Ubojica iz Dramlja

Je li teško bolestan ili samo dobro glumi? Vještaci se nikako ne mogu složiti tko je zapravo Dino Kulišek

Fiore Vežnaver

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler

Psihijatrijski timovi iz Rijeke i Popovače smatraju da je Dino Kulišek u trenutku strašnog zločina bio svjestan svog nedjela, dok stručnjaci iz Vrapča smatraju da je bio neubrojiv



RIJEKA Novo psihijatrijsko vještačenje, kako bi se utvrdila ubrojivost optuženika u vrijeme teških kaznenih djela, provest će se nad Dinom Kulišekom (25) iz Dramlja kojem se sudi zbog stravičnog zločina u zgradi u crikveničkoj Ulici kralja Tomislava u srpnju 2014. godine, ubojstva 22-godišnjeg Ivana Jagodića i pokušaj ubojstva njegove djevojke, tada 19-godišnje Meriem Demo, kojima je nožem zadao ukupno 60-ak ubodnih i reznih rana.


Vijeće Županijskog suda u Rijeci, kojem predsjeda sudac Domagoj Vučkov, novu je, četvrtu psihijatrijsku ekspertizu – što je, praktički, nadvještačenje nadvještačenja – povjerilo Medicinskom fakultetu u Zagrebu.


Ovakva odluka riječkog suda na tragu je upute Vrhovnog suda, a donesena je nakon što su jučer tri vještačka tima u sudnici ostala pri svojim ranijim stavovima o ubrojivosti Kulišeka, i nakon što je svatko od njih dao nalaz i mišljenje nakon dopunskog vještačenja. Eksperti iz Psihijatrijske bolnice Vrapče ostali su pri svom glavnom zaključku da je Kulišek bio neubrojiv u vrijeme zločina. Kod Kulišeka se radi o »akutnom psihotičnom poremećaju nalik na šizofreniju«, te u vrijeme događaja nije mogao vladati svojom voljom i postupcima, prvotni je stav psihijatara iz Vrapča, koji sada drže da je psihičku bolest u Kulišeka najispravnije okaraktezirati kao šizofreniju.


Simulacija bolesti 




Riječka psihijatrijska vještakinja Klementina Ružić ostala je pak pri svom nalazu, u biti, sasvim suprotnom, da je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Kod Kulišeka se radi o »poremećaju ličnosti miješanog tipa«, a kada je iznosio priče s glasovima u glavi nije bio uvjerljiv, »njegova prezentacija djeluje kao naučena psihopatologija«, mišljenje je riječke vještakinje koje je dala u prvoj ekspertizi, a nije se promijenilo ni nakon dopunskog vještačenja. Mišljenje tima iz Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači, koje je obavilo treću ekspertizu, nadvještačenje, na tragu nalaza vještakinje Ružić, da, u suštini, optuženik »simulira psihopatološke događaje«, da ne doživljava ono što govori. Psihijatrica Tia Žarković Palijan iz Popovače, koja je jučer po četvrti put dala iskaz na suđenju, ostala je pri mišljenju da je Kulišek u vrijeme zločina bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, zaključivši to i nakon što je obavila i treće dopunsko psihijatrijsko nadvještačenje.



Iz psihijatrijskih nalaza, pročitanih u sudnici, jučer se moglo saznati i da je Kulišek jednom prilikom bio prebačen iz zatvora za zatvorsku bolnicu u Zagrebu nakon što je progutao žilet. Kratko vrijeme je i štrajkao glađu, a znao je i odbijati psihofarmake. Navodi se i slučaj u kojem je odbio jesti svinjetinu – iz vjerskih razloga.



Odluka suda o četvrtom vještačenju donesena je nakon neviđene situacije u velikoj dvorani riječkog Županijskog suda, rasprave u kojoj je u isto vrijeme u sudnici bilo čak sedam vještaka iz triju ekspertnih timova: psihijatri Miroslav Goreta i Ante Bagarić te psiholog Romel Krajačić iz Vrapča, psihijatrica Tia Žarković Palijan i psiholog Dražen Kovačević iz Popovače, te riječka psihijatrica Klementina Ružić i psihologinja Ines Torić. Svi su se oni okupili u sudnici jer je Vrhovni sud – u rješenju kojim je proljetos ukinuo prvu presudu kojom je Kulišek osuđen na 38 godina zatvora i stravičan slučaj vratio na novo suđenje – naložio »detaljno suočenje psihijatrijskih vještaka«, nakon što se opet referiraju o ubrojivosti Kulišeka u svjetlu ponovnog saslušanja svjedoka.


