Filmovi

Ekscentrični film Marcusa Lindena: Splav za 101 dan plutanja Atlantikom

Dragan Rubeša

foto: The Raft

foto: The Raft

Lindeenov komad bizarni je spoj pilotske reality TV epizode i trilera, inspiriran socijalnim eksperimentom meksičkog antropologa Santiaga Genovesa, čija je šarolika posada, sastavljena od različitih nacija, rodnih skupina i religija, predvođena švedskom kapetanicom, plutala Atlantikom 101 dan na splavu »Acali« (»Kuća na vodi«).



Tijekom boravka na pretprošlom izdanju Cairo Film Festivala, ekscentrični argentinski sineast Mauro Andrizzi nije se odvajao od digitalne kamere. Istu je koristio i dok je s autorom teksta koji držite u ruci posjetio bar hotela »Marriott« čiji kićeni interijer priziva neka davna vremena u kojima se Churchill fotografirao ispred sfinge i piramida u Gizi u društvu Gertrude Bell i Lawrencea od Arabije, a Agatha Christie pisala »Smrt na Nilu«. No taj luksuzni hotel tada se zvao »The Gezira Palace«.


Maurovu oku kamere nisu promakle ni neizostavne piramide, ni bazar Khan el-Khalili. Njome je snimio i neke druge bizarne lokacije koje smo zajedno posjetili i pored kojih smo prolazili. Te iste kairske vedute koristio je kao materijal za najnoviji eksperimentalni 25-minutni kratkiš »Cairo Affaire«, premijerno prikazan na lanjskom Rotterdamu. U njemu doduše ne koristi lik hrvatskog filmskog kritičara, već likove hrvatske glumice i osnivača jemenskog ogranka Al Kaide Anwara Al Awlakija.


Špijunska kamera


Priča vezana za taj kratkiš započela je nešto ranije, kad je Andrizzi 2008. posjetio Teheran gdje je predstavio svoj dugometražni dokumentarni debi »Iraqi Short Stories« u kojem se pozabavio američkom invazijom na Irak. Nakon projekcije tog filma, pristupila mu je jedna Iračanka, kazavši mu da u njegovu filmu ima puno nelogičnosti vezanih za rat u njenoj zemlji i pozvala ga je na ručak da bi mu u nesputanom razgovoru približila svoje viđenje istog. Zato ostaje pitanje da li mu je i nakon kratkiša »Cairo Affaire« pristupila neka Egipćanka s istim dvojbama. Bilo kako bilo, Maurov boravak u Egiptu dogodio se u periodu u kojem su teorije zavjere postale dio egipatske svakodnevnice. Ljetovalište Sharm el Sheikh bilo je ispražnjeno od turista nakon terorističkog napada na ruski avion. A plato s piramidama doimao se tada sablasno pust, s tek ponekom zalutalom školskom ekskurzijom.




Prema istoj teoriji, jedna od »ugroza« koja je dovela u pitanje egipatsku profitabilnu turističku industriju, krila se i u najezdi morskih pasa u ljetovalištima na obali Crvenog mora, nakon čega je, barem prema ironičnom Andrizziju, egipatska vlada uvježbala specijalne jedinice koje su krenule u njihov lov. A potom su turiste u obilasku hramova u Luxoru, počeli napadati krokodili na obalama Nila. Toliko o našim svakodnevnim paranojama i tabloidnim histerijama, koje se na ovim prostorima manifestiraju u strahu od terorističkih bombi na Stradunu i izbjegličkim »bandama« koje provaljuju u goranske vikendice i njihovim vlasnicima remete miran san. Zato ima neke proklete simbolike da je Andrizzijev sumanuti špijunski komad prikazan u paralelnom rotterdamskom programu simbolično nazvanom »The Spying Thing« koji se odvijao pod geslom – više kontrole, više konfuzije. U tom programu koji je obuhvatio holivudske špijunske klasike, ali i najnovije izdanke tog žanra poput Andrizzijeva kratkiša, već sama autorova kamera postaje špijunsko oruđe.


Inače, Andrizzi nije nepoznat našoj festivalskoj publici. U sklopu 12. Subversive Film Festivala prikazan je njegov komad »Šangajska nevjesta« snimljen tijekom autorova rezidencijalnog boravka u tom gradu. A na jednom od ranijih izdanja festivala 25fps posvećenog eksperimentalnom filmu, predstavljen je i njegov komad »Accidentes gloriosos« (»Veličanstvene nesreće«) režiran u tandemu s njegovim prijateljem Marcusom Lindeenom. Ono što je u miljeu portugalskih autorskih ekscentrika tandem Abrantes & Schmidt, iako su obojica rođeni u SAD-u, to je za Argentince tandem Andrizzi & Lindeen, iako je potonji rođen u Švedskoj. Taj ekscentrični status, Lindeen je učvrstio i s najnovijim samostalnim projektom »The Raft« (»Splav«) prikazanim u sklopu ovogodišnjeg Zagrebdoxa, čiji se autor također referira na paranoje terorizma u ironičnom diskursu. Samo što će sada jedan od njegovih aktera preživjeti otmicu aviona kojim je letio u Meksiko na antropološku konferenciju o povijesti nasilja.


Seksualne tenzije


Lindeenov komad bizarni je spoj pilotske reality TV epizode i trilera, inspiriran socijalnim eksperimentom meksičkog antropologa Santiaga Genovesa, čija je šarolika posada, sastavljena od različitih nacija, rodnih skupina i religija, predvođena švedskom kapetanicom, plutala Atlantikom 101 dan na splavu »Acali« (»Kuća na vodi«). No iako je jedan od njenih članova kazao da »dosada može biti poticajna za dinamiku grupe«, njihova misija koja je trebala promovirati mir u svijetu, ubrzo se pretvorila u teatar agresije, podjela i seksualnih tenzija. Jer, kao što to navodi autorov narator, već su znanstvena istraživanja s majmunima pokazala da postoji poveznica između nasilja i seksualnosti. Zato će grupa ubrzo izgubiti interes za eksperimentom, kao da su njeni članovi zaboravili da je cilj njihova mirovnog projekta bio odgovor na naizgled nerješivo pitanje – »Možemo li egzistirati bez rata?«.


I dok Lindeen združuje preostale članove ekspedicije e da bi 40 godina nakon njena debakla artikulirao njihove dvojbe, tenzije i nesigurnost, ulogu naratora koji čita Genovesove brodske dnevnike preuzima Daniel Gimenez Cacho, kojeg se prisjećamo iz »Zame« Lucrecie Martel. Iako privlačnost Lindeenova komada leži u onim malim trenucima. Ti trenuci puno su relevantniji od Genovesovih velikih i revolucionarnih planova koji su trebali utrti put prema novim neistraženim teritorijima u akademskim spoznajama nasilja i seksualne dinamike. Jer, voajer koji nije dopuštao stvarima da se razvijaju prirodnim putem, ubrzo će se transformirati u diktatora.