Što sve smatramo umjetnošću? Može li se umjetnost dijeliti na dobru i lošu, i tko ima privilegiju dijeliti je tako?

Američki trgovac antikvitetima Scott Wilson 1994. godine u kontejneru u bostonskoj četvrti Roslindale našao je sliku Lucy in the Field with Flowers, ili Lucy u polju cvijeća, kako ju je kasnije nazvao. Slika starice odbojnog izraza lica u, pogađate, polju, okružena cvijećem, toliko je groteskna i nevjerojatno loša da ju je Wilson morao uzeti i učiniti nešto s njom.

Umjetninu je objesio u svome stanu, a zatim je i prijatelje nagovorio da obrate pažnju na slike slične umjetničke vrijednosti te da mu ih donesu. Nakon nekog vremena, Wilson je sakupio dovoljan broj umjetnina te ih je iz svog doma morao preseliti u podrum kazališta u Dedhamu, Massachusetts.

Novi vlasnik nije shvaćao vrijednost ružnjikave kolekcije s više od 600 djela, koja se tako preselila u kino u Somervilleu, dok se dio postava još nalazi i u New England Wildlife Centeru u South Weymouthu, nedaleko Bostona, nakon što su iznenada djela koja ne zna cijeniti svatko morala napustiti lokaciju u Brooklineu.

Muzej loše umjetnosti (Musem of bad art, MoBA) objedinjuje slike koje su toliko loše da, u nedostatku umjetničke vrijednosti, imaju „ono nešto“ zbog čega se isplati dati im priliku. Nisu to nužno samo slike s lošom perspektivom, tehnikom ili općenitim manjkom umjetničkog talenta. To su slike pokraj kojih prođete i onda se vratite jer vas jednostavno obuzmu svojim umjetničkim hororom i ne puštaju.

Wilson svoje primjerke pronalazi na buvljacima, u second-hand trgovinama te, često, pokraj smeća.

Dobar glas daleko se čuje pa tvrtke koje se bave prikupljanjem otpada često same zovu Wilsona kako bi mu dojavile o pronalasku posebno loše slike. Dakako da i vi možete donirati sliku. Ako posjedujete umjetnine za koje smatrate da bi se dobro uklopile u opus ovog Muzeja, obratite se osnivaču mailom na [email protected]. Dovoljno je poslati fotografiju svoje loše umjetnine i nekoliko rečenica pojašnjenja, a Muzej obećaje da neće odbiti vaš doprinos, već će ga, ako i nije dovoljno loš, koristiti u muzejskom edukacijskom programu.

Odabrali smo nekoliko remek-djela loše umjetnosti, pa zavirite u najlošije od lošeg.

Razočaranje

Anonimno. Ulje na platnu, 80×60 cm.

Opekline od sunca i prazna boca šampanjca objašnjavaju nemogućnost ovog mladića da ostane budan tijekom svoje prve bračne noći. Njegova se mlada supruga praznog pogleda razočarano pita: „Je li to sve što me čeka u životu?“

Mana Lisa

Andrea Schmidt, Vancouver, Kanada. Ulje na platnu, 30×40 cm.

Mana Lisa je transrodna interpretacija da Vincijeva klasika. Nos Mana Lise prodire u prvi plan te služi kao most između prednje strane slike i pomno lakirane pozadine.

Tužno dijete

Anonimno. Ulje na platnu, 40×50 cm.

Izgubljen psić? Nitko s kim bi se mogla igrati? Ništa na TV-u? Kakva je sudba kleta zadesila ovo dijete s velikom crvenom mašnom? Njezin život je toliko isprazan da mora zamisliti policu na koju bi se u trenutku muke naslonila.

Piknik

Anonimno. Ulje na platnu, 55×75 cm. 

Svjesni da se upravi ne sviđa njihova romansa na radnom mjestu, ovaj mladi par odlučio je otići na dužu pauzu za ručak na privatni otok gdje mogu u miru izmjenjivati nježnosti.

Pas grize

Vlademar Cher, Švedska. Tempera na kartonu, 20×30 cm.

Naslikana na unutarnjim stranicama časopisa znakovitog naziva Umjetnici, u ovu bolnu sliku prodire crvena boja korice. Crvena, tako dramatična i teška, pomaže umjetniku izraziti dubinu boli koja je psa natjerala na takav agresivan čin.