U rock klubu u Malmöu prije početka koncerta

Piše Ana KABALIN

Sva moja duža i dalja putovanja u životu uglavnom su vezana za pjevanje. Ta su putovanja specifična zbog, ponekad, izuzetno brzog tempa jer prioritet je posao, i raspored obaveza, tajming vezan uz njega. Ima to svojih prednosti, nema puno vremena za razmišljanje, samo kreneš. Uz standardne nastupe po regiji (ex Juga), ove sam godine po prvi puta posjetila Švedsku, Češku i Poljsku. Bilo je to prilično radno proljeće.

Krajem ožujka kod kuće proljeće, a u Švedskoj hladnooo! Bilo mi je teško opet obući skafander do koljena, a iz iskustva već znam da je na temperaturama od oko 1, 2 stupnja Celzija u kraćem i dalje prehladno. Letjeli smo iz Zagreba za Amsterdam, pa za Kopenhagen u kojem smo sjeli na vlak za Malmö na putu do kojeg smo se vozili kroz skroz fora tunel ispod mora koji izlazi na Oresundski most, ustvari, most-tunel koji povezuje Kopenhagen u Danskoj i Malmö u Švedskoj.

Po dolasku imala sam vremena prošetati užim centrom grada, koji mi je djelovao onako dosta „hladno“, sve manje-više uredno, nije ostavio neki poseban dojam na mene. Primijetila sam da imaju trgovine specijalizirane za uređenje doma s jako lijepim predmetima. Prostor u kojem je održana svirka Parnog Valjka izgledao je kao džamija, ali samo izvana. Moriska Paviljongen je, ustvari, rock klub.

Kako je u Švedskoj uobičajeno putovati brzim i udobnim vlakovima, tako smo se i mi “zaletili” u Göteborg. Kako mi nitko iz ekipe nije spomenuo da ćemo po Švedskoj putovati vlakom, opustila sam se i uzela srednje veliki kufer koji je po putu od milja nazvan „neseser“ jer mi je stalno netko od muške ekipe morao pomagati oko stavljanja istog na visoke police u vlaku. Fotografiranje iz vlaka jednostavno nema smisla jer vlak vozi prebrzo, ali zato ima free wi-fi, vagon kafić, punjače za mobitel, separe sa stolićima, znači sve što modernom čovjeku treba. Bio je neopisiv gušt nastupati u prelijepom kazalištu imena Stora Teatern.

Tina i Ana

Već sljedeće jutro otputovali smo, opet brzim vlakom jer je to tamo najefikasniji i najbrži prijevoz, a imali smo tri koncerta u tri grada u tri dana! Put do Stockholma trajao je par sati, priroda i njihove predivne, drvene vikendice u bojama izmjenjuju se sa šumom koja djeluje uređeno. Koga zanima, pušenje je zabranjeno u vlakovima te čak i na modernim kolodvorskim peronima koji su na otvorenom.

Tu smo imali što vidjeti, od zgrada, ulica, kanala s brodovima, dućana… Sasvim slučajno, naišli smo na jedan s takozvanom „stage oblekom“ kakvog kod nas ni u snu nema, pa smo se opskrbili. Hoteli u centru su mali kvadraturom, kombinacija starinskog i modernog stila. Ljudi su sređeni i vole šetati Jack Russell terijere, kao i kod nas.

Hrana me se nije posebno dojmila, nigdje nisam vidjela išta što bi imalo veze s Ikeom ili nešto u tom điru, osim mesnih okruglica u restoranu.

Nastupali smo u njihovom Lisinskom, u modernoj akustičnoj dvorani Berwaldhallen. Svirka je na naše veliko veselje započela u 19.30 sati. Uspjela sam se na kratko sresti s uvijek dragom Nevijom Rigutto koja tamo živi. Pala je odluka – u Stockholm se trebam vratiti da bolje upoznam grad 🙂

Švedski jezik mi se jako svidio, stalno sam nešto snimala i prevodila preko Google translatea. Doživljavam ga kao bajkoviti izmišljeni jezik čije riječi zvuče nestvarno, kao iz crtića.

Bend Parni valjak u điru po Malmöu

Moriska Paviljongen

S koncerta

Oresundski most

iStock

Göteborg na rijeci Göta älv

U Švedskoj često na peronu