Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 4n
Sutra: 17° 17° 4n
15. listopada 2018.
Novopečeni Istrijani

Pivska bura u Poreču: Talijani odustali od uzgoja šafrana u Istri pa se bacili na proizvodnju craft piva

Pivska bura u Poreču: Talijani odustali od uzgoja šafrana u Istri pa se bacili na proizvodnju craft piva
Pivska bura u Poreču: Talijani odustali od uzgoja šafrana u Istri pa se bacili na proizvodnju craft piva
Autor:
Objavljeno: 18. studeni 2017. u 18:22 2017-11-18T18:22:08+01:00

Pivovaru u industrijskoj zoni otvorili su novopečeni Istrijani, odreda zaljubljenici u Poluotok. Nekad su ovdje dolazili na odmor, a preklani su se odlučili preseliti u Poreč

Ipa, session ipa, apa, tripel, hoppy lager… Netko će nakon ovog uvoda pomisliti da se potpisnik ovih redova slučajno naslonio na tastaturu, no pivoljupci će odmah znati o čemu će biti riječi. Craft piva sve su popularnija. Mnogi koji ih probaju više ni ne pomišljaju konzumirati industrijska.

U mnogim se garažama već kuha pivo za kućne potrebe, a neki se odlučuju i na ozbiljniju proizvodnju, poput porečke pivovare Bura. Tu pivovaru u industrijskoj zoni otvorili su novopečeni Istrijani, dvojica Talijana te djevojka koja je prije 90-ih već živjela u Istri. Odreda su zaljubljenici u Poluotok. Nekad su ovdje dolazili na odmor, a preklani su se odlučili preseliti u Poreč i pokrenuti vlastiti biznis. Priča je vrlo zanimljiva.

Alessandro Zacchinati je iz Milana, gdje je završio pravni fakultet. Radio je tri godine kao odvjetnik.

– Tada sam bio druga osoba, ne želim se toga ni prisjećati.

Odlučio je otići u Irsku, u Dublin, gdje je, kako kaže, došao s dva kofera u rukama. Zaposlio se u Microsoftu kao prodajni menadžer. Isti posao je zatim radio u PayPalu. Tamo je upoznao Veroniku Beckers, buduću suprugu i partnericu u pivovari, koju je jedan poslovni put doveo do Dublina. Alessandro kaže da je oduvijek bio veliki ljubitelj piva.

U Dublinu je vikendom besplatno radio u craft pivovarama, ali ne toliko da bi se upoznao s tehnološkim procesom, koliko da bi proučio tržišne mogućnosti. Tada je u Irskoj bio bum craft piva. Male pivovare su pronašle mjesto na tržištu, koje je već nudilo odlično industrijsko pivo. Iz tog je iskustva zaključio da u tom biznisu ima mjesta za sve. Priznaje, doduše, da su on i supruga u Istri prvo htjeli uzgajati šafran, no od te su ideje odustali i otvorili pivovaru.

Arhitekt, sommelier, pivar

Veronika je, pak, rođena u Njemačkoj. Otac joj je Nijemac, a majka Istrijanka. Živjeli su u Izoli do izbijanja rata 1991., a zatim otišli u Njemačku. Ona se preselila u Rim i tamo živjela sve do odlaska u Dublin, da bi se na koncu skrasila u Poreču.

– Vidjeli smo potencijal u ovom poslu, pogotovo u Istri, gdje je još sve na početku, ali vrlo brzo napreduje. Poreč smo odabrali i zbog odlične infrastrukture za poduzetnike. Obilazili smo poslovne zone po Istri, no ovdje su najbolji uvjeti. Pozicija je odlična i za izvoz, napominje.

Njihov majstor pivar, Claudio Rossi, po struci je – arhitekt. U Monzi, odakle je rodom, radio je u arhitektonskom uredu, koji je u vrijeme gospodarske krize propao. Kaže da je strastveni ljubitelj piva, ali i vina. Završio je tečaj za sommeliera, dok je kod kuće u Monzi kuhao pivo. Iz početne igre na kraju je nastao posao.

– Razmišljali smo o otvaranju pivovare u Italiji, ali birokracija i velika konkurencija su nas obeshrabrili. Ovdje je more, sunce, bolje nisam mogao zamisliti, kaže Claudio.

