Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 3
Sutra: 14° 14° 3
23. listopada 2019.
Ispis članka: Jelena Balić, članica žirija za izbor najFotografa: Severina je rođeni model i glumica, radimo već šest godina zajedno - Novi List

NoviList.hr

Jelena Balić, članica žirija za izbor najFotografa: Severina je rođeni model i glumica, radimo već šest godina zajedno

Poznata fotografkinja

23. ožujak 2019 16:41

Napisao: Ana Braškić

S obzirom na to na kako malom tržištu radimo, jako sam ponosna na cijelu našu scenu i veći broj kreativaca koji bi u malo boljim uvjetima vani mogli stajati uz bok najvećima

Jelena Balić

U žiriju za izbor NajFotografa što ga Tower Center Rijeka organizira u suradnji s prilogom Life biti će i jedna od najpoznatijih hrvatskih fotografkinja – Jelena Balić.

Grazia, Elle, Storybook, Harper’s Bazaar, Esquire, Glamour, Cosmopolitan, samo su neki od poznatih časopisa za koje je snimala. Snimala je kampanje i advertorijale za Mass, City Center One, Ghetaldus, Lidl, Chanel, L’Oreal, Freywille, Bellabeat, Opel, Seventy i mnoge druge, a imala je čast surađivati s većinom poznatih hrvatskih dizajnera, te snimati kampanje za domaće tjedne mode.

Oni koji prate hrvatsku modnu scenu, dobro su upoznati s vašim imenom. Za one koji ne znaju, kako biste se predstavili? Koliko ste već godina na sceni?
– Teško je odrediti početak bivanja na sceni, no izuzmemo li nekoliko početnih amaterskih godina, posljednjih sedam godina djelujem profesionalno relevantno – kontinuiranim naslovnicama, editorijalima i advertorijalima za sve modne i lifestyle časopise u regiji, pa i neke diljem svijeta; izradom beauty, modnih kampanja, advertorijala i velikih komercijalnih kampanja, te radom s većim brojem javnih ličnosti na raznoraznim projektima. Dobar dio mog opusa može se pogledati na mojoj stranici www.jelenabalic.com.

Izvlačenje maksimuma

Koji segment rada biste izdvojili kao najlakši, a koji kao najteži?
– Najlakšim postane sve ono što uspijete savladati da ste samouvjereni u taj segment, pa mi je s te strane godinama iskustvo olakšalo većinu starih strahova, da se brzo znam snaći u bilo kakvoj situaciji, riješiti novonastale probleme prilikom snimanja, znati unaprijed kvalitetno dogovoriti očekivanja i pripremu snimanja, znati komunicirati s osobama koje fotografiram da iz njih mogu izvući maksimum, znati osvijetliti praktički bilo čim i čitati kako će flash rasvjeta opaliti i kakvo svjetlo stvoriti i dok je oku nevidljivo, itd. S obzirom da je u Hrvatskoj teško biti samo fotograf, a ne i retušer, kvalitetnom retušu sam se puno posvetila i ponosna sam na razinu koju sam dostigla.
Najteže pada ono na što ne možete direktno kao pojedinac utjecati puno – uvjeti rada, niski budžeti, snalaženje. No s obzirom na to na kako malom tržištu radimo, jako sam ponosna na cijelu našu scenu i veći broj kreativaca koji bi u malo boljim uvjetima vani mogli stajati uz bok najvećima.

Editorijal za Chanel u Graziji, foto Jelena Balić

Kako biste nekome tko tek počinje objasnili koja je razlika između modne, beauty i komercijalne fotografije?
– Pitanje je samo namjene fotografije, pa je tako prava modna fotografija dio nekakve objavljene kampanje ili editorijala, može biti i naslovnica časopisa, a komunicira određenu modnu priču. Beauty je najčešće tip fotografije vezan za make up, proizvode i tretmane za njegu kože, i najčešće se bazira na uskim kadrovima lica i/ili kože tijela, a i kosa je bitan faktor. Modna i beauty fotografija se često isprepleću. Komercijalna fotografija je već širi pojam u koji spada i modna i beauty fotografija ukoliko su rađene za veće medijsko korištenje, no svakako je puno usmjerenija u smislu brojnih parametara koji su nametnuti od klijenta ili kreativne agencije da se ispoštuju.

