ART-KINO CROATIA

Riječka premijera filma ”Aleksi” Barbare Vekarić: Seksi Aleksi u spoju dosade i erosa

Dragan Rubeša

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin



U jednoj od duhovitijih sekvenci dugometražnog debija Barbare Vekarić, večeras premijerno prikazanog u riječkom Art-kinu, lakomislena heroina ulazi u očev vinski podrum i ugleda Gospin reljef koji je podsjeća na dane »kad je u školi morala birat između vjeronauka i etike«. No budući da joj se nije dalo slušati o moralu, radije je odlučila moliti. Moliti da se makne iz svoje zagušljive sredine i kanalizira energiju u kreativnijem smjeru umjetničke fotografije, a ne u očevim vinogradima. Iako će joj otac, koji je poput nje nerealizirani umjetnički fotograf, kazati: »Tebi je ispod časti poslužiti ljude na vlastitom imanju, a negdje drugdje bi živjela u sobi s desetero ljudi i također služila druge.«


Tekućina za vezu


Njena odluka o odlasku u Berlin nije povezana s ekonomskim razlozima, već s dosadom, iščekujući potvrdu o umjetničkoj stručnoj praksi. Dosadu krati u »nekontroliranom promiskuitetu« i brzim nesputanim vezama s trojicom muškaraca: lokalnim rock glazbenikom (Goran Marković), sredovječnim bonvivanom i šarmerom (Sebastian Cavazza) i američkim turistom (Jason Mann). Svaka veza začeta je nekom tekućinom. Jednom je u igri bila mokraća, ali ne u formi zlatnog tuša. Drugi put je seks uvjetovao alkohol pomiješan s kokainom. A treći put je seksu presudio svježe ubrani limun, iscijeđen u partnerova usta.


Riječka premijera filma


Riječka premijera filma ”Aleksi” – autorska ekipa / Foto M. Gracin





Kad je o voću riječ, imamo tu i junakinjin erotski selfie s jagodom, te jako puno vinove loze na pelješkim osunčanim padinama. No iako autorica filma pripada novoj generaciji hrvatskih autorica, koje poput Hane Jušić i Sonje Tarokić vole koketirati s likovima izgubljenih i erotski neopterećenih cura, sve one ostaju zatočenice vlastitih sredina. Jer između seksa na stijenama u kojem sudjeluje Marijana Hane Jušić (šifra: »Ne gledaj mi u pijat«) i seksa na kokainu u kojem sudjeluje Aleksi Barbare Vekarić, nema puno razlike. Razlika je ovdje tek u socijalnoj nejednakosti junakinja. Dok Marijana živi u neuglednoj zgradi šibenskog radničkog kvarta, Aleksi se dosađuje u raskošnom orebićkom kapetanskom »palazzu«, čiji se interijeri doimaju kao da su istrgnuti iz nekog lifestyle magazina. Takav je i sam autoričin film, s vinskim partyjima nalik reportaži iz nekog »glossy« časopisa i rajskim krajolicima koji prizivaju reklamni spot Hrvatske turističke zajednice.


Autorica čiji su tematski počeci vezani za hip-hop Dubravu, sada se spušta u mediteranski milje s glumicom čiji lik priziva ranu fazu Valerie Golino i nestašluke Grkinje Ariane Labed, ali i erotizam mlade Nede Arnerić koja sada glumi njenu majku.


Trofejni »muflon«


Iako je njena erotska igra s glazbenikom Goranom (Markovićem) tek bonus njihova daleko inspirativnijeg bliskog susreta oralne vrste u drugoj priči Matanićeva »Zvizdana«. Jer prava je šteta da Vekarić nije do kraja iskoristila potencijal dokazano talentirane Tihane Lazović. Barem onako kako je to učinila sjajna Costanza Quatriglio u filmu »Sembra mio figlo«, premijerno prikazanom na ovogodišnjem Locarnu. Riječ je o glumici koja pripada tipičnoj berlinskoj »shooting stars« generaciji, čiju je snagu glumačke ekspresije bolje detektirala jedna Talijanka. Dovoljno je promatrati scenu u kojoj Lazović u njenom komadu pjeva afganistanskom migrantu Oliverovu »Vjeruj u ljubav«. Od Aleksine vjere u ljubav ostala je tek fotografija jednog od trojice njenih trofejnih »muflona« u tamnoj komori obasjanoj crvenom svjetlošću.