Istarski trag

Britanski vinski stručnjak i pisac Oz Clarke: ‘Veliki sam vjernik terana’

Davor Šišović

Foto: Milivoj Mijošek

Foto: Milivoj Mijošek

Danas je teran prihvaćen kao izazov. Ima ljudi koji su shvatili da teran ima velike mogućnosti i da to može biti vaš istarski trag u svijetu crvenih vina



Znameniti britanski vinski stručnjak, pisac, promotor, edukator, osnivač vinskih akademija u nekoliko zemalja i utemeljitelj prestižnog londonskog godišnjeg vinskog ocjenjivanja International wine challenge, Oz Clarke bio je posebni gost ovogodišnje Vinistre.


Na samoj je izložbi doduše proveo samo jedan dan, ali je u Poreču doista uveličao svečanu dodjelu Vinistrinih odličja i održao radionicu o istarskom teranu na kojoj je iznio svoje poglede na čak 16 uzoraka ovog istarskog autohtonog i, po njegovim riječima, za vinski svijet sve zanimljivijeg vina. Stoga razgovor i počinjemo s nekoliko pitanja o teranu, koji Clarke poznaje još od 2009. godine, i posljednjih je godina pomno pratio njegov razvoj.


Razgovoru se pridružio i kolega Željko Garmaz, vinski pisac i bloger, pa smo pitanja postavljali naizmjenično. Prvo pitanje vezuje se uz film o Supermenu, jer je Clarke doista krajem 1970-ih glumio negativce u dva filma o o tom superjunaku.


Poseban trenutak




Treba li biti Supermen da bi se svi ti terani mogli kušati i na ovakav način interpretirati u jednom danu?


– Bez ikakve sumnje, odnosno, ako možda i niste Superman, potrebno je da barem glumite u filmu o Supermanu. Očito je da sam ja jedina osoba u vinskom svijetu koja može kušati sve te terane, jer sam jedini ja nastupio u filmu o Supermanu!


Proglasili ste teran potencijalnom svjetskom vinskom zvijezdom, opisivali ste ga pojmovima u nas prilično neuobičajenim, ali čini se da je najveći dojam ostavila vaša usporedba mirisa istarskog terana s mirisom porečke katedrale odnosno Eufrazijeve bazilike. Odakle ta asocijacija?


– Upravo iz posjeta porečkoj katedrali. Zamislite to velebno zdanje ispunjeno mnoštvom ljudi na misi, i u trenutku kada svećenik prođe pokraj vas zapahne vas miris tamjana. Tog se mirisa prisjetite u ključnom trenutku kušanja terana, i ima li boljeg opisa vina od usporedbe s jednim takvim trenutkom? Arome i mirisi su jako važni, ne samo kada je riječ o vinu nego i u čovjekovu životu uopće, miris je prvo što čovjek osjeti kada se rodi, čulo mirisa je najuže povezano s našim osjećajima i našim sjećanjima.


Ako se pri kušanju koncentriram i osjetim jedan trenutak u tom vinu, recimo da je to Benvenutijeva malvazija, i u tom trenutku osjetim, recimo, lješnjake, to naravno ne znači da u tom vinu ima lješnjaka, jer je taj miris nastao iz jedinstvenih kombinacija aroma iz grožđa, kvasaca, bačve, iz načina i okruženja u kome je vino čuvano, ali jedinstvena mirisna asocijacija je tu.


Arome vam dolaze na pamet dok kušate. Ne možete zapamtiti sve razlike među vinima te detalje ako pišete samo o tome koliko je to vino odležalo u bačvi a koliko u boci, koliko posto koje sorte ima, kakvi asu mu omjeri kiselina, alkohola i šećera, to nitko neće čitati, to je dosadno. Kad pišemo o vinu, mi izmišljamo arome, one nisu tu za svakoga. Ja ne mogu opisivati vino birokratskim rječnikom organoleptičke komisije, moram biti osobniji.


Očekujete li od vaših čitatelja da prvo odu na misu u porečku katedralu, a zatim da kušaju teran i u njemu pronađu taj miris?


– Volio bih kad bi tako bilo, jer porečka katedrala je veličanstvena, i Poreč je božanski grad, vjerojatno nepoznat mnogim ljudima iz sjeverne Evrope. Uzgred, porečki biskup ima vinograd! Ako igdje u svijetu postoji katedrala čiji biskup ima vinograd, to je crkva za mene!


Revolucija terana


Hoće li teran ući u sljedeće izdanje vaše vinske enciklopedije?


– Svakako da hoće i žao mi je što još nije uvršten, ali znate kako se te stvari rade, urednici vode računa o stranicama i iskorištenosti prostora, i stvarno je glupo da dosad nije ušao i ispričavam se na tome, ali kunem se da hoće, jer ja sam veliki vjernik terana i teran će u sljedećem izdanju biti vrlo pomno obrađen.


Upoznati ste s problemima koje je istarski teran imao posljednjih godina, pa bi nas zanimalo kako ste s kolegama, drugim vinskim stručnjacima u svijetu, komentirali taj slučaj?