Nakon što dobijete novi angažman, kako slijedi daljnji proces rada?
– Angažman se obično dobiva tako da klijent nazove, ili mailom pošalje upit vezan za dostupnost i da kratke informacije o očekivanjima od snimanja. Tu kreću dogovori oko detalja snimanja, okvirnog očekivanog broja i opsega korištenja fotografija, o rokovima isporuke te na kraju dogovor oko cijene. Kada je sve potvrđeno, ide se dalje u razradu detalja – tko je model, tko je u timu, snima li se studijski ili vani, što je od opreme i rasvjete potrebno, dogovara se koncept snimanja napismeno kao ideja ili likovno izraženo kao napravljen moodboard, potpisuje se ugovor i dogovara točan termin snimanja. Nakon snimanja biraju se finalne fotografije koje će se koristiti, i one idu na retuš.  

RAD U HRVATSKOJ I INOZEMSTVU

Možete li usporediti uvjete rada za modne fotografe u Hrvatskoj i inozemstvu?
– Rad u modi u Hrvatskoj i inozemstvu je razlika kao nebo i zemlja. Vani je najčešće fotograf doslovno samo fotograf (posebno ako je na nivou i radi na razvijenijem tržištu) i posao mu je donositi kreativne odluke i raditi s modelom na snimanju, dok set namještaju asistenti, a fotografije obrađuje profesionalni retušer. Honorari su nerazmjerno veći, pa često fotograf ima mogućnost plaćati ljude koji će odrađivati druge segmente posla, a  on je koncentriran samo na svoj rad. U Hrvatskoj je bitno drugačija situacija – budžeti su puno niži, tržište je puno manje, i tu fotograf često ujedno mora biti studio menadžer, voditelj društvenih mreža i internetske stranice, pravnik, tajnica, asistent sam sebi, poznavati sve tehnikalije opreme, biti retušer, kreativni direktor, set dizajner, urednik, računovođa, itd., a tek uz to i fotograf. Također mora biti majstor više zanata i stilova unutar same fotografije, i imati širi spektar rada. Vani fotograf poželjno gradi samo jedan prepoznatljiv stil, zbog kojega ga klijenti angažiraju, i stalno se drži toga. Kod nas je to skoro nemoguće jer nema dovoljno klijenata koji bi tražili jedan isti stil, pa treba biti verziran u stvaranju puno različitih priča.

Timski posao

Koliko je za fotografa važan tim s kojim surađuje?
– Fotografija je timski posao i tim je jednako bitan koliko i fotograf, da bi fotograf mogao napraviti najbolje što može u svom segmentu. Dobro je pravilo uvijek se nastojati okružiti suradnicima koji su na višoj, ili makar jednakoj razini, da bi svi zajedno mogli napredovati i raditi svoj maksimum. Dobar retuš može čuda napraviti, no što se dulje i više treba raditi na fotografiji, ni retuš ne može biti dovoljno dobar. Kreativnost i aktualnost rada svih uključenih je jednako bitna za krajnji rezultat – svih, ne samo fotografa.

O novcu je uvijek nezahvalno govoriti. No, kako da mladi fotografi, čija se karijera tek počinje razvijati, znaju koliko naplatiti svoj rad?
– Ova industrija je jako nezahvalna kad dođe do naplate, s obzirom da ne postoji nikakav, ili makar za današnje doba relevantan cjenik kojeg bi se netko mogao držati makar kao početne točke, što jako otežava razvitak same industrije. Logično je da lako dođe do potcjenjivanja koje na malom tržištu utječe i na druge, ne samog pojedinca, iz čega se jako teško uzdići. Bitno je pokušati doći do informacija koje bi pomogle, na koji god način, a primarno razgovorom s ostatkom ekipe ili kolegama u istom području. Naravno, ne preporučam ovo ukoliko se radi pod ugovorima s klauzulom tajnosti, pa treba biti kreativan kao u svim područjima koja su siva zona u našoj državi, nažalost. Bilo bi svakako jako korisno da se svi u industriji, zajedno s umjetničkim udrugama koje pokrivaju komercijalno djelovanje, pokrenemo s poboljšavanjem tih uvjeta kroz izradu u današnje doba relevantnih cjenika i raznoraznih stavki na koje profesionalni fotograf mora paziti.

