Riječka dizajnerica Mirjana Klepić / Grgur ZUCKO/PIXSELL
Milano karakterizira profesionalizam na razini, ali moram istaknuti kako u Hrvatskoj ni po čemu ne kaskamo, dapače »manje utakmica u nogama« nadoknađujemo strašću u realizaciji projekata
Riječka dizajnerica Mirjana Klepić u srijedu se vratila iz Milana gdje je bila jedna od finalistica renomiranog natjecanja International Lab – Mittelmoda održanog u sklopu tjedna muške mode u Milanu. Ovoj 32-godišnjoj dizajnerici hrvatskog brenda JAMOI put se itekako isplatio jer kući se vratila s vrijednim priznanjem za svoj rad.
Kakvi su prvi dojmovi nakon predstavljanja kolekcije na modnoj pisti u Milanu?
– Divno iskustvo i dašak atmosfere svjetske modne metropole. Sam event je bio održan u sklopu muškog tjedna mode koji je puno opušteniji, negoli ženski. Profesionalizam na razini, ali moram istaknuti kako u Hrvatskoj ni po čemu ne kaskamo, dapače »manje utakmica u nogama« nadoknađujemo strašću u realizaciji projekata.
Dobili ste i nagradu. Što bi vam to priznanje moglo donijeti u vašem daljnjem radu?
– Dobila sam posebnu nagradu za kolekciju u kojoj je korištena prirodna koža. Italija je poznata po industriji i obradi kože: dobiti priznanje od milanske modne elite, posebice kada je riječ o tako specifičnom mediju, je ne samo laskavo, nego i potvrda i poticaj za daljnji rad. Budući da se radi o jednom od svjetski renomiranih natječaja, takva stavka u životopisu može biti presudna.
Dizajnerica ste hrvatskog brenda JAMOI, možete li nam ukratko predstaviti ljetnu kolekciju?
– Kolekcija naziva Street Style Sessions, osmišljena je kao priča u kojoj se ukida sezonalnost pri čemu je Jamoi žena svjetska putnica spremna za bilo koju klimu na bilo kojoj svjetskoj destinaciji. Puna vune, kašmira, krzna, kože, ali i viskoze, svile i pamuka s originalnim grafičkim rješenjima kako vezenim, tako ručno oslikanima, kolekcija je presjek utjecaja hip-hop subkulture i japanskih krojeva.
Inspirirana reptilima
Kako je uopće je došlo do vašeg sudjelovanja na međunarodnom natjecanju International Lab – Mittelmoda?
– Kada sam se prije nekoliko godina odlučila baviti više praktičnim dijelom mode, moji apetiti su se razvijali postepeno. Željela sam vidjeti kakva će biti recepcija u Hrvatskoj: nakon što sam bila jedna od pobjednica Modnog ormara, potom pobjednica Fashion Incubatora, prirodan slijed je bio okušati se i na internacionalnom natječaju. Ta je ideja u meni sazrijevala nekoliko mjeseci, do faze u kojoj sam konceptualno definirala svaki segment projekta. Drago mi je da sam imala priliku predstaviti ga na takvoj platformi, iako je odrađen s apsolutnom predanošću zbog čega zadovoljstvo ne bi izostalo ni u jednoj varijanti.
Jeste li imali imalo slobodnog vremena u Milanu? Što ste radili?
– Slobodno vrijeme je bilo zaista ograničeno. Uspjela sam posjetiti sam centar grada kroz večernju šetnju. Obavili smo i mali shopping, ali ono što je ostalo upečatljivo jesu azijski restorani, netipičan odabir, međutim tko bi odolio pokušaju sporazumijevanja na talijanskom/ kineskom… Svaki obrok je sadržavao ‘element iznenađenja’: ugodnog naravno.
Opišite nam kolekciju kojom ste se predstavili u Milanu? Zašto ste se odlučili na rad s kožom?
– Intencija kolekcije koju sam nazvala Morph Caption je bila istražiti granične entitete. Inspirirana reptilima kao gotovo hibridnim bićima koja su u konstantnoj transformaciji, pokušala sam jedinstven element provući kroz različite razvojne faze u ontogenezi reptila; onoj incepcije, fragmentacije, separacije, integracije i konačno identiteta. Koristila sam različite tehnike modifikacije kože koji bi popratili taj koncept. Svaki model posjeduje vlastitu siluetu koja također slijedi spomenutu dinamiku. U izvjesnom smislu, korištenje prirodne kože je bilo podatno ne samo za proizvodnju novog površinskog volumena, nego je služilo i kao fluidni ‘memento mori’; koža kao ono sasvim vlastito, najveći osjetilni aparatus, postaje sredstvo koje mijenja svojeg nositelja. Upravo taj moment kinetizma je bio presudan razlog zbog kojeg sam na modelima koristila netipična kopčanja, naime magnete koji samim nošenjem transformiraju siluetu i tako progovaraju o neminovnosti perpetualne promjene.
Hoće li se vaša karijera sada razvijati više prema inozemstvu?
– Mislim da je danas suvišno govoriti o granicama takve prirode. Rad vezan za modu je u svojoj osnovi totalan i globalan. On se razvija iz takve misli i vodi se kao dijalog kojemu granica može biti inspiracija, ali ne i limitacija. Gorućim pitanjem smatram ono o dihotomiji konceptualnog i komercijalnog u modi, izbor kojeg nailazi na prepreke bilo gdje u svijetu.
Šira modna scena vaš je rad upoznala 2015. nakon pobjede na Portanova Fashion Incubatoru. Što je vama konkretno donijela ta pobjeda?
– Prije svega osjećaj da se ambicija i kvaliteta rada prepoznaju. Osim toga, Incubator je projekt koji ostvaruje nevjerojatan tim pasioniranih znalaca, koji su mi i dan danas divna potpora, koji prate moj rad i kojima se nerijetko obraćam s upitima vezanim za razvoj mog brenda. Pobjedom su mi se također otvorila vrata sudjelovanja na našim tjednima mode.
Fenomenalne kolekcije
Koliko ste uspjeli popratiti rad ostalih dizajnera?
– Imali smo generalnu probu s modelima, tako da sam vidjela sve kolekcije dan uoči prezentacije. Nekoliko dizajnera me zaintrigiralo i prije odlaska u Milano, nakon objave finalista. Bez zadrške mogu reći kako je bilo desetak kolekcija koje su, po mom sudu, bile fenomenalne. Moji favoriti su većinom bili odabrani za nagrade, što me navodi na zaključak kako postoji opipljiv senzibilitet onoga što stoji u srcu mode, čak i u trenucima kada treba donijeti odluku koga istaknuti kao najboljeg među najboljima.
Jeste li uspjeli pogledati i neku reviju muške mode?
– Nažalost nisam, no revije su se odvijale unutar istog kompleksa, tako da smo imali priliku biti dijelom i svjedočiti street styleu tjedna mode, koji je nerijetko primarni medijski fokus.
