Vozni park Hrvata

Vječna dilema: Je li pametnije kupiti slabiji novi automobil ili malo rabljeni automobil više klase?

Edi Prodan

Koji odabrati, stari ili novi? / Foto Sergej DRECHSLER

Koji odabrati, stari ili novi? / Foto Sergej DRECHSLER

Padom standarda kupci se u Hrvatskoj sve više odlučuju na kupnju rabljenih automobila čije je tržište još uvijek veće od onog novih automobila – apsolutno najprivlačniji "polovnjaci" njemačkog podrijetla



Kad je kupnja autombila u pitanju kojeg se savjeta držati: onog koji je davno izrekao Henry Ford, jedan od najvećih inovatora u povijesti automobilske industrije, ili pak razmišljanja koje u prvi plan dovodi cijenu?


Konkretno držati se Fordove maksime kako je najbolji uvijek – novi automobil, ili praktičnih savjeta kojih je danas prepun web u stilu »deset stvari koje nikad ne smijete činiti« a na čijoj je listi uvijek i preporuka kao se baš nikad ne smije kupovati – novi automobil.


Odgovor nije lako decidirano izreći, tim više jer smo svijesni materijalnog trenutka u kojem se nalazimo, no pokušajmo ipak biti prije svega – razumni. Da je plaća bolja…




Prvo i prvo: više je no sigurno kako bismo se u dvije trećine slučajeva odlučivali za kupnju novih automobila da nam je standard u prosjeku za 30-ak posto viši. Da je prosječna plaća u Hrvatskoj između 7 i 7,5 kuna, tržište novih automobila bilo bi znatno dinamičnije.


Podaci o domaćem tržištu novih automobila i za ovu godinu rastu po stopi većoj od deset posto, no to baš i nije neka velika utjeha jer najveći utjecaj na rast prodaje ima najava jako dobre turističke sezone što je značajno utjecalo na rent-a-car tržište. Konkretno, lani je prema podacima agenciji Promocija plus koja sustavno prati stanje na tom tržištu, registrirano ukupno 43 tisuće novih automobila, ili 23,5 posto više nego 2015. godine.


Novi modeli mame, teško im je odoljeti / Foto REUTERS


Novi modeli mame, teško im je odoljeti / Foto REUTERS



Posebno se isticala prodaja u prosincu koja je gotovo udvostručena u odnosu na prosinac 2015. – no bila je to zapravo reakcija na povećanje trošarina koje nam je donijela aktualna godina. Mada, iako se nije tako mislilo prvih dana siječnja, bila je to zapravo jako dobra najava ovogodišnje prodaje čiji je porast u prvom kvartalu iznos skoro 20 posto, točnije 19,1 posto što je golemi skok u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Usporedimo li lanjski i ovogodišnji ožujak, porast prodaje je još nevjerojatnijih – 31,6 posto. Jasno je stoga da će se u Hrvatskoj ove godine registrirati po prilici 50 tisuća novih automobila što je optimistična brojka. Ali samo dok se ne prisjetimo kako je 2008. godine, prije velike ekonomske krize, registrirano bilo skoro – 90 tisuća novih automobila!



Koliko brzo novi automobil gubi na vrijednosti? Na žalost po kupce – jako brzo. Ima ona poslovica po kojoj ste i prije izlaska iz salona izgubili najmanje deset posto, i ma koliko mislili da nije istinita, ona je zapravo vrlo blaga. Znalo se naime događati da se zbog materijalnih ili životnih neprilika dogodi da su ljudi prisiljeni prodati praktično nove automobile. Bili su na kraju sretni ako je umanjenje bilo »samo« 15 posto.


A da priča bude još zanimljivija, ovlašteni trgovci kod kojih kupite takav automobil, ponudili bi vam u jednakoj situaciji još i manje. Ostanemo li ipak u zoni realnosti, cijena rabljenih, ali samo do pet godina ili 100 tisuća pređenih kilometara, računa se po formuli svaka godina 10 posto, plus još deset posto. Ako je uredno servisiran i bez vidljivih oštećenja, čiste unutrašnjosti u kojoj se nije pušilo, automobil star pet godina ima cijenu umanjenu za 60 posto. Uzmemo li da je nabavna cijena bila 90 tisuća, što je iznos koju plaća većina hrvatskih kupaca, u pet ćete godina izgubiti 54 tisuće kuna.


Tu moramo dodati još nekoliko pojedinosti specifičnih za hrvatsko tržište, mada i ne samo za naše jer slična su i ostala na jugoistoku Europe: i zemljopisno podrijetlo automobila ima itekakav utjecaj na pad vrijednosti ali i na brzinu prodaje rabljenog automobila. Baš kao što to pokazuju brojke s tržišta rabljenih, najtraženiji su, pa tako i najbolje drže cijenu, njemački automobili. Premiumi posebno, ali ni VW ili Ford ne prolaze loše. Jako su cijenjeni i japanski automobili, za njima slijede francuski, posebice Renault, dok su na začelju korejski i talijanski automobili. Naravno da to nema veze s realnim stanjem, jer japanski su prema svim releventnim statistikama, od kojih neke provode baš njemačke institucije, najnekvarljiviji i najdugovječniji, a nisu najtraženiji.


Baš kao što se izvjesna nepravda iskazuje prema vrlo dobrim korejskim automobilima koje je relativno teško prodati kao rabljene. Model koji se najviše traži? Apsolutno i daleko iznad svih – VW Golf. Vole Hrvati i Mercedes C klase ili BMW-ovu »trojku«, no Golf je ipak apsolutni kralj.



