Oni koji se bave drugim vrstama tjelovježbe većinom stavljaju fokus na noge i »core«, a gornji dio tijela je zapostavljen. Ovim treningom to se dovodi u balans. Snaga se stekne prilično brzo, a nakon što se svladaju osnovne tehnike radi se na umjetničkom izričaju i muzikalnosti, pojasnila je Jelena Šironja
Ples na svili odnosno ples na tkanini, kako ga voditeljica škole plesa Aerialist, Jelena Šironja, radije zove jer se izvodi na čvrstoj tkanini, relativno je teška disciplina, ali ne i nesavladiva. U to smo se uvjerili i sami posjetivši dvoranu u samom centru Rijeke koju Šironja dijeli s još nekoliko udruga. Već kod prvog pokušaja penjanja na tkaninu bilo nam je jasno da je prije svega potrebna velika snaga u rukama, a zatim je potrebno koordinirati pokrete kako bi se popelo na tkaninu obješenu za strop.
Šironja trenutno vodi dvije grupe od kojih je jedna za početnike, a druga za napredne vježbače. Ona sama cijeli je život u sportu.
– Kao dijete sam išla na klasični balet i trebala mi je samo još jedna godina da dobijem diplomu, no tada dolazi do ostavke ravnatelja baleta, raspusta naših učitelja Rusa i sastavlja se posve nova postava učitelja koji su pokrenuli nove grupe, a naša je ostala »visiti u zraku«. Danas mi je krivo što okolnosti nisu bile drugačije. Nakon pauze, na fakultetu sam plesala jazz dance kod Oxane Brandiboura, a s 26 godina počela sam trenirati ples na tkanini, otkrila nam je Šironja i nastavila:
– Bavljenje baletom ostavilo je traga na meni, i stalno sam imala potrebu za plesnim pokretima i provođenju vremena u dvorani. Ples na tkanini sam prvi put vidjela 2009. godine na Supertalentu, u nastupu Xiomare Ratković i znala sam da je to nešto čime se želim baviti. Cirkus mi je oduvijek bio zanimljiv i svidjela mi se ta ženstvenost pokreta, fleksibilnost i izvođenje svakojakih čuda u zraku. U to vrijeme to je bilo nešto posve novo, otkrila nam je Šironja i dodala da u tada u Rijeci nije bilo tečaja na kojem bi i sama svladala tu vještinu, no i to se promijenilo.
Ples na tkanini je nova disciplina. Šironja nas je upoznala s njenom kratkom povijesti.
– Tek se 1959. prvi put dogodio performance na tkanini, a zatim je slijedila pauza duga gotovo četrdesetak godina. Naime, tek su 1998. dvije cirkuske umjetnice u Cirque du Soleil izvele su točku Quidam.
Nakon toga ples na svili proširio se svijetom. U Hrvatsku je došao prije desetak godina. Danas možemo reći da je dobio svoje poklonike, ali se širi puno sporije nego ples na šipci. U Zagrebu ima nekoliko škola, a u Rijeci trenutno jedina ja držim školu, a koliko znam postoje još u Zadru i Puli, rekla nam je Šironja. Riječanka Nina Soldičić je izvedbeni umjetnik i ona se uz ples na svili bavi i drugim vrstama umjetnosti.
Malo drugačija rekreacija
– 2012. godine u Rijeci je prvi put održan tečaj plesa na svili kojeg su tijekom deset mjeseci držali Vladimir Ježić i Nives Soldičić, no nakon što je Vlado upisao cirkusku školu u Torinu tečaj je stao, a ja sam shvatila da se time želim baviti i dalje i nastavila sam dalje trenirati s kolegicom Martinom Šopić u gimnastičkoj dvorani. S interneta sam skidala video snimke tuđih nastupa i potrošila sam jako puno vremena da bi samo uspjela shvatiti kako se pojedini pokret izvodi. I tako sam učila, govori Šironja i dodaje da joj od prvog sata kada se prvi put popela na tkaninu osmijeh mi nije sišao s lica.
