Prazne riječi, male ovlasti

MANDAT NI ZA PROLAZ Predsjednicu ćemo pamtiti jedino po kišnoj dodjeli medalja nogometašima u Moskvi

Siniša Pavić

Snimio Denis LOVROVIĆ

Snimio Denis LOVROVIĆ

Ovo je jedna duboka društvena agonija i ona je suodgovorna. Ta njena PR politika umjesto stvarne politike, to njeno hiperaktivno hodanje po ovoj maloj zemlji za kojeg je čak uspjela posjetiti grad u kojem ima osobnu iskaznicu, to je sve samo pogoršalo stanje – mišljenje je sociologa Dražena Lalića



Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović obilježila je pune četiri godine mandata, a onda i ulazak u onu njegovu zadnju godinu, tako što je tek drugi put u te četiri godine sazvala tiskovnu konferenciju. Tiskovna konferencija pokazala je kako je sve ove godine jedno ostalo isto i nepromijenjeno. Svim pokazateljima usprkos, ponajprije onim brojčanim, ekonomskim, da psihologiju i ne spominjemo, predsjednica ne gubi vjeru. Pače, citirala je samu sebe, Kolindu Grabar- Kitarović s inauguracije, pa ponovila: »Virujen u te, zemljo moja Hrvatska!« To je ono isto. Ono drugačije što nam je na tiskovnoj konferenciji servirala predsjednica, jest posve neuobičajeno i do sada neviđeno priznavanje učinjene pogreške.


– Počinila sam pogrešku kad sam rekla da je »Za dom spremni« stari hrvatski pozdrav. Učinila sam to jer su mi tada tako rekli neki savjetnici – rekla je predsjednica, dodavši rezolutno da se radi o pozdravu koji nije prihvatljiv.


Od svega što je predsjednica u svom polusatnom govoru kazivala, a uglavnom je nabrajala gdje je bila, s kim se vidjela i za što se sve založila, društvenim mrežama, portalima i medijima svake vrste, priznanje pogreške ponajviše se, ako ne i jedino, pronosilo i prenosilo.




– Dok sam slušao predsjednicu, prvo što mi je palo na pamet je to da nije problem u griješenju već je problem u nepriznavanju pogreške. Drago mi je što je, za razliku od gospodina Joea Šimunića koji i dalje inzistira da je »Za dom spremni« stari hrvatski pozdrav, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović shvatila da je bila u zabludi. Mislim da bi svi zajedno, političari i društvo u cjelini, iz predsjedničinog postupanja trebali izvući pouku, shvatiti to kao upozorenje da znanost i stručnjaci nisu fikus u društvu, da ne postojimo radi sebe samih nego da se bavimo znanstvenim radom baš zato da bi društvo od nas imalo koristi. I sada se pokazalo da nije dobro neuvažavanje struke, a uvažavanje onih koji se ponašaju u skladu sa stihom jedne pjesme Hladnog piva da ‘kad nemaju pojma, imaju stav’. U konkretnom slučaju dilema nikada nije postojala, ali je, na žalost, nepoštivanje struke pridonijelo podjelama u društvu, razdorima, prijetnjama, mržnjama, agresijama – kazao nam je povjesničar Hrvoje Klasić na temu priznanja pogreške predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović.


Nikakve koristi


Skrušeno priznanje pogreške dade se sada analizirati na milijun malih načina, od onog notornog pitanja tko je famozni savjetnik baš kao da nije još notornija istina da je jedan Velimir Bujanec bio na inauguraciji u prvim redovima kao istinski fan lika i djela, do posve logičnog upita kako je moguće da netko tko je na čelu države na to čelo dolazi, a da sam već nema izgrađen jasan stav što nazovi pozdrav »Za dom spremni« zapravo jest. I to, dakako, može biti fin uvod u ono što se zove ocjena rada predsjednice u četiri godine mandata. Klasić tu dilema nema.


– Što se tiče cijelog mandata, pri čemu ne mislim samo na mandat predsjednice nego na gotovo sve mandate nakon Franje Tuđmana koji je bio autoritativni vođa, jednostavno ne vidim nikakve koristi od funkcije predsjednika, odnosno predsjednice – smatra Klasić.


Pokazalo se, kaže, da onaj tko je na toj dužnosti i nema nikakve bitne ovlasti, baš kao i to da društvo, birači koji su ga izabrali, nemaju nikakve koristi od poteza što ih onaj tko je na toj funkciji može povući. Štoviše, Klasić smatra da se u slučaju predsjednice dogodilo i suprotno tomu.


– Kojekakva obećanja, velike riječi, samo su korištene kao jedna patetična, demagoška razina komunikacije. Mislim da nismo toliko bogata zemlja da bismo uz ovakve političare koji ne rade svoj posao, a imaju za to ovlasti, plaćali i one koji pričaju svašta, a za to čak i nemaju ovlasti – smatra Klasić.


PR izgleda, a ne sadržaja


Sociolog Dražen Lalić komentar četiri godine mandata Kolinde Grabar- Kitarović počinje pitanjem: »Jeste li čuli za Kurta von Hammersteina!?« Spomenuti je, kaže, bio zapovjednik Wehrmachta kojeg je Hitler smijenio 1934.


– Poznata je njegova klasifikacija vojnih oficira prema kriterijima ambicioznosti, talenta i marljivosti. On kaže da su najgori oni koji su jako ambiciozni i marljivi, a netalentirani. Predsjednica je netalentirana za proizvodnju politike, a pokazala se talentiranom za predstavljanje politike. Ona vodi PR, a ne stvarnu politiku. Ona je PR izgleda, a ne sadržaja. Ona je veliki profiter ovog sustava koji daje predsjedniku male ovlasti, uglavnom protokolarne – ocjenjuje Lalić.