On i Alessandro proveli su nas proizvodnom halom. Imaju pet fermentatora, tri od tisuću litara i dva od 500. Krenuli smo od kraja, jer prije fermentatora valja skuhati pivo, a prije kuhanja dobiti pivarski slad. Pokušat ćemo ukratko pojasniti proizvodnju piva u Buri. Dakle, slad, odnosno ječam, koji kupuju u Hrvatskoj (porijeklom je iz Austrije i Belgije), melju te stavljaju u tank, gdje se miješa s toplom vodom, na otprilike 51 stupnja Celzijeva (stupnjevi mogu varirati u zavisnosti od piva koje rade).

Nakon sat i pol, kada se škrob pretvori u šećer, sve se prebacuje u tank za filtriranje. Filtrirana sladovina (kominu daju lokalnim uzgajivačima svinja za hranu) potom se kuha na 100 stupnjeva. Tek tu u priču ulazi hmelj. Tekućina se, zatim, vrlo brzo mora ohladiti na 20 stupnjeva da se ne bi razvile bakterije i time uništilo buduće pivo. U proizvodnji piva sve mora biti izuzetno čisto, bakterije su pivarima najgori neprijatelji. Ohlađena tekućina se prebacuje u fermentatore u koje se ubacuju kvasci. Tu će tekućina, koju još uvijek ne možemo nazvati pivom, odležati 20 dana.

Izvoz u Švicarsku

U pivovari Bura ovo je tek prva faza proizvodnje. Druga fermentacija događa se u bocama. Naime, tekućinom iz fermentatora pune boce te dodaju šećer, koji će u daljnjem odležavanju »pojesti« kvasci te će pivo dobiti onu svoju karakterističnu pjenušavost, to jest stvorit će se CO2, slično kao u proizvodnji pjenušaca. U bocama će pivo odležati još 20 dana prije nego bude spremno za prodaju.

Ovaj postupak, odnosno njegovo trajanje, ovisi o vrsti piva. Neka trebaju i dužu fermentaciju, kao na primjer njihov Istrian Belgian Ale koji mora odstajati šest mjeseci. Trenutno ga nemaju u ponudi, upravo »zrije«, a bit će spreman u travnju ili svibnju iduće godine. U stalnoj ponudi im je Optimist Golding Ale, svijetlo pivo, čiji je okus specifičan i zbog mješavine više vrsta slovenskog hmelja. Claudio preporuča da ga se pije uz jednostavna jela, poput pizze, focaccie te uz svježe sireve.

Tu je i crveno pivo Redsand Amber Ale, koje je spravljeno s četiri vrste slada te američkih i slovenskih vrsta hmelja i kvasaca. Njega, pak, preporučaju uz dimljene nareske, poput pancete i kobasica. Istrian Pale Ale samo imenom podsjeća na Indian Pale Ale, manje je gorak od standardnih ipa, a majstor pivar kaže da ide uz jela od svinjetine, istarski pršut, ribu i povrće, odnosno slatkasta jela koja će odlično pasati uz njegovu ne pretjeranu gorčinu.

U Buri su lani proizveli 30 tisuća litara piva, a ove će godine već biti na 50 tisuća. Ne misle na tome stati.

– Želimo se iz godine u godinu širiti, povećavati kapacitete. Ove smo godine već uložili u dva nova fermentatora, jedan smo kupili uz 50-postotnu potporu Istarske županije. Jako smo zadovoljni prodajom u Hrvatskoj, a izvozimo u Sloveniju i Italiju te odnedavno u Švicarsku, kaže Veronika. Alessandro dodaje da će za Božić »izbaciti« i jedan tripel, pivo karakteristično za Belgiju.

U stalnom su kontaktu s ostalim proizvođačima piva u Hrvatskoj. Smatraju da se ta scena vrlo brzo i kvalitetno razvija. Odlično surađuju i s drugim istarskim i hrvatskim poduzetnicima. Boce kupuju od proizvođača iz Huma na Sutli, čepove u Umagu, kartone u Buzetu, drvene dekoracije u Bujama, etikete se štampaju u Svetom Petru u Šumi, a promotivni materijal u Poreču. Cjelokupan dizajn je osmislio Veronikin brat Maj Mlakar.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka