Šefica u Požegi

Afera lančić: Željki Marković odbijena još jedna odgoda, upućena je na izdržavanje kazne u zatvor

Slavica Kleva



RIJEKA Željka Marković (66), bivša ravnateljica Direkcije za poslovne objekte Grada Rijeke koja je pravomoćno osuđena na godinu i pol dana zatvora zbog dva kaznena djela primanja mita, jučer je upućena u zagrebački Centar za dijagnostiku gdje će provesti iduća tri do četiri tjedna zbog preciziranja i utvrđivanja njezina psihosocijalnog statusa, a potom i na odsluženje zatvorske kazne.


Najvjerojatnije da će Željka Marković biti upućena na izdržavanje zatvorske kazne u žensku kaznionicu Požega. Umirovljena inspektorica Državnog inspektorata Biserka Gregorović (65) koja je u »aferi lančić« bila prvooptužena za zlouporabu položaja i ovlasti te davanje mita, pravomoćno je bila osuđena na godinu dana zatvora, ali kako doznajemo od Lorete Sršen, sutkinje Županijskog suda za izvršavanje zatvorskih sankcija, Gregorović se uredno javila još 8. studenog prošle godine zbog izdržavanja kazne pa je i upućena u Kaznionicu Požega.


Rješenjem o uvjetnom optustu koje je potpisao Županijski sud u Slavonskom Brodu, Gregorić je potkraj srpnja ove godine otpuštena iz zatvora na uvjetni otpust, a nakon što je u njemu provela gotovo devet mjeseci. Zatvorska kazna istječe joj 22. listopada ove godine i to vrijeme provest će na uvjetnom otpustu. Drugim riječima, dok se nalazi na uvjetnom otpustu, mora se javljati svaki mjesec u policijsku postaju, javljati se probacijskom službeniku i po potrebi sutkinji Županijskog suda.


Povoljniji zakup




Podsjetimo, USKOK je optužio, a Vrhovni sud u slučaju Željke Marković, Biserke Gregorović, nekadašnje voditeljice pisarnice Državnog inspektorata Nevije Miščak (60) i akademskog slikara Klasa Grdića (55) potvrdio prvostupanjske presude, dok je ukinut dio presude u odnosu na suspendirane inspektore Državnog inspektorata Marka Gašperova (43) i Bojana Kuprešanina (41).


Njih dvojica su u ponovljenom suđenju potkraj prošle godine oglašeni krivim za primanje mita i osuđeni na rad za opće dobro, jer su kao dar primili po lančić s privjeskom od dviju vlasnica riječkih zlatarnica kod kojih su ranije obavili inspekcijski nadzor.



Nakon što je u travnju 2011. godine objavljen natječaj Grada Rijeke za davanje u zakup poslovnog prostora u Ciottinoj ulici, u namjeri da uz odgovarajuću nagradu osigura da prostor u zakup bude dan Gregorovićevoj kćeri, vlasnici obrta kožne galanterije i trgovine nakita, Željka Marković je dojavila Biserki Gregorović za objavljeni natječaj. USKOK je tvrdio da je nakon toga Biserka Gregorović, znajući da im Željka Marković može pomoći da zakupe željeni prostor, navela šeficu Direkcije za poslovne prostore da eliminiraju moguće konkurente, zainteresirane za frizerske usluge.



Željka Marković je u međuvremenu, od pravomoćnosti presude koju je potvrdio Vrhovni sud prošle godine, u dva navrata molbom zatražila odgodu izvršenja zatvorske kazne.  Molba za odgodu joj je u oba slučaja prihvaćena. Nakon toga, i treći put zatražila je odgodu, ali je sa zahtjevom odbijena i stoga je otišla na izvršavanje kazne. I da je podnijela žalbu, ona joj ne bi zadržala izvršenje rješenja, odnosno odlazak u kaznionicu.



Tako je Marković dopunila natječaj, dodavši u tekst »izuzev frizerskog salona«, te bez pribavljene suglasnosti Odjela za poduzetništvo dostavila na kolegij gradonačelnika. Željka Marković kao ravnateljica Direkcije za poslovne objekte Grada Rijeke optužena je da je svjesno postupala kako bi kćeri suoptužene Biserke Gregorović omogućila javiti se na natječaj kao jedinom zainteresiranom natjecatelju za gradski poslovni prostor u Ciottinoj ulici u Rijeci, te tako izbjeći nadmetanje s drugima, odnosno postići povoljniju cijenu zakupa. Došlo je do dopune natječaja, ali ona nije objavljena u Novom listu, gdje je trebala, a za to nije ni postojala suglasnost Odjela za poduzetništvo.


Dokazano mito


I nakon što je poslovni prostor izlicitirala kći Biserke Gregorović, Željka Marković se i dalje osobno angažirala. Tražila je angažman svojih zaposlenika i suradnika s čijim tvrtkama Grad Rijeka surađuje, kako bi se izveli radovi u prostoru, dio i na trošak Grada, iako je u objavljenom natječaju bila odredba da se prostor izdaje u viđenom stanju, a zakupnici su dužni urediti ga o vlastitom trošku.



Riječki sud je prilikom izricanja presude naglasio kako je u dokaznom postupku utvrđeno da je dar, novčanik i narukvica, koji je Željka Marković primila od Biserke Gregorović, bio u vezi s radnjama koje je obavljala oko prostora u Ciottinoj ulici, kako bi ga dobila kći Biserke Gregorović.


Također, tijekom suđenja je dokazano mito Željki Marković u slučaju riječkog umjetnika Klasa Grdića radi dobivanja novog poslovnog prostora. USKOK-ovom optužnicom dokazane su inkriminacije da je Biserka Gregorović obavještavala pekare, zlatare i ugostitelje o tome da im stiže inspekcijski nadzor, te da joj je spona u odavanju tajni i ona koja joj je pribavljala podatke o tome bila Nevia Miščak, kao voditeljica pisarnice Državnog inspektorata. Tijekom suđenja Biserka Gregorović je oslobođena optužbe za dva kaznena djela protuzakonitog posredovanja, da je tražila i primila dar kako bi posredovala kod dvojice inspektora koji trebaju obaviti nadzor u zlatarskim radnjama.