Taj sustav, u smislu kontrole, nekako i funkcionira kad predsjednik i premijer nisu iz iste političke opcije, ali kad jesu onda je to, veli Lalić, katastrofa. Ona koja u svemu tome profitira je predsjednica, a na gubitku je, kaže, društvo.


– Bez obzira na male ovlasti predsjednika, treba se samo jednostavno zapitati; je li stanje u Hrvatskoj bolje, imamo li viši standard, funkcioniraju li naši zakoni dobro, jesu li poštenje i pravda, briga za opće dobro kod nas u boljem stanju ili u lošijem nego prije četiri godine. To je glavni kriterij. Koji su učinci njene vlasti!? S obzirom na to da se Hrvatska već dugo nalazi u svekolikoj društvenoj agoniji, nedvojbeno je da je ona suodgovorna za tu agoniju. Ako smatra da se Hrvatska ne nalazi u agoniji, neka pita one nebrojene tisuće koje su pobjegle od vlasti, ili one još brojnije koji zlopate ovdje i slušaju rasprave u Saboru, ili pak njene nesuvisle izjave koje samo pogoršavaju situaciju. Ili neka vide kako se to ljudi osjećaju kada čuju vijest da država financira zdravstvo u Hercegovini, a nema novca za lijekove za naše ljude. Ona je dio toga. I ona je dio tog sustava – smatra Lalić.


Ne treba nam optimizam


Ne može se, kaže, predsjednica osloboditi od krivnje jednako kako se njen prethodnik Ivo Josipović nije mogao onomad osloboditi od krize makar mu popularnosti nije manjkalo.


– Ovo je jedna duboka, svekolika društvena agonija i ona je suodgovorna. Ta njena PR politika umjesto stvarne politike, to njeno hiperaktivno hodanje po ovoj maloj zemlji za kojeg je čak uspjela posjetiti grad u kojem ima osobnu iskaznicu, to je sve samo pogoršalo stanje. Ona je jedna od odgovornih. Ali, ne mora joj se dogoditi sudbina Ive Josipovića – kaže Lalić.Ili, drugačije rečeno, predsjednica koja još uvijek ne kani izaći u javnost s priznanjem da će se kandidirati za drugi mandat, mogla bi taj mandat i dobiti. Jer, kako kaže Lalić, ne zna se tko će joj biti protukandidat, a u prilog joj ide i rezignacija naroda koja je, u socijalnoj agoniji kojoj smo izloženi, u njegovom većem dijelu dosegla neviđene razmjere.

– Ona govori o optimizmu. Ja bih je podsjetio na Kunderu; optimizam je opijum za narod. Nama ne treba optimizam, nama treba trezveno gledanje na situaciju u kojoj jesmo. Kada kaže da nema beskućnika u Hrvatskoj, ona sama pokazuje, slično kao Plenković, Kuščević, Žalac, slično kao velika većina koja obnaša vlast pa i na lokalnim razinama, da je vrsna pripadnica kaste koja je sasvim odvojena od svijeta i života, koja pojma nema što se običnoj i normalnoj čeljadi u Hrvatskoj zbiva. Uostalom, nisu to znali ni Milanović ni Josipović i to ih je koštalo – ocjenjuje Lalić.


Upitan reizbor


Može li nam taj eventualno osvojeni drugi mandat donijeti neku drugu Kolindu Grabar- Kitarović? Lalić smatra da ne može, da će predsjednica samo pokazati neko ljepše lice, a onda nastaviti jednako dalje. Povjesničar Klasić, s druge strane, nije siguran da je novi izbor sadašnje predsjednice sigurna oklada.


– Pojavi li se kvalitetan kandidat, a stranke na centru i ljevici uozbilje i pokažu viziju jedne drugačije Hrvatske, a ne politikantstvo i demagogiju, ne bi u ovom trenutku bio siguran da je izbor predsjednice na novim izborima gotova stvar – smatra Klasić.


Koju je, dakle, ocjenu zaslužila predsjednica za ono što je u četiri godine uradila!? Sama sebe nije željela na tiskovnoj konferenciji ocijeniti. Pitamo zato Lalića je li barem zaslužila dvojku.


– Dva je prolazna ocjena, a ovo nije prolazno. Kada se makne taj PR, što je učinila, po čemu će se pamtiti njen mandat!? Reći ću vam po čemu, po Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji! To je ono po čemu će se njen mandat pamtiti. Neću reći da je to nužno loše, možda je za obične ljude i dobro. Kiša koja pada, dres na kvadratiće, Putin kraj nje… Ona će to iskoristiti i možda joj taj PR bude dovoljan. Svjetsko prvenstvo u Rusiji vrhunski je proizvod njene PR politike. Za PR politiku ima talent, ali samo za to – kazuje Lalić.


Lako moguće da je u pravu, da ćemo od svega – od Čokolinde i micanja biste Josipa Broza, preko misterija od puta i slikanja pred ogradom Bijele kuće i udivljenim gledanjem u predsjednika SAD-a, do udomljene Kike na Pantovčaku i naglog odmaka od prijatelja s desna, pamtiti ponajprije, ako ne i jedino kišnu dodjelu medalja nogometašima u Moskvi. Uostalom, možda je najbolju ocjenu svog mandata, ako to već nije njena istinska agenda, dala Kolinda Grabar-Kitarović nekidan kada je za intervjua danom Media Servisu jednostavno kazala: »Ja sam prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije.« Reklo bi se da ona »manje je više« na Pantovčaku odavno ne stanuje, nakon četiri godine pogotovo.