Po mnogo čemu ovaj me roman podsjetio na holivudske B-horore koji su nas zabavljali kad smo bili mlađi. Primjerice, po skupini glavnih likova, mahom mladih ljudi, čiju bezbrižnu svakodnevicu počinju narušavati sve jezovitiji događaji, a prema njihovu snalaženju u situacijama straha i napetosti malo-pomalo iz grupice jednakih počinju izvirivati oni hrabriji i odvažniji, ali i oni strašljiviji, pa među publikom padaju oklade tko će biti sljedeća žrtva.

Još jedan podsjetnik je povremeno pojavljivanje mogućeg negativca, obično neke čudne, zastrašujuće spodobe koja odudara od prosječnog stanovnika prosječnog malog gradića (takvi horori se uvijek događaju u prosječnim malim gradićima).

Još paralela 

Ta spodoba u prvim fazama radnje nekoliko puta svojim pojavljivanjem prestraši ili barem iznenadi glavne junake, no ishod tih susreta uglavnom biva benigan, ali više ne vjerujemo u slučajnosti: pri kraju već nervozno očekujemo ili da u toj spodobi svi zainteresirani razotkriju monstruoznog ubojicu s kojim na samom kraju slijedi konačan obračun, ili da ga konačno izbacimo iz fokusa naše pažnje kao nevažnog epizodista. Još jedna sličnost s holivudskim hororima je u dinamici radnje i u valovitom doziranju napetosti: nakon svake žestoke scene, u kojoj baš ima razloga za strah, dolazi smiraj, često čak i nelogična ležernost u scenama u kojima likovi gotovo da zaboravljaju što im se događalo prije svega nekoliko trenutaka. Gledajući film, na takvim se mjestima ili vrišti ili se zatvaraju oči; ali čitajući roman kod takvih scena adrenalin svejedno skače i na smirivanje radnje um čitatelja reagira nestrpljivošću oko toga što će biti dalje.

Još jedan preslik iz stereotipa holivudskih horora je uvođenje dvije vrste epizodnih likova koji nisu neposredno afektirani glavnim tijekom radnje, odnosno ubojica, ako ga ima, njima se sigurno neće baviti. Jedna vrsta likova su sveznajući upozoravatelji, oni koji glavnim likovima savjetuju, primjerice, da ne idu na opasna mjesta, pa kad se nešto uznemirujuće dogodi, pametuju u stilu »jesam li vam lijepo rekao/rekla«, dok u drugu vrstu spadaju negatori, oni koji poriču mogućnost da postoji neka opasnost, koji ne vjeruju u nadnaravno i koji sve žele logično objasniti, pa time omalovažavaju i podcjenjuju opasnost. Imamo tu i treću vrstu sporednih likova, koji su malo važniji i rjeđi od epizodista, a to su oni koji znaju neku strašnu tajnu iz prošlosti koja bi možda mogla objasniti strašne događaje iz sadašnjosti, ali se zdušno nadaju da se staro zlo nije vratilo, sve dok ih ritam događaja ne prisili da napokon odaju sve što znaju. Naposljetku, bliskost s holivudskim horor stilom je i u karakterizaciji opasnosti odnosno ugroze koja prijeti glavnim likovima: do zadnjega trenutka, uz dramatično doziranje napetosti, i saznanja likova i saznanja nas čitatelja kolebaju se oko sumnji je li ta opasnost nešto sasvim ljudsko, izopačeno, ali ipak ljudsko, ili tu ima i neke neobjašnjive nadnaravne sile.

Više od Hollywooda 

No uza sve ovo, u ovom će se romanu naći i mnogo toga što se u holivudskim hororima nikako ne bi moglo naći. Prije svega, podneblje: ovaj je horor smješten u gradić na jednom jadranskom otoku, tako da je lokalizacija holivudskih stereotipa na mnogim mjestima u romanu postigla očuđujući učinak, kontrapunktirajući za čitatelja dojam bliskosti ozračja s neuobičajenim i podneblju stranim događajima. Zatim: glavni likovi su dosta mlađi nego u holivudskim hororima, ovdje su to dvanaestogodišnjaci, iako se po razmišljanjima i postupcima doimaju mnogo zrelijima od tipičnih likova ovakvih storija. Jedan od ključnih motiva ovog romana je upravo njihovo sazrijevanje kroz strašne događaje koje moraju proživjeti, a koje svi iz njihove klape neće preživjeti. Radnjom je roman smješten u doba »one« države, što je dosta bitno za tipizaciju likova, za njihove međusobne odnose, i za stavove sredine (naravno, malograđanske, konzervativne, zatucane) prema nekima od njih.

U ovome će romanu nedvojbeno uživati poklonici horora u svim njegovim oblicima, kao i poklonici napetosti, adrenalina i detekcije, no svidjet će se i onima koji vole malomišćanske priče u kojima ne nedostaje ni crnog humora, ni dišpeta, a bogami ni romantike.