Vino i nekretnine

IGOR BUDAN Slavni riječki nogometaš vraća se u Hrvatsku kao poduzetnik. Ovo je njegova priča

Marko Cvijanović

Budan je nedavno na hrvatsko tržište plasirao pjenušava vina »Bellaviste«, uz »Berlucchi« i »Ca’ Del Bosco« jedne od triju najpoznatijih talijanskih vinarija. Istodobno, uskoro počinje izgradnja njegovih triju luksuznih urbanih vila u Pakoštanima



Naravno da je s Igorom Budanom nemoguće zaobići nogometne teme, ali večer je uglavnom protekla u nekim drugim pričama.


Da ne bude zabune, pričama ozbiljnih namjera. Koliko god, poslije velike karijere koju je izgradio u Italiji, gdje je postao najbolji hrvatski strijelac Serie A svih vremena, još uvijek sa zanimanjem prati nogometna zbivanja na »čizmi«, već je izvjesno vrijeme puno više od »calcija« očaran talijanskim – vinima.


S obzirom da je još za igračkih dana u »Atalanti« iz Bergama upoznao čari obližnjih blagorodnih vinogarada Franciacorte, neka draga prijateljstva urodila su zanimjivom poslovnom suradnjom.




Igor Budan najzaslužiniji je što su se u Hrvatskoj počela piti čuvena pjenušava vina »Bellaviste«, jedne od najpoznatijih talijanskih vinarija.


Vino i nekretnine poslije velike nogometne karijere


Vino i nekretnine poslije velike nogometne karijere



Iz današnje perspektive Igorov život po završetku igračke karijere obilježila je osobna tragedija i nenadoknadiv gubitak voljene kćeri Amber, ali i novi hrabri počeci. Kada je zauvijek izuo kopačke, na talijansku nogometnu scenu vratio se kao tim menadžer prvoligaša »Palerma« i sportski direktor drugoligaša »Spezije«.


Dva života


– U tu sam priču krenuo vrlo hirovito, možda i malo prenaglo, rekao bih da sam u taj novi svijet ušao kao tipični nezreo bivši igrač. To je za mene bilo veliko životno iskustvo i sve bih to još jednom ponovio, ali u jednom sam trenutku osjetio da to ipak nije posao za mene za sada. Bez obzira što sam se dokazao u tom poslu, jer ne bih bez razloga dobio dobru ponudu biti sportski direktor »Ascolija«, što je itekako bio dobar temelj za napredak. Međutim, odlučio sam krenuti nekim drugim putem. Svatko tko se profesionalno bavio nogometom, po završetku igračke karije doživi promjenu. Općenito gledajući, ja uvijek volim reći da profesionalni sportaši žive dva života: jedan maksimalno posvećen karijeri i onaj što dolazi poslije.


U nekim drugim profesijama ljudi najčešće nemaju potrebu za promjenama, a kod nas sportaša je ta promjena neminovna. Eh sad, ima puno nogometaša koji po okončanju aktivnog igranja ostanu u nogometu na ovaj ili onaj način, postanu treneri, sportski direktori, skauti, menadžeri… Zapravo, u početku im je najlakše ostati u nogometu i uz nogomet, jer već imaju određena iskustva. Međutim, često se to s vremenom razvodni – kaže Igor Budan koji je u Italiju krenuo još kao golobradi mladić 1999. godine i u idućih četrnaest godina gradio uspješnu karijeru koju su u nekim krucijalnim razdobljima prekidale ozljede. One i jesu razlog što je karijera trajala kraće nego što je trebala.


– Moje su predispozicije za bavljenje nogometom bile vrlo riskantne, ja sam od najmlađih dana imao problema s koljenom, položajem patele, da sad ne duljim o tome… Iako, sada kada gledam na sve to, ipak mi je to moje tijelo dalo puno. Nogomet je bio i ostao moja prva ljubav, ja ću ga uvijek cijeniti i poštivati, jer mi je dao ono što danas jesam. Izgradio sam se kao osoba, a omogućio mi je da u financijskom smislu taj drugi život o kojem pričamo, poslije završetka aktivnog igranja, počnem lakše graditi i maksimalno prilagođavati sebi samome. Nogomet mi je u svakom slučaju omogućio da se danas mogu okrenuti nekim novim ljubavima.


Nove ljubavi


Kada priča o tim novim ljubavima, ona prema dobrom vinu zauzima vrlo visoko mjesto. Ta će ljubav, uostalom, uroditi zanimljivom poslovnom suradnjom.


– U prirodi moje profesije je da alkohol tjeba izbjegavati u širokom luku, ja do svoje 23. godine uopće nisam pio alkohol, izuzmemo li neke rijetke srednjoškolske izlaske. Igrajući za »Atalantu«, u Bergamu sam upoznao prijatelja koji me uveo u svijet pravih restorana, u kojima je zaista nemoguće piti loša vina. Tada sam prvi put došao u doticaj s dobrim vinima. Naravno da se nisam napijao od vina, ali kad pih popio tu jednu čašu vina na ručkovima ili večerama, pio sam isključivo dobra vina. S vremenom je ta stvar s vinima sve više okupirala moje zanimanje, počeo sam istraživati, upoznavati se s dobrim vinima i sve što ide uz to.


I tako sam prije godinu dana upoznao Emiliana Grigisa s kojim sam krenuo u ovu poslovnu priču. Moja je želja oduvijek bila na neki način spojiti Hrvatsku i Italiju, kroz moj posao u nogometu u vidu angažmana hrvatskih igrača u Italiji i talijanskih u Hrvatskoj, ili kroz neki novi vid poslovnih pokušaja. Uostalom, talijanski stajling u Hrvatskoj je itekako popularan, pogotovo se to može reći za nas Riječane, zar ne? Prehrana, moda, životne navike, automobili… »Made in Italy« je jako dobro poznat svima nama.