Skrivao tragove 


Dr. Ante Bagarić je u ime tima iz Vrapča jučer obrazlagao nadopunu vještačenja u kojem su naveli da se u Kulišeka velike promjene događaju u 18. godini, kada ga roditelji vode psihijatru i psihologu, on kao terapiju dobiva snažni antipsihotik, ali roditelji odbijaju preporučenu hospitalizaciju. Kod njega, smatraju, tada bolest progresivno napreduje – a šizofrenija i počinje u toj dobi – dok Kulišek pribjegava uživanju droge. Sučeljavanja s roditeljima sve je više. U teškom emocionalnom stanju dolazi na vrata žrtvi, ubada mladića 40-ak puta, dok jedan svjedok dobro čuje kako govori: »Sotono!« Slijedi šetnja psa s prijateljem, kao da se ništa nije dogodilo, navodi se, uz ostalo, u nalazu Vrapča.


No, s druge strane, iz ostala dva vještačka tima, koja drže Kulišeka ubrojivim, stigla je ocjena da je manifestirao manipulativnost, te iskazuje ponašanja koja mu u konačnici mogu donijeti dobit (slučaj s gutanjem žileta)


Upitan kako tumači njegovo stanje svijesti, ako je, kako Kulišek sam tvrdi, postupao pod utjecajem glasova, imperativne prirode, dr. Bagarić je ustvrdio kako činjenica da je mladiću zadao 40-ak, a djevojci 15-ak uboda nožem ukazuje na nevjerojatnu provalu psihotične agresije koju oslabljeni Kulišekov ego nije mogao kontrolirati. Pozvan da objasni kako Kulišek, neubrojiv u vrijeme zločina, nakon ubojstva odlazi do prijatelja, tušira se, odbacuje nož, pa odlazi u šetnju s prijateljem, s kojim pali i »joint«, vještak iz Vrapča objašnjava da kod Kulišeka i dalje postoje dva dijela ličnosti.


Greška ili istina 


– Kulišek na nevješt i dječački način pokušava sakriti ovo teško djelo, primjerice, skriva krvave tenisice pod krevet u stanu prijatelja. To može izgledati kao suvislo ponašanje, prikrivanje djela, ali je razvidno da koristi nezrele mehanizme – podvukao je dr. Bagarić. »Na zadnjem vještačenju bio je sasvim uvjeren da će za dva dana putem različitih sila izaći iz zatvora, jer on ima takve sposobnosti«, konstatirao je zagrebački vještak.



– Kulišek promišlja da je žrtva ubojstva Sotona, ali u to ne vjeruje. Da vjeruje, osjećao bi strah, nadovezala se dr. Ružić. Dr. Bagarić, s jedne, i dvije vještakinje, s druge strane, nisu se složili ni oko toga da se od istih glasova koje je Kulišek imao u glavi, koji su mu čak govorili da nekog treba ubiti, nakon toga smijao.



Od dr. Bagarića je traženo i objašnjenje kako jedna osoba (Kulišek) za drugu osobu (ubijeni Jagodić) smatra da je Sotona, a ipak se druži s njome. Vještak je objasnio da osoba, koja je pod utjecajem psiholoških fenomena i u konfuznom stanju, neko vrijeme bježi od osobe koja joj predstavlja prijetnju, a već odmah kasnije želi biti blizu, kako bi to riješila. Dr. Klementina Ružić se nije složila s takvim mišljenjem.


– Takva osoba osjeća strah od Sotone, a od Sotone se uobičajeno bježi, podvukla je dr. Ružić. »Nama je rekao da mu je bilo lijepo s njime. Rekao nam je da mu nije smetalo što je on eventualno Sotona«, kazala je pak dr. Palijan, naglašavajući da njen tim nije stekao uvjerenje da je Kulišek doista doživljavao žrtvu kao Sotonu.


No, vještaci su se složili da je moguće selektivno sjećanje događaja, upitani da komentiraju tvrdnje Kulišeka kako se ne sjeća što je napravio djevojci. Dr. Bagarić je konstatirao da kod većine osoba sa šizofrenijom dolazi do propadanja ličnosti, ali ne kod svih, neki su i nobelovci.


Zastupnica optužbe prigovorila je na nalaz Vrapča, držeći ga kontradiktornim, dok je Kulišekov odvjetnik prigovorio na nalaze dviju vještakinja koje su optuženika ocijenile ubrojivim.