Foto V. Karuza
Tumor našem imunološkom sustavu priča kako on nije ništa strano, ništa loše, no postoje mehanizmi koji mogu preokrenuti tu priču, kaže neurokirurg i mladi znanstvenik Centra za proteomiku Medicinskog fakulteta u Rijeci
Aktiviranjem endogenih mehanizama u organizmu, želimo preokrenuti biološku priču koju priča tumor. A tumor našem imunološkom sustavu priča kako on nije ništa strano, ništa loše. Upravo suprotno, tumor je u našem tijelu »bad guy« koji zavarava naš imunološki sustav nizom različitih i učinkovitih metoda.
No, postoje mehanizmi kako se ta priča može okrenuti, objašnjava dr. Hrvoje Šimić, neurokirurg i mladi znanstvenik Centra za proteomiku Medicinskog fakulteta u Rijeci gdje je odnedavno voditelj projekta koji istražuje koncept potencijalnog cjepiva koje bi u budućnosti moglo liječiti glioblastom, jedan od najzloćudnijih tumora mozga.
Ovaj projekt dr. Hrvoje Šimić prijavio je na 6. PoC (Proof of Concept Program), program koji sufinancira Svjetska banka, u omjeru od 65 do 90 posto, a kanalizira se kroz HAMAG BICRO. Sam projekt vrijedan je 450 tisuća kuna, a riječki su znanstvenici s dr. Šimić i suradnici su od od Svjetske banke dobili 350 tisuća kuna za istraživanje eksperimentalnog cjepiva koje bi paralelno trebalo stvoriti imunost na citomegalovirus i ojačati imunološki odgovor na tumor kojemu taj virus pomaže u otpornosti na konvencionalne metode liječenja poput kemoterapije.
Najmaligniji tumor
Glioblastom je najčešći primarni tumor mozga, a ujedno i najmaligniji tumor mozga te jedan od najmalignijih i najopasnijih tumora od kojih čovjek može oboljeti. Njegova pojavnost, na sreću, nije visoka i kreće se od četiri do šest oboljelih na 100 tisuća stanovnika. Najčešće se javlja u petom i šestom desetljeću života i nema jasnih predispozicijskih faktora. U pravilu, preživljenje bolesnika u prosjeku je manje od dvije godine uz najbolju moguću terapiju. Klasična terapija je trojna i uključuje kiruršku resekciju tumora koja kao cilj ima smanjiti tumorsku masu i osloboditi pacijenta simptoma, te zračenje i kemoterapija koji pak imaju cilj uništiti preostale tumorske stanice. Ovaj tumor mozga, kako kaže dr. Šimić, ipak nije moguće kirurški u cijelosti odstraniti jer ima izražen infiltrativni rast, a problem je i mjesto gdje se nalazi – mozak.
– Mozak je podijeljen u svojim funkcijama i radikalne operacije mogu izazivati teška oštećenja. Glioblastom može se javiti svugdje u mozgu, a najčešće se javlja u moždanim hemisferama. Tumor se može od početka razvijati kao glioblastom, dakle primarno, ali u dvadeset posto slučajeva može nastati i kao evolucija manje agresivnog glijalnog tumora kroz određeni period, kaže ovaj riječki neurokirurg koji se još na specijalizaciji na Klinici za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka susretao s pacijentima koji boluju od te teške bolesti.
– Radi se o prilično ružnoj bolesti kod koje, unatoč svemu što napravimo, nemamo dobar ishod liječenja. Čitajući literaturu i gledajući što drugi u svijetu rade, uočili smo da je otkrivena veza između jedne vrste herpesvirusa, koji se zove citomegalovirus, i glioblastoma. Istraživanja objavljena u renomiranim časopisima pokazala su da citomegalovirus pomaže tumoru u njegovoj otpornosti na kemoterapiju, kao i zadržavanju osobina matičnih stanica što tumor čini agresivnijim i teže izlječivim, tumači dr. Šimić.
