Foto: NEL PAVLETIĆ/PIXSELL
Sve ide preko Zagreba. Unutar toga svatko si nađe svoj dio kolača i nitko ne želi narušiti idilu ako može dobiti ono što treba. Svaka udruga koristi svom predsjedniku i pokojem članu
RIJEKA – Igor Žic je nakon godinu dana obnašanja funkcije predsjednika riječkog ogranka DHK-a podnio neopozivu ostavku na mjesto predsjednika. Na izvanrednoj skupštini 30. travnja za novog predsjednika izabran je Đoni Božić. Žicova ostavka pritom vuče puno dublju problematiku od »mrtvog slova na papiru«, ponajviše zbog pitanja na kojima on inzistira – koja je svrha ogranka koji ima pet poluaktivnih članova, kojem novac ne pristiže, izdaje časopis koji nitko ne čita, a autori koji se u časopisu nađu su prestari ili jednostavno – mrtvi.
– Zašto bih ja objavljivao ljude koji imaju 75 godina ili su mrtvi? Koja je svrha svega? Kome se ja obraćam i koji je cilj? Mi više nemamo komunikaciju prema mlađima. Mi smo ostali zatvoreni u jednom svijetu pismenih, obrazovanih ljudi koji su u mirovni i koji su prestari. Ja mislim da to ne valja i da časopisi tome ne služe.
Časopisi služe da se mladi autori raspišu i da ih netko objavi i kaže im što ne valja. Namijenjen je mladima koji bi tim putem trebali doći do svoje prve knjige. Za njih postoji časopis, a ne za ljude koji trebaju otići na svoj sprovod. To je glupost – smatra Žic.
Gašenje ogranka trebalo se, prema njemu, dogoditi i prije 20 godina.
– Ne vidim svrhu funkcioniranja unutar ničega, da mi nešto, kao, radimo za, kao, nekoga, a cijeli taj krug ne funkcionira. Problem je jer svatko razmišlja o sebi, a ne razmišlja o drugima. Kada vi izbacite pojam općeg dobra iz kulture, nemate kulturu – to je kraj.
Ako ministarstvo razmišlja gdje će njihovi zaposlenici provesti sljedećih 20 godina, natječaje odrađuju s ciljem da ih samo odrade, onda to sve skupa ne drži vodu – kaže Žic.
Bez odgovora
O njegovim kategoričkim stavovima o gašenju ogranka obaviješteni su svi njegovi članovi, zagrebački ogranak, ali i Ministarstvo kulture te nemaju konkretan odgovor zašto je važno da se ogranak ne ugasi.
– Njima je važno da sve ide kako je išlo dosad, a nije išlo – mišljenja je Žic. A i ne čudi da je takvog razmišljanja kada ni mladih niti starih članova odavno nema, časopis u tiskanom izdanju dosegne maksimalno 200 čitatelja, a putem PDF-a doseg je u najboljem slučaju tisuću ljudi. Ipak nikoga ne krivi za takvu situaciju.
– Mi smo se ipak našli na prelasku iz jednog sustava tiskane riječi u drugi sustav tiskane riječi i malo smo propali u to između – kaže Žic.
Portal je postojao, a Žic navodi da je bio dobro posjećen iz raznih zemalja, ali nisu imali novaca da ga održe. Zagrebački ogranak, u koji se ulijeva preko 80 posto prihoda, nije im pomogao. Odnos s njima je, kaže Žic, korektno uzaludan što se tiče svega.
– Sve ide preko Zagreba. Unutar toga svatko si nađe svoj dio kolača i nitko ne želi narušiti idilu ako može dobiti ono što treba, recimo put u Moskvu ili Bugarsku. Svaka udruga koristi svom predsjedniku i pokojem članu. Što ste bliže vatri, to se bolje grijete. Predsjednik uvijek ima koristi. To je stvar sa svim udrugama u Hrvatskoj, nije DHK izuzetak. Curi jako puno novca na jako čudne načine – kaže Žic
Žic navodi da kao glavni urednik Književne Rijeke nije bio upoznat s problematikom s kojom se predsjednik DHK-a suočava.
Od Grada ništa
– Ovo se pokazalo puno gore od mojih najgorih razmišljanja o birokraciji. Puno gore. Kao urednik Književne Rijeke ja sam se prvenstveno bavio autorima i tekstovima. Kao predsjedniku ogranka odjednom se pojavio problem da se moraju rješavati »kockice i kvadratići« za jednu širu sliku problema, a ključni problem je što od, recimo, 560 članova DHK-a na nacionalnoj razini, 500 ih je u Zagrebu. Cijela Hrvatska se svela na Zagreb i to je loše. Unutar toga mi teorijski imamo 20 članova. Od 20 članova nama je pet članova poluaktivno – kaže Žic, dodajući da je o ostavci razmišljao otkad je preuzeo funkciju.
– Iskreno, preuzeo sam funkciju jer je u tom trenutku nije imao tko preuzeti. Preuzeo sam funkciju s nadom da će se nešto moći napraviti. Konkretne mjere nisam mogao poduzeti. Nema novca – nema manevriranja – kaže Žic.
Od Grada i Županije nisu dobili ništa godinama. Bilo je komunikacije, kaže, sa Županijom preko Nikole Jovića dok nije otišao u mirovinu. Grad nije bio zadovoljan s njima dugo godina.
– Nisu im se dopali moji urednički zahvati. Nije to bilo politički. Jednostavno im se nije dopalo – navodi Žic, pa dodaje da mu to ne smeta, jer u današnjem vremenu nitko nikome nije ništa dužan, s obzirom na to da se ono razlikuje, kaže, od onog vremena kakvo je bilo prije 1990. godine.
Žic će ostati glavni urednik Književne Rijeke, nastavit će pisati knjige, ono što ga veseli i ono što smatra da je izazovno. Što se tiče Ogranka, reći će se da nema ogranka u Rijeci kada i preostalih pet članova umre, ili će se pronaći novi način da egzistira ogranak koji ničemu ne služi, ali nekome pogoduje.
