izložba fotografija

“301 borbeni” Dražena Šokčevića: Kako preživjeti ratnu dosadu?

Jasmin Đečević

Dražen Šokčević / Foto: D. ŠKOMRLJ

Dražen Šokčević / Foto: D. ŠKOMRLJ

Fotografije snimljene tijekom Domovinskog rata u vojarni Trsat i na ličkom ratištu bave se vojničkom svakodnevica bez metaka, eksplozija i jauka 



RIJEKA Što sa sobom preko ratnog dana, tako bi, parafrazirajući naziv dokumentarca Ivone Juke, mogli nazvati izložbu poznatog riječkog fotografa Dražena Šokčevića »301 borbeni« koja je nedavno otvorena u galeriji Juraj Klović.


Radi se o seriji fotografija nastalih u razdoblju od 1991. do 1994. godine za vrijeme trajanja Šokčevićevog borbenog puta u Domovinskom ratu, ali prema riječima samog autora, fotografije koje prikazuju svakodnevni život vojnika više su antiratne nego ratne.


Neobična svakodnevica


– Imam 301 borbeni dan, otuda i naziv izložbe iako sve što sam ja snimio nema veze s pravom borbom. Naša borba se odnosila na to kako da se čovjek ne raspadne od dosade i spavanja, to je slika vojničkog života lišenog metka, bombe, ekspolzije, jauka i smrti. Zvuči čudno, ali te su uspomene dobre, imam lijepa sjećanja na ratne strahote – objašnjava Šokčević.




Portreti suboraca, šišanje na fronti, improvizirani roštilji, djeca koja se kupaju u Lici, obavljanje nužde i održavanje higijene pod stablima, dolazak unproforaca…samo se neki od motiva na izloženim crno-bijelim fotografijama. I zaista, bez obzira što su snimane na ratištu, ne odišu dramom i napetošću već nekim čudnim smirajem.


Foto: D. ŠKOMRLJ


Foto: D. ŠKOMRLJ



– Znam da sam imao sreće, ratni put počeo mi je u Liscu gdje smo lovili jelene i čuvali skladišta, na Trsatu smo čuvali vojarnu, ali smo mogli otići kući na ruačak i pranje, a u Liku sam došao dok su između nas i neprijatelja bili Unproforci. Mnogi nisu prošli poput mene i znam da im nije bilo lako. Materijal se nametao sam po sebi iako ga nije bilo lako izvući i složiti u nešto suvislo što bi moglo pokazati zbilju i ono što smo mi radili da razbijemo tu zbilju – kaže Šokčević.


Da je fotografije zaista vrijedilo izvući iz arhive i predstaviti javnosti pokazuju i reakcije autorovih suboraca koje smo zatekli na otvaranje izložbu.


– Svjestan sam da to zvuči jako čudno »na ratištu si, a dosadno je«, ali to je zaista tako bilo. Svaki dan, svako jutro, noć, poslijepodne..stalno isto. Na sve moguće načine smo ubijali dosadu, ne neprijatelja, nego dosadu – kaže Renato Baričević koji je izložbu došao pogledati u pratnji kolega s ratišta Branka Cvitkovića i Željka Blaževića.


Foto: D. ŠKOMRLJ


Foto: D. ŠKOMRLJ



Navala emocija


Svima njima bila je to prilika da većinu ovih fotograija vide po prvi puta.


– Osjećaj je fantastičan, u jednom trenu se sve vratilo, sve emocije i doživljaji, evo naježio sam se – ističe Baričević.


Šokčević pak naglašava kako je misao o Domovinskom ratu i danas je kompleksna i ispunjena šutnjom.


– Mnogi koji su si uzeli pravo govoriti o njemu i dalje čine ratno satnje prisutnim. Fotografije i sjećanja koje iznosim mogu biti doprinos boljem razumijevanju tih godina naše slavne povijesti – zaključuje Šokčević.