Ingvar Kamprad, osnivač najveće svjetske trgovine namještajem Ikee, kojega opisuju kao jednog od najvećih poduzetnika 20. stoljeća, preminuo je u svom domu u Švedskoj u 92. godini života.

U 75 godina malu lokalnu trgovinu pretvorio je u multinacionalnog giganta, koji je u potpunosti promijenio dotadašnji koncept trgovina namještajem. Vodeći se sloganom »Kuća iz snova po cijenama iz snova« privukao je milijune kupaca iz cijelog svijeta, a Ikea danas djeluje u 412 trgovina raspoređenih u čak 49 zemalja, u kojima radi 150 tisuća radnika.

Stvarajući mega tvrtku s tridesetak milijardi eura godišnjeg prihoda, sin seljaka iz siromašne švedske pokrajine Smaland postao je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, čije se osobno bogatstvo procjenivalo i na pedesetak milijardi eura.

Počeci su mu bili skromni, a od rane mladosti iskazivao je nevjerojatan poduzetnički duh i interes za trgovinu. Još kao sedamnaestogodišnjak odustao je od daljnjeg školovanja i počeo se baviti prodajom šibica, sjemenja i sitnih sitnica da bi se s vremenom proširio i na pribor za pisanje. Sve je kupcima dostavljao na bicikli, a konkurenciju je i tada, kao i kasnije, pobjeđivao nižom cijenom.

Na trgovinu namještajem prebacio se četiri godine kasnije, 1947. godine, ponudivši proizvode lokalnog stolara. U manje od deset godina razvio je koncept koji će dovesti do revolucije u ovom sektoru: sklopivi namještaj, koji osim toga što je jednostavan i jeftiniji za skladištenje i prijevoz, ujedno trošak sklapanja prebacuje na krajnjeg kupca. Ikea je od ovog jednostavnog koncepta tijekom desetljeća stvorila pravu umjetnost, a sve je počelo sugestijom jednog od Kampradovih radnika. Taj je kupcu u njegovoj trgovini pomagao unijeti stol u prtljažnik njegova automobila tako što je odvojio noge. Kampradu je sinula ideja i ostalo je povijest. Invar Kamprad zbog disleksije proizvode Ikee dao je nazvati po imenima mjesta, ljudi i poznatijih stvari. I sam naziv Ikea dolazi od skraćenice u kojoj su sadržani inicijali Ingvara Kamprada, kao i početna slova farme Eltaryd, gdje je proveo djetinjstvo te njegova rodnog grada u južnoj Švedskoj Agunnaryda.

Osnovni recept tvrtke Ikea: niske cijene, niski troškovi, standard kvalitete, samofinanciranje i skandinavski dizajn, osvojio je svjetsko tržište od Europe preko Amerike do Australije i Azije. Od prve prodavaonice namještaja, otvorene 1958. godine, u samo 12 godina proširio se na čitavu zapadnu Europu, Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Australiju, Aziju i Bliski istok. Cijelo to vrijeme nije ga napustio izraženi duh trgovca. U jednom od rijetkih istupa za medije izjavio je da prodavači čine najveće bogatstvo Ikee.

– Pripadam tim ljudima. Ako nešto želim saznati, ne pitam menadžere, razgovaram s prodavačima, izjavio je prije deset godina švedskom listu Sydsvenskan.

Unatoč silnom osobnom bogatstvu u medijima je postao čuven kao štedljivi škrtac, koji se, po osobnom priznanju, frizirao samo u zemljama trećeg svijeta, gdje je šišanje bilo najjeftinije. Ostalo je zapisano njegovo kukanje kad je umjesto u Vijetnamu ili nekoj sličnoj zemlji, na šišanje otišao u Nizozemskoj i računom od 20 eura premašio svoj godišnji budžet za friziranje. Legendaran je postao njegov stari volvo, u kojem se vozio desetljećima, premda si je potkraj života priuštio i sportski porsche. Letio je zrakoplovom isključivo u ekonomskoj klasi, a nije se sramio ni priznati da bi u restoranima uvijek uzimao vrećice soli i papra i nosio ih kući. Ne čudi stoga što je čak i filter-vrećice čaja upotrebljavao po nekoliko puta.

Strpljivo je skupljao bodove na kartici vjernosti u svom lokalnom supermarketu ne bi li uštedio na hrani, a javno je izjavljivao kako praktički svu odjeću koju nosi nabavlja u second hand dućanima i na buvljacima. Štedljivost, da ne kažemo škrtost, pripisivao je svom odgoju i odrastanju u siromašnoj pokrajini Smaland.