Postumna zbirka poezije

Miko, s druge strane vjetra: Izdana zbirka poezije Nikole Kraljića

Davor Mandić

Nikola Kraljić na Velih stenah 2012. godine / Snimio Marko GRACIN

Nikola Kraljić na Velih stenah 2012. godine / Snimio Marko GRACIN

Dugogodišnja Kraljićeva urednica Mirjana Šigir sakupila je dosad neobjavljene pjesme iz pjesnikove rukopisne ostavštine i objavila ih, standardno oko Vele Gospe, u Nakladi Lukom



Kolovoz je. Oko Vele Gospe. Na adresu nam stiže knjiga pjesama Nikole Kraljića. I ove godine sve je gotovo jednako  kao i prije: i vrijeme, i mjesto, i knjiga. Ali ništa nije kao prije, jer nam nema više Mika, koji bi knjigu predstavio na Velih stenah u Omišlju, gdje bi jedva čekao da završe govorancije pa da pročita koju pjesmu i onda se podruži s dragim ljudima u njemu najomiljenijem, trećem poluvremenu.


Neumorna Mirjana Šigir, vjerna i dugogodišnja urednica Nikole Kraljića, sakupila je ovaj put Mikinu rukopisnu pjesničku ostavštinu i objavila je, u izdanju Naklade Lukoma, u knjizi naslova: »S druge strane vjetra… i još ponešto«.


O tome kaže da je uranjanje u Kraljićevu ostavštinu potvrdilo pretpostavku da je on za života (koji se ugasio u listopadu 2015. godine) bio nadasve plodan pjesnik, jer dok je skoro svake godine predavao nakladniku novi rukopis, u ladicama je ostajala barem još jedna zbirka pjesama.




– U bilježnice i na papiriće, praktički svakodnevno, a često i svakonoćno, jer ga je muza, po njegovu priznanju, osobito mazila noću, pisao je Kraljić svoj, rekli bismo, pjesnički dnevnik, i to marom onoga kojemu je pjevanje gotovo jednako nasušno kao i disanje.


Čitajući dosad neobjavljene rukopise iz bilježnica i zbirku koju je te, 2009. godine objavio pod naslovom »Sohi«, stječe se osjećaj cjelovitog uvida u Kraljićev duhovno-poetski svijet.


Satkana tako da kronološki, koliko je to moguće, prati njegove zapise, bez mijenjanja i uredničkih intervencija, ova se zbirka, čiji naslov sugerira tišinu nastalu pjesnikovim odlaskom, »S druge strane vjetra«, doima dopunom »Sohima« – kaže Šigir, navodeći nas da posegnemo za objema i uživamo u druženju s pjesnikom koji govoreći o sebi, kako kaže Šigir, štošta govori i o nama.


A posegnemo li za zbirkom, u njoj ćemo naći prepoznatljivog, »kasnog« Kraljića, okrenutog prvim i posljednjim stvarima, svakodnevnim aporijama življenja, prirodi i sjećanjima, u unešto reduciranom izrazu, svedenom na bitno, kada riječ postaje svijet, a svijet se rastače u riječima. No da sve to ne bi zvučalo previše tronuto, pobrinuo se Kraljić-kozer, onaj duhoviti momak koji je kao mladi »galeb« zavodio turistinje i zbijao šale s prijateljima.


Pažljiviji čitatelj naći će i nekoliko faksimila iz rečene rukopisne ostavštine koji će mu pružiti i mali uvid u stvaralački proces pjesnika koji je među prvima na čakavskom narječju progovorio o »ozbiljnim« pjesničkim, refleksivnim temama, dodajući još jednu, važnu ciglu na dogradnji kuće čakavskoga narječja u čakavski jezik, idiom sposoban izraziti svu puninu čovjekove egzistencije.