Kamapanja Cro a Porter, foto Jelena Balić

Vjerujem da bi neki od njih posao odradili besplatno, samo da im fotografija izađe u priznatom i poznatom modnom časopisu. Smije li se pristati na to?
– To je legitiman način pokretanja u pravom smjeru kada ste početnik, i svakako je ok. Problem je odrediti kada prestati, a svakako treba što ranije, jer što dulje nudite besplatan rad, manje će vas cijeniti i manje htjeti platiti kada počnete naplaćivati snimanja. To je tako u svakoj industriji. Često se događa da fotografi nude besplatne editorijale časopisima, i časopisi ih preuzimaju, čak i veliki svjetski modni licencirani časopisi, no kada žele naručiti snimanje koje bi platili, uzet će svoje iskusne i poznate fotografe. Za njih znaju da mogu odraditi ono što se unaprijed dogovara s cijelim timom, i držati se rokova isporuke npr., a neće uzeti i platiti fotografe koji šalju besplatno već isproduciran editorijal. Bitno je ne zadržati se dugo u tom besplatnom radu, ali ga svakako treba iskoristiti za poboljšavanje portfolija i otvaranje mogućnosti za druge plaćene poslove.

BRZI SAVJETI POČETNICIMA

1. S cijenama, ukoliko ih prati i sve bolji rad, uvijek treba ići naprijed, a ne natrag jer se onda teško vratiti i napredovati.
2. Fokusirati se na poboljšanje rada, a s tim ide i poboljšanje naplate.
3. Potpisivati autorske ugovore, paziti na autorska prava i naplatu istih (nije isto snima li se susjeda za lijepe fotografije za društvene mreže, ili se snima kampanja za veliki brand koja će se koristiti u punom opsegu oglašavanja pet godina u pet različitih država)
4. U krajnjem slučaju kontaktirati i platiti nekoga tko ima puno iskustva u komercijalnim kampanjama za savjetovanje oko ponude/naplate. U manjku agenata fotografa na našem tržištu, opet je potrebno biti kreativan u pronalasku takvih savjetnika, no može se.
5. Naplaćivati pod zasebnim stavkama dan snimanja (vrijeme utrošeno), autorska prava po fotografiji s obzirom na namjenu fotografija (opseg visine medijskog, vremenskog i teritorijalnog korištenja), obradu fotografija te ostale eventualne stavke (amortizacija opreme, najam opreme, asistent, putni i smještajni troškovi, izrada koncepata za agenciju itd.)

Sjećate li se svog prvog modnog snimanja? Kako sada gledate na njega?

– Ne sjećam se konkretno prvog modnog snimanja, jer je kvaliteta njih eskalirala vremenom, pa je teško odrediti koje je prvo »pravo«. Sjećam se svakako prvih većih skokova od dotadašnjeg rada – primarno prvih naslovnica koje su pratili modni editorijali u licenciranim časopisima, te prvih komercijalnih kampanja koje su išle na billboarde i sl. Tada sam bila jako ponosna i sretna rezultatima, iako s današnjeg gledišta njih ne stavljam kao prioritet u portfolio. To je zapravo dobar znak, u tom trenutku sam bila dovoljno dobra da me netko za to angažira i bude zadovoljan rezultatom, a danas sam toliko napredovala da znam da mogu, i moram bolje.

