Liberalna stranka 47-godišnjeg Justina Trudeaua zadržala je vlast poslije kanadskih izbora ali nije zadržala i apsolutnu većinu u parlamentu koju je imala dosad. Doduše ne radi se o prevelikoj razlici.

U trenutku raspuštanja sadašnjeg doma liberali su imali 177 zastupnika od 338 mjesta a u ponedjeljak su osvojili 156 mjesta. Ali, osjetnije su porasli Trudeauovi konzervativni rivali desnog centra 40-godišnjeg Andrewa Scheera koji su imali samo 95 a sada su uspjeli dobiti 122 mjesta u parlamentu.

Manjinske vlade su dosta česte u Kanadi, u posljednjih 15 godina zemlju su vodile tri manjinske vlade. No, one u prosjeku traju dvije ili dvije i pol godine. Glavni mogući partner kojem se Trudeau okreće je lijevo profilirana Nova demokratska stranka. No, u ovim izborima ozbiljnije su ojačali i Zeleni, a separatistički Kvebečki blok dobio je u državi Quebec 32 mjesta.

Justin Trudeau protumačio je pobjedu svoje stranke kao opredjeljenje birača za progresivnu agendu i akciju u borbi protiv klimatskih promjena.

Ove su izbore analitičari nazvali »referendumom o Trudeauu« jer je on apsolutno dominantna kanadska politička ličnost, a u odnosu na, što bismo rekli, glamurozan uspon kada je prije četiri godine lako pobijedio i postao drugi najmlađi premijer Kanade u njezinoj povijesti, Trudeaua su ozbiljno zdrmale dvije afere koje su izvučene na svjetlo dana u nekoliko posljednjih mjeseci. Dok nisu krenule afere, Justin Trudeau dosta brzo postao je jedna od relativno rijetkih ikona liberalne ljevice u svijetu.

Sin premijera

Otac mu je bio karizmatični kanadski premijer – Pierre Trudeau. Kada je Justin imao samo četiri mjeseca, tadašnji američki predsjednik Richard Nixon se 1972. za vrijeme večere u službenom posjetu Ottawi obratio svom domaćinu pa rekao: »Večeras ćemo se odreći formalnosti. Htio bih nazdraviti budućem kanadskom premijeru – Justinu Pierre Trudeauu«.

Trudeau stariji je tada odgovorio da se nada da će njegov sin, ako ikad bude vodio zemlju, biti milostiv i sposoban predsjednik. Za razliku od Nixona koji je 1974. pao u aferi Watergate, Pierre Trudeau nastavio je dominirati kanadskom politikom sve do sredine osamdesetih godina i izazivao podijeljena mišljenja i političke strasti. Bio je ljubimac mladih birača, a jedno od povijesnih dostignuća njegove vlade bilo je uvođenje i francuskog i engleskog kao službenih jezika savezne vlade.

Kao sin premijera stalno je bio na oku javnosti. Činilo se u početku da ga politika ne zanima. Njegov najmlađi brat 1998. godine poginuo je u snježnoj lavini, a to je Justina motiviralo da javno radi na tome kako spriječiti takve nesreće. Kada je 2000. umro Pierre Trudeau, Justin je održao vrlo zapaženi oproštajni govor i to je mnoge ponukalo da počnu razmišljati o potencijalu Justina Trudeaua za obnašanje javnih funkcija. Postao je član Liberalne stranke, prvi put 2008. postao parlamentarnim zastupnikom, 2011. drugi put a 2013. postao je predsjednik Liberalne stranke.

Na izborima 2015. dobio je vlast, obećavajući stvarne, progresivne promjene, reforme. U vladajućem razdoblju Trudeauova ‘zelena’ politika nije bila previše uvjerljiva nakon podrške projektu širenja naftovoda Trans Mountain. Uveden je porez na ugljikov dioksid, ali Kanada nije niti na najboljem putu da do 2030. godine ispuni svoj cilj Pariškog sporazuma i da smanji stakleničke plinove 30 posto ispod razine iz 2005. godine. Onda, Trudeau nije pokrenuo izbornu reformu iako ju je obećavao.