Ona sama u izvrsnoj je kondiciji, naime od rujna redovno trenira kettlebell, i kada ju se promatra dok izvodi zahtjevne elemente na tkanini to izgleda jednostavno. Zanimalo nas je koliko je potrebno da potpuni početnik svlada prve elemente.
– Sve ovisi od osobe do osobe. Naravno da je uvijek dobro da netko tko dođe na moj trening bude fizički spreman, no to nije neophodno. Djevojke koje su u mojoj početnoj grupi treniraju dva mjeseca i već izvode neke zahtjevne elemente. Moram naglasiti da je škola koju ja držim rekreativna, imam vježbačice koje imaju preko četrdeset godina i ne forsiram da mi budemo umjetnici i performeri već to tretiram kao jednu vrstu rekreacije, ali na malo drugačiji način. No, da bi se bavila plesom na tkanini osoba mora biti zdrava. Bilo kakve jasne ozljede na kralježnici ili problemi sa zglobovima mogu biti prepreka za ovu vrstu treninga, ali zato dobna granica za rekreativno bavljenje plesom na tkanini ne postoji, naglasila je Šironja.
Sat vremena u zraku
Trening traje sat i pol, prvi dio od 20-ak minuta sastoji se od zagrijavanje svih zglobnih struktura i pripreme tijela za nastavak treninga. Drugi dio traje sat vremena, a polaznice ga provode u zraku, na tkanini i za to vrijeme uče nove figure ili usavršavaju one koje su naučile na ranijim treninzima. Posljednjih deset minuta rezervirano je za istezanje.
Mnogi ples na tkanini uspoređuju s plesom na šipci, a što o tome misli rekla nam je Šironja.
– Ples na tkanini i ples na šipci imaju sličnih elemenata, no mi nemamo potporanj, odnosno nemamo se u što oduprijeti. Vizualno možda izgledaju slično, ali su figure drugačije. Nama se tkanina cijelo vrijeme miče i rotira i moramo savladati puno više elemenata.
Vježba se na tkanini duljine od pet do sedam metara. Početnici rade u dvorani gdje je visina 4 metra i za njih visina nije neki faktor. Naime, dok ne svladaju figure i ne dobiju snage uopće nema potrebe da idu na veće visine. Moje polaznice treniraju dva puta tjedno po sat i pol i to im je sasvim dovoljno jer su treninzi jako naporni. Jako se puno radi s gornjim dijelom tijela, rukama i ramenima što je obično kod žena slabo, objasnila je Šironja i otkrila koje su dobrobiti ove vrste treninga.
– Na prvo mjesto bi stavila balans. Oni koji se bave drugim vrstama tjelovježbe većinom stavljaju fokus na noge i »core«, a gornji dio tijela je zapostavljen. Ovim treningom to se dovodi u balans. I cure se osjete baš jake. Snaga se stekne prilično brzo, a nakon što se svladaju osnovne tehnike treba raditi na umjetničkom izričaju i muzikalnosti i tek tada počinje pravi ples, naglasila je Šironja.
Osjećaj slobode
U dvorani smo zatekli i Emu Turković koja se plesom na tkanini prvi put se počela baviti 2012., ali je to trajalo tek par mjeseci. Ove je godine odlučila obnoviti znanje te je jedna od polaznica Jelenine grupe.
– Odlučila sam se na ples na tkanini jer je drugačije od svega ostalog čime sam se bavila i zanimljiviji je od recimo teretane, priznala nam je Turković kojoj je najteže bilo steći snagu u rukama. A kada smo je pitali zašto bi se netko trebao baviti plesom na tkanini, ova 27-godišnjakinja je kazala:
– Zato što se nakon treninga osjećam sretnom. Iz treninga u trening osjećam da sam sve jača i da sve više napredujem, ponosno je kazala Turković.
Na kraju smo Šironju pitali zašto bi netko trebao probati trening na tkanini.
– Prije svega jer je zabavno, sama činjenica da si u zraku je nešto posebno, vraća nas u djetinjstvo i daje nam osjećaj slobode. Posve je drugačije od svih drugih treninga, a budite sigurni da radi cijelo tijelo, naglasila je Šironja i na kraju otkrila da se osim plesom na tkanini bavi i vrtlarenjem i to su dva posla od kojih živi.