Obostrano zadovoljstvo

Surađivali ste s brojnim poznatim damama hrvatske društvene scene, vjerojatno je najpoznatija vaša suradnja sa Severinom s kojom ste višestruko snimali i kampanje za brand obuće Mass. Kakva je Severina kao suradnica?
– Sa Severinom neprestano surađujem već šestu godinu, kako na komercijalnim snimanjima, tako i na njenim vlastitim projektima. Severinu bih više od ijedne osobe na našoj sceni (modnoj i estradnoj) definirala kao rođeni model i glumicu. Jedna je od onih rijetkih kojima ne treba puno sugestija za rad pred kamerom, maštovita je, ne boji se isprobati svašta, ima jak karakter i osobnost, a ruku na srce, i fantastično izgleda.

Severina - Otrove, Jelena Balić

Koliko su dame s hrvatske društvene scene zahtjevne za suradnju? Na što najviše morate paziti kada ih snimate?
– Modeli znaju da je za posao modela nebitno kako sami žele izgledati, sviđa li im se ili ne vizija tima za njihov izgled, i lakše prihvaćaju ideju da ne glume samog sebe, nego se uklapaju u neku drugu priču zajedno sa svim ostalim elementima. To se ne može očekivati od javnih osoba pa se tu ipak moraju raditi kompromisi, s nekima više, s nekima manje. No sve u svemu, kad se očekivanja poslože, nemam nekih negativnih iskustava, generalno su te suradnje jako ugodne, iako svakako izazovnije. Bitno je držati se ispunjavanja namjene tih fotografija i znati pustiti na stranu promjene koje bi rado napravili da je ipak model ili čisto modno snimanje u pitanju. Za obostrano zadovoljstvo bitno je i slati fotografije na odabir i potvrdu finalnih obrađenih fotografija, te biti spreman na korekcije ukoliko ih zatraže.

Limitirano tržište

Gledajući vaš portfolio, među snimljenim osobama jako je malo muškaraca. Znači li to da vam je lakše i ugodnije snimati žene?
– Nipošto. Muškarce je jednako ugodno snimati. Nažalost, naše tržište je ipak puno više orijentirano na žene, ako pričamo o modnoj i beauty fotografiji, pa i komercijalnoj. Žene generalno u većem postotku gledaju takve fotografije i kupuju te proizvode, pa su i zastupljenije na fotografijama. Kao društvo u tom segmentu više pažnje posvećujemo ženama, a pozdravljam svaku priliku za izlaskom iz tih okvira.

Radite zaista puno. Imate li ipak neku neostvarenu želju?
– Žao mi je jedino što nisam ostala dulje u New Yorku, ili otišla na neko drugo razvijenije tržište, bar na koju godinu. Sada me već neki drugi životni planovi koče u tome. Naše tržište je limitirano, jedina želja mi je da se to poboljša i poveća, te da svi zajedno u budućnosti imamo više, i boljih prilika za daljnji napredak.

Carzedonia, foto Jelena Balić

Sigurno ste na početku karijere imali fotografski uzor. Tko je on ili ona? Tko vam je najviše pomogao na vašim počecima?
– Najiskrenije, nikad nisam promatrala druge fotografe i njihov rad kao nešto što ću kopirati pa tako napredovati. Nebrojeno je fotografa čiji rad cijenim, a jako je bitno gledati što se i kako kvalitetno radi u svijetu jer nam to podsvjesno daje smjer kako raditi da smo i dalje u krajnjem slučaju relevantni u danom vremenu, a pogotovo da stalno napredujemo.
Izvan tog, u počecima karijere najviše pomaže raditi s timom koji je i ispred vas po znanjima i iskustvu, s timom od kojeg možete učiti, i s kojim zajedno možete napredovati jer i oni uče i rastu s vama, ovisno o tome koliko se sami trudite napredovati. Bitno je steći što više iskustva i razvijati se, pa treba samo snimati i snimati, i isprobavati razne varijante da profesionalno dođete do razine gdje se možete brzo snaći u raznim situacijama i nivoima zahtjevnosti. Ja sam osobno sve učila sama zahvaljujući znatiželji, pokušajima i pogreškama. To je malo dulji put nego možda krenuti asistirati nekome ili se odlučiti na formalno obrazovanje, no svakako se isplatio jer sam razvijala svoje vlastite znatiželje, nisam usvajala nečije nametnute stavove što bi se i kako trebalo raditi.