Jesmo li u Jugi bili osuđeni na samo jednu vrstu jogurta? Evo što kaže povjesničar

P. N.

 Jogurta je bilo, raznih proizvođača, vrsta i okusa. Samo su tekući jogurti došli kasnije, rekao je Igor Duda



RIJEKA Izjave predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u intervjuu austrijskom Kleine Zeitunug, oko slabog izbora jogurta u Jugoslaviji i vlastima koje su narod tjerale da im prijavi koliko će kruha kupiti, ne prestaju izazivati kontroverze.


– Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna, rekla je predsjednica o svojim negativnim iskustvima života u Jugoslaviji i nestašici određenih vrsta namirnica.


Izjava je potakla niz reakcija na društvenim mrežama, gdje načine ismijavaju ove tvrdnje. Portal Faktograf analizirao je čitav intervju, uključujući i navode o jogurtu i kruhu. Pozivaju se pritom na informacije iz časopisa Mljekarstvo iz veljače 1975. goodine, točnije članka Organoleptička kvaliteta jugoslavenskih jogurta i drugih fermentiranih mlijeka Dimitrija Sabadoša i Branke Rajšić.





U članku se navodi kako je Jugoslavija imala najmanje 85 različitih vrsta tekućih, čvrstih i voćnih jogurta i kiselih mlijeka, ovčjih i kravljih te acidofilnih mlijeka i kefira.


Situaciju s jogurtima tih godina za Faktograf je komentirao povjesničar Igor Duda, najvrsniji hrvatski povjesničar svaodnevnice i autor knjige “Pronađeno blagostanje – Svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih”.


Foto Petar Čučo Grabovac


Foto Petar Čučo Grabovac



– Predsjedničina izjava potvrđuje svu težinu rada povjesničara koji svoja istraživanja temelje na metodi usmene povijesti, dakle prikupljanjem i analizom sjećanja svjedoka vremena, komentira Duda.


Napominje: “Njezina sjećanja kao kupca mogu biti iz vremena od polovice 70-ih do kraja socijalizma, dakle uključuju zlatno doba standarda s kraja 70-ih i jaku krizu u prvoj polovici 80-ih. U toj krizi bilo je nestašica, koje su se lokalno mogle različito odražavati pa bi njezina sjećanja mogla biti relevantna za neke mikrolokacije”.


Foto Petar Čučo Grabovac


Foto Petar Čučo Grabovac



Dodaje da se moglo dogoditi da u nekoj općini prodaju samo proizvode lokalne mljekare pa je ponuda ovisila o asortimanu, ali i o tome što je neki mali trgovac uopće naručio.


– U tom kontekstu jedna od tema je i narušavanje jedinstvenog tržišta, zatvaranje u republičke pa i općinske okvire. Moglo se dogoditi da se u nekoj općini prodaju samo proizvodi lokalne mljekare pa je ponuda ovisila o njezinom asortimanu, ali i o tome što je neki mali trgovac uopće naručio. 


Foto Petar Čučo Grabovac, arhiva PIK Rijeka


Foto Petar Čučo Grabovac, arhiva PIK Rijeka



Bilo je pritužbi da trgovci ne koriste cijelu paletu proizvoda. Moglo se to u nekom malom dućanu dogoditi i s raznim vrstama jogurta, dakle mogli su to biti jogurti samo jedne mljekare i samo određenih okusa. Međutim, na razini cijele zemlje – jogurta je bilo, raznih proizvođača, vrsta i okusa. Samo su tekući jogurti došli kasnije, rekao je Igor Duda.



Što se tiče navoda o vlastima kojima valja prijaviti koliko će se kruha kupiti, Igor Duda je jasan: “Vlast nije sjedila u dućanu i bilježila koliko je tko kupio kruha, niti su u tom vremenu postojali ikakvi bonovi za prehrambene artikle. Međutim, trgovci su mogli brinuti o nabavljenoj količini, što je i logično”.