Jogurta je bilo, raznih proizvođača, vrsta i okusa. Samo su tekući jogurti došli kasnije, rekao je Igor Duda
RIJEKA Izjave predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u intervjuu austrijskom Kleine Zeitunug, oko slabog izbora jogurta u Jugoslaviji i vlastima koje su narod tjerale da im prijavi koliko će kruha kupiti, ne prestaju izazivati kontroverze.
– Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna, rekla je predsjednica o svojim negativnim iskustvima života u Jugoslaviji i nestašici određenih vrsta namirnica.
Izjava je potakla niz reakcija na društvenim mrežama, gdje načine ismijavaju ove tvrdnje. Portal Faktograf analizirao je čitav intervju, uključujući i navode o jogurtu i kruhu. Pozivaju se pritom na informacije iz časopisa Mljekarstvo iz veljače 1975. goodine, točnije članka Organoleptička kvaliteta jugoslavenskih jogurta i drugih fermentiranih mlijeka Dimitrija Sabadoša i Branke Rajšić.
U članku se navodi kako je Jugoslavija imala najmanje 85 različitih vrsta tekućih, čvrstih i voćnih jogurta i kiselih mlijeka, ovčjih i kravljih te acidofilnih mlijeka i kefira.
Situaciju s jogurtima tih godina za Faktograf je komentirao povjesničar Igor Duda, najvrsniji hrvatski povjesničar svaodnevnice i autor knjige “Pronađeno blagostanje – Svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih”.
– Predsjedničina izjava potvrđuje svu težinu rada povjesničara koji svoja istraživanja temelje na metodi usmene povijesti, dakle prikupljanjem i analizom sjećanja svjedoka vremena, komentira Duda.
Napominje: “Njezina sjećanja kao kupca mogu biti iz vremena od polovice 70-ih do kraja socijalizma, dakle uključuju zlatno doba standarda s kraja 70-ih i jaku krizu u prvoj polovici 80-ih. U toj krizi bilo je nestašica, koje su se lokalno mogle različito odražavati pa bi njezina sjećanja mogla biti relevantna za neke mikrolokacije”.
Dodaje da se moglo dogoditi da u nekoj općini prodaju samo proizvode lokalne mljekare pa je ponuda ovisila o asortimanu, ali i o tome što je neki mali trgovac uopće naručio.
– U tom kontekstu jedna od tema je i narušavanje jedinstvenog tržišta, zatvaranje u republičke pa i općinske okvire. Moglo se dogoditi da se u nekoj općini prodaju samo proizvodi lokalne mljekare pa je ponuda ovisila o njezinom asortimanu, ali i o tome što je neki mali trgovac uopće naručio.
Bilo je pritužbi da trgovci ne koriste cijelu paletu proizvoda. Moglo se to u nekom malom dućanu dogoditi i s raznim vrstama jogurta, dakle mogli su to biti jogurti samo jedne mljekare i samo određenih okusa. Međutim, na razini cijele zemlje – jogurta je bilo, raznih proizvođača, vrsta i okusa. Samo su tekući jogurti došli kasnije, rekao je Igor Duda.
Što se tiče navoda o vlastima kojima valja prijaviti koliko će se kruha kupiti, Igor Duda je jasan: “Vlast nije sjedila u dućanu i bilježila koliko je tko kupio kruha, niti su u tom vremenu postojali ikakvi bonovi za prehrambene artikle. Međutim, trgovci su mogli brinuti o nabavljenoj količini, što je i logično”.