Hrvatsko tržište automobila je solidno, ali samo dok ne saznamo kako je od lanjskih 43 tisuće automobila u privatnim rukama završilo svega njih 30-ak posto, dakle najviše 15-ak tisuća. Svakako, i 2008. godine su postojale flotne isporuke i rent-a-car, no on i su i tada bili na oko 25 tisuća komada što znači da su »privatni« kupci uglavnom kreditima povukli preostalih 65 tisuća automobila. Ili u odnosu na lanjske brojke »obični« su kupci preuzeli 50 tisuća novih automobila više nego 2016. godine!


Volumen jednak


Ali, ako mislite da je volumenski prvoregistriranih automobila u Hrvatskoj bilo u godinama krize manje – varate se. Ne, ma što se događalo, tih prvih registracija je uvijek između 90 i 100 tisuća komada. Te po trgovce novim automobilima 2008. godine omjer je bio 90 naprema 10 posto u korist novih.


Lani je također konačna brojka bila oko 100 tisuća, no u omjeru 57 naprema 43 posto u korist rabljenih. Ili kad još maknemo »rente« i »flote«, privatni su kupci uplatili 15-ak tisuća novih automobila i po prilici 55 tisuća rabljenih. Podatak je to koji ne veseli jer upućuje na činjenicu da nam vozni park stari, da je promet manje siguran te da nam je standard – nejak, da ne koristimo neke »teže« riječi.


No, ovi podaci ipak govore kako je kupnja rabljenog ipak – isplativa, pa i pametna ili u najmanju ruku logična odluka. Zašto?


Ne ide li se u ekstreme, a njih na neki način pokušavaju i zakoni sankcionirati, kupnja automobila manje starosti ne donosi sigurnosne probleme, a značajno snižava cijenu.


Na žalost, automobila koji bi bili stari tri ili najviše pet godina na tržištu rabljenih nem baš mnogo. Na taj nas podatak upućuje i statistika o starosti voznog parka u zapadnoeuropskim državama koje su najveći izvor rabljenih automobila. Najrazvijenije imaju vozne parkove stare u prosjeku ispod deset godina. Odnosno Portugal je nešto iznad deset godina, baš kao i Italija, da bi primjerice Njemačka, Francuska, Velika Britanija bili između 8 i 9 godina. Najbolji su tu Austrijanci i Belgijci kod kojih je vozni park star u prosjeku oko sedam godina.


Drugim riječima – da, bilo bi odlično kupovati automobile stare oko tri godine, s pređenih 50-ak tisuća kilometara jer je to zapravo optimalni odnos između uloženog i dobivenog.


No, takva se situacije pojavljuje rijetko. Jer se »zapad« rješava automobila kad im je sedam ili više godina, kad imaju od 150 do 200 tisuća kilometra. A oni to čini jer prema preporukama stručnjaka nakon tog razdoblja počinje nesrazmjer između ulaganja u automobil i njegove vrijednosti.


Često se kvari, postaje nesiguran, stalno izvan »stroja«, a kako je ritam plasiranja novih modela sve brži, sa sedam se spustio na šest godina, i pritisak marketinške industrije čini svoje. Posebno stoga što se digitalne komponente automobila razvijaju velikom brzinom pa oni koji mogu, u svom automobilu itekako žele preko dodirnog LCD ekrana i pripadajućih komponenti biti povezani s internetom, navigacijom…



Starost voznog parka u Hrvatskoj je 2008. bila 10, da bi se lani povećala na skoro 13 godina. Starimo dakle u demografskom ali i u automobilskom smislu. Pogledamo li u zemlje okruženja, od nas je znatno bolja Slovenija koja ima prosjek poput najrazvijenijih država zapada, dakle ispod 9 godina, a najveća katastrofa je u BiH gdje je prosjek blizu punoljetnosti, 18 godina. Nešto su bolji Srbija i Kosovo, oko 16 godina, a Crna Gora i Makedonija su po prilici slični Hrvatskoj.



Optimalno – do 5 godina


Krajnji savjet? Novi automobili B segmenta su preši prosječnu cijenu od 90 tisuća kuna dok su kompakti već iznad 110 tisuća.


Želite li one s dizelskim agregatom, na sve treba dodati još najmanje 10 tisuća kuna. Ako se pak odlučujete za malorabljeni automobil, kakve u ponudi imaju moćne kuće koje se poput Auto Hrvatske i sličnih kod nas bave tim poslom, za jednaki ćete novac uvijek dobiti klasu više.


Konkretno za 80 ili 90 tisuća kuna možete do vrlo solidnog kompakta, dok se oni B segmenta koji zaslužuju svaku preporuku kreću oko 50 do 60 tisuća kuna. Spuštate li kriterije, privuče li vas vanjski sjaj, a cijena od 30 ili 40 tisuća kuna – moglo bi u konačnici biti i jako loše.


Najtraženiji kao nov i kao rabljeni - Volkswagen Golf / Foto S. DRECHLER


Najtraženiji kao nov i kao rabljeni – Volkswagen Golf / Foto S. DRECHLER



Zapravo, nemojte prilikom odluke o kupnji automobila biti pretjerano napeti. Odlučite što vam realno treba i s koliko novca raspolažete. Provjerite tržište novih, ali ne izbjegavajte ni kuće koje su s vremenom stekle ugled kao vrlo odgovorne po pitanju prodaje rabljenih automobila.


Ne zavede li vas niska cijena i dobar izgled automobila, pogriješit nećete ni s rabljenima.


Uostalom i na njih se dobiva najmanje 6-mjesečno jamstvo. Jedino što nemojte nikad, ali baš nikad učiniti – ne kupujte rabljeni automobil koji je kao nov značajno skuplji od vašeg realnog standarda.


Privuče li vas neki zavodljivi SUV kojem je cijena drastičnije pala, budite sigurni kako u budućnosti neće imati niti za – nove gume, da o standardnom održavanju ni ne govorimo.