Ali, prema jednoj neovisnoj procjeni 20-tak kanadskih akademika Trudeau je, bilo djelomično ili čak u cijelosti, ispunio 92 posto predizbornih obećanja a to je više od bilo koje kanadske vlade posljednjih 35 godina.

Kanadski dolar ove godine stoji najbolje u konkurenciji valuta ostalih država G10 te je narastao 4 posto u odnosu na američki dolar. Bilježi se i velik rast zaposlenosti. Gospodarstvo je efikasno. Potpisani su ugovori o slobodnoj trgovini s Europom, Sjedinjenim Američkim Državama i Meksikom. Kanada je legalizirala marihuanu, prihvatila je desetke tisuća sirijskih izbjeglica.

Procurile afere

Popularnost su Justinu Trudeauu narušila dva ozbiljna skandala, prvi korupcijski iz veljače ove godine bio je ozbiljniji od drugog, ali je i drugi kod mnogih potaknuo duboko razočaranje u Trudeaua, njegovu otvorenost i kozmopolitizam.

Krajem veljače ove godine procurila je afera vezana uz veliku kanadsku građevinsko-inženjersku tvrtku SNC-Lavalin zbog podmićivanja libijskih političara dok je tamo vladao Moamer Gadafi. SNC-Lavalin je optužen da je platio čak 48 milijuna kanadskih dolara (32 milijuna eura) članovima Gadafijeve obitelji kako bi osigurao unosne građevinske ugovore u Libiji. Mito je navodno isplaćeno u razdoblju od 2001. do 2011. godine. Uprava SNC-Lavalina lobirala je za takozvani sporazum o odloženom sudskom progonu, a što zapravo znači da bi im bilo dozvoljeno platiti novčanu kaznu umjesto sudskog progona.

Skandal je opasno uzdrmao Trudeaua jer se njega, njegove savjetnike i njegovog ministra financija optuživalo da su pokušavali natjerati ministricu pravosuđa, ujedno i državnu tužiteljicu Jody Wilson-Raybould da intervenira i natjera tužitelje da prihvate izvansudsku nagodbu kojom bi se SNC-Lavalin izvukao. Wilson-Raybould je odbila pritisak i prihvatila mišljenje svog pravnog tima da o optužbi za korupciju tvrtke odluči sud. U dramatičnom svjedočenju pred parlamentarnim odborom za pravosuđe Wilson-Raybould je detaljno opisala »konzistentne i uporne« napore da je se privoli da se predomisli oko SNC-Lavalina. Istaknula je da se pritisak pojačavao unatoč njenom inzistiranju na tome da neće popustiti, a uključivao je i »prikrivene prijetnje« da će se sukobiti sa samim premijerom. Članovi vlade i njihovi pomoćnici su ovaj zahtjev opravdavali zabrinutošću zbog gubitka radnih mjesta u Kanadi, ali i političke štete za liberale.

Wilson-Raybould je u svjedočenju konstatirala da bi bilo neprimjereno da donosi odluke na temelju »stranačkih političkih interesa«, a otkrila je da je i Trudeau osobno lobirao za cijelu stvar, i to do točke da ga je morala upozoriti da to što traži od nje nije primjereno. Dala je ostavku u Vladi, time i prestala biti državna tužiteljica. Nakon nje ostavku u Trudeauovoj vladi dala je o ministrica financija Jane Philpott jer je »izgubila povjerenje u to kako se Vlada odnosila prema tom pitanju i kako je odgovorila na tu temu«.

U rujnu, pet tjedana prije izbora, najprije se u magazinu Time pojavila fotografija s jedne zabave iz 2001. godine na kojoj je tada 29-godišnji Justin maskiran u crnca, lice i ruke obojao je u crno. Ispričao se da duboko žali što je to učinio i da je »trebao tada više znati, ali nije«. Malo kasnije je kanadska televizija objavila video iz ranijeg vremena u kojoj je Trudeau isto tako crnački obojan. Premijer, koji je tada vjerojatno bio tinejdžer, cereka se, maše rukama i plazi jezik. Premijer je kazao da se ne može sjetiti koliko često je obojao lice u crno.