– U Australiji to nismo spominjali, u Americi jedva, ali jesmo često u sjevernoj Europi, zahvaljujući vinskim piscima i blogerima koji su o tome pisali, i budimo iskreni, svi smo to smatrali jako glupim. Znam da je Slovenija prigovarala i hrvatskom članstvu u Europi, pa se pitam što je to s njima, o čemu se tu radi, pa živite u susjedstvu! Jasno je da je to sve politika, ali ne može se pregovarati na taj način, s bodljikavom žicom na ovim prekrasnim brežuljcima.


Najčešći komentar koji se u vezi terana spominjao kod nas u Velikoj Britaniji bio je – pa dajte to riješite već jednom, to je glupo. Mi tamo smatramo da je teran izvrsna sorta, i da se ne može zaštititi podrijetlo terana kao sorte. Ako govorimo o muškatu momjanskom, njega se može zaštititi jer on je samo iz Momjana, a ako se govori o zaštiti terana sa slovenskog Krasa, i to je sasvim u redu. Ako Slovenija kaže da nitko drugi ne smije zvati svoje vino Kraški teran, i to je isto u redu, ali ako Slovenija kaže da je sorta grožđa teran samo njihova, to je glupost, naposljetku to čak nije ni slovenska sorta nego talijanska.


Ovih dana boraveći u Istri često se spominjali izraz »revolucija terana«. Kakvu to revoluciju vidite?


– Počnimo od nečeg drugog, primjerice merlota. U Istri imate odličan merlot, vaše tržište ga treba i možete ga prodati po dobroj cijeni, ali nitko neće izvana doći u Istru zbog vašeg merlota, jer svijet je pun merlota, svijet je čak već i umoran od merlota. Vinskom svijetu je merlot već dosadan. Kada se vratim u Englesku, ako prijateljima pričam o tome kako crvena istarska zemlja daje odličan merlot, ljudi će reagirati potpuno ravnodušno.


Ali kada pričam o teranu, to je odmah mnogo zanimljivije. Danas živimo u vremenu kada trendove stvaraju mladi ljudi, koji zagovaraju, primjerice, organsku hranu, bezglutenske namirnice, ludi su za craft pivom.


Takvi ljudi žele piti nešto što ima priču, i njih nije briga za priču o merlotu, ali priča o teranu je nešto sasvim drugo. Zato je moguća revolucija terana, jer priču o teranu mogu prihvatiti mladi ljudi iz cijelog svijeta. S druge strane, ovdje kod vas je napokon prevladao stav da treba prestati govoriti o tome kako teran ne valja, već da se treba suočiti s činjenicom da je teran teška sorta, s jakim taninima, kiselinama koje treba kontrolirati, ali se od njega može napraviti nešto dobro i svi to trebamo prihvatiti kao izazov.


Svatko može napraviti pristojan merlot koji će prodavati lokalnim barovima, zaraditi za dobar auto i ljetovanje, ali to nije izazov, pravi izazov za Istrane je teran. Dalmacija je, recimo, prepuna takvih izazova, mnogo je tamo izazovnih sorti koje treba malo bolje istražiti, ali u Istri nemate mnogo izbora, imate malo refoška, malo hrvatice, borgonje, ali nemate deset autohtonih sorti ovdje, imate kao adute upravo teran i malvaziju. Danas je teran prihvaćen kao izazov, i to je ta revolucija. Ima ljudi koji su shvatili da teran ima velike mogućnosti i da to može biti vaš istarski trag u svijetu crvenih vina.


Konceptualizirati marketing


S dostignutim stupnjem kvalitete malvazije i terana, što bi naši vinari trebali činiti da bi se proširili na međunarodna tržišta?


– Ako računate samo na kvalitetu, nažalost moderan svijet ne funkcionira tako. Bilo bi lijepo, ali to nije dovoljno.


Morate konceptualizirati marketing za malvaziju i teran. Svatko tko je probao malvaziju kaže da mu se jako sviđa, ali dok odležana malvazija u stilu orange vina može steći svjetsku naklonost jedne vrlo male tržišne niše, to su uglavnom mlađi hipsteri, moderna svježa malvazija i moderni teran koji mogu postići mnogo bolji tržišni uspjeh jer bi se svidjele mnogo širem krugu potrošača, traže bolji marketing. Smatram da njih treba propagirati kao istarska, radije nego kao hrvatska vina, jer Istra i Jadran odnosno Adriatic su u ovom trenutku jači marketinški pojmovi nego Hrvatska i Mediteran.


Da sastavljate vinsku kartu za britansko kraljevsko vjenčanje, bi li na njoj bilo i istarskih vina?


– Pa, pjenušac bi morao biti britanski ili velški jer on je ipak princ od Wallesa, ali princ Charles je jako naklonjen organskoj proizvodnji, stvarno je fascinantna osoba, jako mu se sviđa ovaj dio svijeta, često i dolazi ovamo, brine o očuvanju ovdašnje tradicije, pogotovo ruralne.


Strpljivo čeka već 60 godina da postane kralj, i mislim da bi on osobno možda čak i poželio neku ekološki proizvedenu odležanu malvaziju, možda čak iz amfore, ali na vjenčanju se mora računati i na goste kojima bi više pasala neka lijepa svježa malvazija.