Tjedan za nama bio je sasvim dobar tjedan za predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Bez poteškoća izbacio je iz stranke Darka Milinovića, stranačkog veterana. Milinović je izbačen, a da je jedva i zucnuo, dani su mu trebali da na konferenciji za novinare nešto kaže, a na koncu je kazao da on neće biti remetilački faktor. Plenkovića, istina, neće štedjeti, ali HDZ hoće.
No, nije Darko Milinović jedini razlog da premijer zaključi da je ovaj tjedan za njega bio sasvim dobar. Istina, brodogradilišna kriza i dalje traje, dapače ona se ne smiruje nego raspiruje. Isplatom zaostale plaće radnicima Uljanika i »3. maja« tek je smiren štrajk (do sljedeće neisplate plaće), ali kriza buja i dalje. Naručitelji otkazuju brodove, država broji novce za isplatu jamstava (za sada oko 70 milijuna eura), a stanje je dotjeralo dotle da Damir Novotny govori kako je baš dobro da naručitelji otkazuju brodove (po mogućnosti u ranoj fazi) jer je jeftinije da ta jamstva budu aktivirana nego da brodovi budu izgrađeni jer bi gubitak na proizvedenom broju mogao biti veći od isplaćenog jamstva za neizgrađeni brod. Brodogradilišna kriza politički je za Vladu ograničeno opasna. Teško je zamisliti da bi ta kriza uspjela nadrasti svoju regionalnu važnost, pogođena područja primarno su Pula i Rijeka (ne čak ni Istra i Primorsko-goranska županija), a to su ipak politički važni toponimi za IDS i SDP.
Bez novih afera
Nastavlja se fragmentacija lijevog dijela političkog spektra i rasulo u SDP-u, a ni to nije loše za Plenkovića i HDZ. Posljednja dva tjedna niz je osoba najavilo svoj politički angažman, u za sada uglavnom nepoznatom organizacijskom obliku (iznimka je Vlaho Orepić koji je najavio organiziranje stranke Nova politika). Svi ti novi koji se pojavljuju udaraju na onaj dio biračkoga tijela koji je tradicionalno glasove davao SDP-u. Na političkom su tržištu lijeva ruka i lijeva noga biračkoga tijela, a desna ruka i desna noga su postojane kano klisurine. HDZ te udove mirno kontrolira (bez obzira na anketni pad povjerenja u odnosu na izbore održane u rujnu 2016. godine), nitko ne reflektira na njih, nema naznake pojave novih desnih ili desnosredinskih opcija, svakako ne ozbiljnih, onih koje bi mogle HDZ-u oduzeti poneki postotak i poneki mandat. Lijevi udovi biračkoga tijela upravo prolaze kroz proces silovite fragmentacije. SDP je i dalje zauzet kadrovskom politikom i pitanjem predsjednika stranke Davora Bernardića. Stanje je nepromijenjeno: Bernardića nije moguće otjerati, gotovo svi čekaju da on sam odstupi, a on se još uvijek pita »zašto bih im učinio to zadovoljstvo«. Rasplet bi se navodno trebao dogoditi do početka jesenskog zasjedanja Sabora, ali što ako Bernardić kaže »ne dam ostavku, neću odstupiti«? Pa, ništa, rasulo će biti nastavljeno, a konačna točka preokreta (ne dogodi li se prije) mogli bi biti izbori za Europski parlament i neuspjeh SDP-a. Sve je više onih koji obigravaju oko tijela SDP-a, čekaju hoće li umrijeti, odumrijeti ili vegetirati (ali partiju nikada ne treba potcjenjivati), ne bi li oni preuzeli brigu o dijelu kadavera. Dalija Orešković cilja na birače od centra pa na lijevo.
Onkraj ljevice
Bojan Glavašević i da hoće, drugačije ne može, iako je još nejasno na koga on točno cilja. Već u pismu kojim je obavijestio kolege i javnost da istupa iz stranke Glavašević je, da parafraziramo Nietzschea, proglasio smrt socijaldemokracije. Nakon toga je izjavio da poziciju namjerava graditi »onkraj socijaldemokracije«. Štogod to značilo, jasno je da su birači na koje smjera »onkraj ljevice«.
Novu stranku navodno priprema još jedan bivši SDP-ovac Mirando Mrsić. Novu suradnju, novo političko okupljanje također na ljevici najavljuje i pet malih stranaka – Radnička fronta, Nova ljevica, ORaH, Hrvatski laburisti i SRP. Ni Mrsića, osnuje li stranku, ni pet stranaka koje će potpisati Šibensku deklaraciju ne treba shvaćati ozbiljno. Oni ništa ozbiljno neće moći učiniti, tek će moći unijeti još malo buke u komunikacijski prostor na ljevici. Sva ta zbivanja na ljevici dobra su vijest, načelno, za Andreja Plenkovića. Glavni politički oponent samostalno se rastače, a oni koji u tome vide svoju političku priliku, u slučaju da uspiju, neće biti ni približno jaki kao što je (bio) SDP. Loša vijest za Plenkovića jest to što bi se u slučaju stvarne fragmentacije ljevice, njegova vlastita, HDZ-ova desnica, mogla okrenuti prema njemu.