»Kandidat« za liječenje
Bolesnici se najčešće javljaju kad uoče prve simptome bolesti. Simptomi se razlikuju ovisno o mjestu gdje se tumor nalazi. Primjerice, ako se tumor nalazi u blizini centra za govor, onda bolesnik ima problema s govorom, ako se pak tumor nalazi u blizini regije zadužene za pokrete, pojave se problemi sa slabošću određene strane tijela. Ako je pak u blizini frontalnog režnja mozga, gdje su smještene različite kognitivne funkcije, doći će se do promjene osobnosti oboljelog.
– Treba naglasiti da nije dokazana uzročno-posljedična veza između citomegalovirusa i tumora, ali je dokazano da velik broj ljudi ima taj virus u svom tumoru. Sam citomegalovirus široko je prisutan u populaciji. Procjenjuje se da je između 70 i 90 posto ljudi zaraženo tim virusom koji potom ostaje latentno u organizmu. On u pravilu ne uzrokuje veće tegobe, osim u novorođenčadi i kod imunosuprimiranih bolesnika. Poznato je da ovi tumori imaju izražene i virusne antigene uz svoje vlastite. Naime, tumori u svom razvoju stvaraju vlastite tumorske antigene koji nisu prisutni na zdravim stanicama, a jedan od poznatijih zove EGFRvIII koji je i jedan od »kandidata« za liječenje glioblastoma putem cjepiva. Radi se o mutiranom staničnom proteinu koji zbog navedene mutacije potpomaže agresivni rast tumora. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci pod vodstvom prof. Jonjića dugi niz godina istražuje se biologija citomegalovirusa. Zahvaljujući njegovim uspjesima stvoreni su preduvjeti za provedbu ovog projekta. Ideja je proizvesti cjepivo kojim ćemo paralelno podignuti imunost na citomegalovirus i pojačati imunost na tumor i tako s te dvije strane, kao s dva nezavisna oružja u jednom pakiranju, pomoću aktiviranih limfocita ubojica i protutijela učiniti korak prema kontroli tumora, pojašnjava dr. Šimić.
Najbolje ocjene
Iako ova ideja na riječkom Medicinskom fakultetu postoji već duže vrijeme, kada je su znanstvenici predvođeni dr. Šimićem početkom ove godine prijavili svoj projekt na program Svjetske banke, vrlo skoro, kao povratnu informaciju, dobili su najbolje ocjene. Projekt je ocjenjen kao najbolji na listi inovativnih projekata, a dobiveni novac će, u projektu koji je startao u lipnju i traje godinu dana, biti utrošen u financiranje osoblja koje radi na projektu, i nabavku potrošnog materijala. Uz pomoć ovih sredstava nabavit će i stereotaksijski uređaj za male životinje kako bi mogli raditi kompleksne neurokirurške zahvate koji su potrebni kod ovakvih istraživanja.
– Za godinu dana naš je cilj provjeriti može li integrirano cjepivo na citomegalovirusne antigene i antigene tumora potaknuti adekvatan imunološki odgovor i usporiti rast tumora u eksperimentalnih životinja. Budući da se radi o virusu koji može inficirati samo ljude, klasična istraživanja na životinjama u ovom slučaju nisu opcija. U tu svrhu mi koristimo tzv. humanizirane miševe. To su miševi kojima nedostaje imunološki sustav. Njima se transplantiraju ljudske matične stanice, iz kojih se razvijaju imunološke stanice koje mogu razviti imunološki odgovor. Ukoliko ishod ove faze bude pozitivan, vjerujem da se riječkom Medicinskom fakultetu i Centru za proteomiku otvara put prema suradnji s institucijama koje imaju znanja i kapaciteta za daljnju provedbu ovakvog tipa istraživanja, kao i intelektualnu zaštitu otkrića, zaključuje dr. Šimić.
