Playoff

ANKETA Ambicije između nade i zdravog razuma: Može li Rijeka preko Genta do Europske lige?

Marko Cvijanović

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Budući da je u nogometu katkad sve moguće, navijač Rijeke ima se pravo nadati iznenađujućem ishodu uzvratne utakmice koja iziskuje drukčiju pripremu, unatoč evidentnim limitima i hendikepima Bišćanove momčadi. To bi u prijevodu značilo da trener Rijeke u kratkom razdoblju mora postati čudotvorac budući da Europa na ovoj razini natjecanja ne trpi prosječnost i improvizacije



Nogometaši Rijeke poraženi su od Genta (1:2) u prvoj utakmici play-offa Europske lige, poslije koje navijač riječkoga prvoligaša ne zna na čemu je. Aktivan rezultat ulijeva nadu, a zdrav razum nameće pitanje o realnim mogućnostima momčadi koja, poslije prikazanoga minuloga četvrtka, nikoga ne može uvjeriti da je u uzvratu sposobna nadoknaditi minimalni zaostatak. Trezvena analiza podnošljivog europskog poraza ukazuje da je Rijeka puno dalje Europskoj ligi nego što to sugerira konačni rezultat na semaforu Ghelamco Arene. Razlike između Genta i Rijeke ipak su puno veće.


Brojke i teren


Najlakše je usporediti tržišne vrijednosti dviju momčadi (Gent 85,95 milijuna eura/Rijeka 21,20 milijuna eura) ili zaviriti u “košaricu” i usporediti ulaganja dvaju klubova (Gent 6,7 milijuna eura/Rijeka 1,2 milijuna eura) u tekućem prijelaznom roku pa zaključiti da Rijeka za plasman u Europsku ligu ima barem pet puta manje izgleda od Genta. Za Gent su u prvoj utakmici protiv Rijeke nastupila šestorica novih igrača (Ngadjui, Owusu, Depoitre, Lustig, Yuya, Vestraete), za Rijeku je jedini novi igrač u momčadi (Iglesias) odigrao posljednjih jedanaest minuta, među pojačanjima Genta trojica igrača dolaze iz liga “petice” (Owusu/Lyon, Depoitre/Huddersfield (iako je ispao), Yuya/Nürnberg), a jedan iz kluba s visokim međunarodnim ugledom (Lustig/Celtic), jedina riječka prinova (Iglesias) stigla je iz redova kluba (Istra 1961) koji je igrao kvalifikacije za ostanak u Prvoj HNL. Uvriježeno nogometno načelo da je teren jedino mjerilo na ovom primjeru ipak nije doživjelo značajnija odstupanja od egzaktnih vrijednosti, Gent je bio nadmoćniji otprilike u onolikoj mjeri koliko to sugeriraju brojke. Izvan terena i na terenu (65:35 posjed lopte, 8:3 udarci iz kuta, 15:1 udarci na gol).


Izražene razlike možda se najbolje očituju kroz prizmu usporedbe najboljih igrača dviju momčadi. Dvostruki strijelac Laurent Depoitre je lakoćom stvarao razliku u šesnaestercu Rijeke, a Zoran Kvržić muku mučio rastegnut između vlastitih igračkih vrijednosti i neadekvatne podrške suigrača i na kraju rastegnuo mišić do puknuća. Tu već počinje priča o nužnim improvizacijama trenera “bijelih” Igora Bišćana, koji je najvažniju utakmicu sezone morao početi s desnim krilom na poziciji desnog beka (Kvržić), desnim bekom na poziciji lijevog beka (Raspopović) i zadnjim veznim na poziciji centralnog braniča (Capan), a tijekom iste bio dodatno prinuđen pronalaziti spontana rješenja pa je uslijed Kvržićeve ozljede zadnji vezni igrač (Capan) završio na poziciji desnog beka. Ni prvi, ni zadnji put.


Krpanje rupa




Spletom nesretnih okolnosti (ozljede) i u nemogućnosti drugih rješenja (izostanak pojačanja) Bišćan je (pre)često od igrača morao tražiti da igraju u neprirodnom okruženju pa su se na osjetljivoj poziciji lijevoga braniča izmjenjivali desni bekovi (Tomečak, Raspopović) i centralni braniči (Smolčić), a centralni braniči krpali rupe u veznom redu (Velkovski) ili na poziciji desnog beka (Escoval)… Pred uzvratnu utakmicu s Gentom treba očekivati nove “ekshibicije” uslijed činjenice da Bišćan zbog ozljeda na raspolaganju sigurno neće imati Kvržića i Pavičića, odnosno Mamića, koji ionako nije ni prijavljen za play-off Europske lige i uz opasku de je pitanje koliko u ovom trenutku zahtjevima jake europske utakmice mogu odgovoriti rekovalescenti Gorgon (koljeno), Puljić (trbušni zid) i Tomečak (list). Ako već treba preispitivati dio Bišćanove odgovornost za loše izdanje “bijelih” u Gentu, ostaje jedino nejasno zbog čega u nepovoljnim rezultatskim okolnostima nije preuzeo malo više rizika u igri, a priliku dobio jedini igrač (Murić) koji je pojedinačnom kvalitetom možda mogao promijeniti odnose snaga na travnjaku.


Budući da je u nogometu katkad sve moguće, navijač Rijeke ima se pravo nadati iznenađujućem ishodu uzvratne utakmice na Rujevici koja iziskuje drukčiju pripremu unatoč evidentnim limitima i hendikepima Bišćanove momčadi. To bi u prijevodu značilo da trener Rijeke u kratkom razdoblju mora postati čudotvorac budući da Europa na ovoj razini natjecanja ne trpi prosječnost i improvizacije. Uzimajući u obzir sve okolnosti, Europsku ligu na Rujevici valja smatrati svojevrsnim podvigom. Tko zna? Pun stadion, adrenalin, emocije, fanatizam… Nada umire posljednja.