku s dokapitalizacijom muči i slavonskobrodski Đuro Đaković, jer bi ta dokapitalizacija donijela financijsko restrukturiranje i povoljnije uvjete zaduživanja, ali ona prošlogodišnja od 250 milijuna kuna je propala, pa je ovog ljeta pokrenut novi krug dokapitalizacije u iznosu od sto milijuna kuna. Zasad iz slavonskobrodske tvrtke dolaze jedino vijesti o ugovaranju novih poslova, a u izvješću o polugodišnjem poslovanju tvrde da su u prvih šest mjeseci ove godine pozitivno poslovali.


Ina gasi FCC


U siječnju ove godine objavljeno je i da Ina gasi FCC postrojenje u sisačkoj rafineriji koje zapošljava 40 radnika, ali su tu vijest pratile informacije da gašenje tog važnog postrojenja znači i da Vlada nije dobila puno vremena, možda godinu dana, dok se ne donese konačna odluka o gašenju rafinerije u Sisku. Nije poznato što je Vlada po tom pitanju napravila u posljednjih 8 mjeseci, ali vrijeme joj i u Sisku curi. Ove tri spomenute tvrtke doista su za svoje gradove, možda i važnije od Uljanika u Puli ili 3. maja u Rijeci, posebice kad je u pitanju ostatak ostataka industrijske proizvodnje.