Veliki brend


Dakle, Igor Budan i vino. Italija i Hrvatska. Priča se tiče karakterističnih pjenušavih vina Franciacorte i prepoznatljiva brenda. »Bellavista« se od ljeta pije i u Hrvatskoj. I stiže izravno iz Franciacorte.


– Otkud ime »Bellavista«? Naziv sve govori, zato što ta vinarija ima jedan od najljepših pogleda u Frtanciacorti. Za neupućene, Franciacorta je područje u okolici Brescije, na jednom brdašcu gdje se nalazi stotinjak vinarija. Klima Franciacorte vrlo je slična podneblju gdje se u Francuskoj proizvodi najbolji šampanj, zato se u Franciacorti i proizvode najbolja talijanska pjenušava vina. Valjda je tajna u tom podneblju. U svakom slučaju, »Bellavista« ulazi među tri najbolje talijanske vinarije kad je u pitanju prodaja, na prvom mjestu je »Berlucchi«, na drugom »Ca’ Del Bosco«. Doduše, »Bellavista« je 2016. godine proglašena najboljom vinarijom u Italiji i već godinama ima najboljega talijanskoga enologa, Mattiju Vezolu. Da, on je »prvi nos« Italije, ha, ha, ha…


Vlasnik »Bellaviste« je Vittorio Moretti, nekad veliki građevinar, koji je iz ljubavi prema vinu uložio u prve vinograde, a onda s vremenom stvorio taj veliki brend, izuzetno cijenjen širom svijeta, a najviše u SAD-u i Japanu. »Bellavista« trenutno proizvodi trinaest vrsti vina, uglavnom na bazi Chardonnayja i Pinota, ali najpoznatija je po pjenušcu. Pjenušac je top proizvod. I rijetko mu tko može odoljeti. Za sada se »Bellavista« pije po lokalima i restoranima na Kvarneru, ali na red je došla i Dalmacija. To vino u svakom slučaju zaslužuje biti u najpoznatijim lokalima i restoranima širom Hrvatske, jer uvelike može podići njihovu kvalitetu na višu razinu.


Talijanska i hrvatska vina? Naravno da Hrvatska ima puno dobrih vina, ali Talijani su još uvijek ispred nas po kvaliteti, baš kao što su Francuzi još uvijek ispred Talijana. Svatko, doduše, ima svoj ukus. Naša regija je blizu Italije i u doticaju je s dobrim talijanskim vinima, što uvelike utječe za interes tržišta i mogućnost prodaje »Bellavistinih« vina u Hrvatskoj. Uostalom, cijena tih vina može se uklopiti u hrvatski standard. Naravno da to nisu jeftina vina, ali nisu ni preskupa. Ne kaže se uzalud da je bolje popiti bocu kvalitetnog, ali skupljeg, nego dvije boce lošeg vina. To je moja teorija.


Stara kuća i vile


S obzirom na priču o vlasniku vinskog carstva »Bellaviste«, Vittoriju Morettiju, ispada da se Igor ugledao na vremešnoga talijanskoga građevinara. Uskoro, naime, počinje izgradnja triju urbanih vila u Pakoštanima. S Budanovim potpisom, naravno.


– Da, da, Morettijeva i moja priča se poklapaju, red je da kad napraviš dobru kuću moraš i dobro popiti, ha, ha, ha… Odakle ideja o izgradnji urbanih vila? Kad sam postao igrač »Venezije«, dogodilo mi se da sam preko noći počeo dobro zarađivati. Već tada sam bio na čudu, jer sam shvatio da je te novce lako potrošiti, a puno teže zaraditi. Još kao mlad igrač počeo sam razmišljati što poslije karijere i kojim putem krenuti. Pogotovo što sam bio svjestan da se puno igrača po završetku svojih karijera negdje pogubi po putu. U razdoblju kada sam dobro zarađivao kao igrač, rekao sam sebi samome da ću svake godine kupiti jedan apartman.


Na kraju sam ih kupio tek nekoliko, ali već tada sam si želio organizirati i osigurati budućnost kada jednoga dana prestanem igrati, ne znajući gdje će me život odnijeti. Ispalo je da sam upoznao svoju današnju suprugu Đinu, rodom iz Pakoštana i tu je priča o apartmanima stala. Iz jednostavnog razloga što sam postao više vezan uz Dalmaciju, između ostaloga i zato što tamo sežu korijeni moga oca. Da skratim, kupili smo teren u Pakoštanima, gdje smo mislili graditi kuću samo za nas, ali shvatili smo da ne provodimo tamo puno vremena i došli na ideju graditi tri velike vile za iznajmljivanje. Uz to planiramo obnoviti jednu staru kuću u vlasništvu moje supruge i također je dati u najam. Naravno da će sve to što smo stvorili jednoga dana ostati našoj djeci koja će odlučiti što s tim. Međutim, sada su to projekti koje želimo valorizirati.


Najvažnija vijest dolazi na kraju. Veliki i mali Budani na ljeto se vraćaju u Rijeku. Za stalno!


– Koliko god dugo živio u Italiji, na kraju se spontano dogodilo da će moje poslovne investicije biti vezane uz Hrvatsku. Zato se uskoro i vraćamo u Hrvatsku i u tom će slučaju naša stalna baza biti Rijeka. Naravno da će moj odnos s Italijom, u kojoj sam proveo devetnaest godina, uvijek ostati vrlo jak. Od toga ne želim i neću bježati, ali poslove pokrećem u Hrvatskoj. U svakom slučaju, uskoro ćemo češće popiti bocu dobrog vina na našem Korzu.