Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 1
Sutra: 19° 19° 1
23. listopada 2018.
Jedno od najboljih talijanskih sveučilišta

foto Nekad shopping meka, danas grad znanja: Studentima iz Hrvatske u Trstu stipendije i do 40 tisuća kuna

Foto E. Prodan
Foto E. Prodan
Autor:
Objavljeno: 16. rujan 2018. u 16:59 2018-09-16T16:59:28+02:00

Trst svoj razvoj i uopće svoju budućnost vidi kroz jačanje znanosti i privlačenje stranih studenata. Nas iz Hrvatske, posebno iz Rijeke i Istre koje su uistinu blizu, ima velik broj, no jednako je tako i sa Slovencima, Srbima kao i sa studentima iz udaljenijih država. Trst vrvi studentskom populacijom što mu daje posebni ugođaj, specifični šarm, kaže Riječanin Filip Popovic, student političkih znanosti na Universita' degli Studi di Trieste

Rifle, Carrera, Nutella. Corso Italia, Godina, Universaltehnica. Rovis, Bata, Ricordi. Lavoratore, Stefanel, Ponte Rosso. Upim, Caffe degli Specchi, Manuel. I tako gotovo u nedogled jer mogli bismo istaknuti i Mercato Coperto, Giuliu i Piazzu Unita, baš kao i Standu, Giovani, Coin. I ne, ne igramo se navijačke nabrajalice kao Dino Dvornik i Boris Novković u čijem su središtu umjesto likova iz novije hrvatske povijesti tršćanski pojmovi. Niti se referiramo na Predsjednicu i nedostatni izbor jogurta navodeći mjesta gdje je i njihovog izbora bilo u izobilju. Ne, samo, dok se spuštamo od Bazovice prema središtu Trsta, prebiremo po svom sjećanju tamo negdje sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Vremenu kad je odlazak u Trst najmanje jednom mjesečno bio – pravilo. I obaveza, ma i potreba. Prebiremo po sjećanju i onda kad se vozeći se od Bazovice prema Kozini mnogi sjećaju obližnjeg šumarka čije je tlo bilo prekriveno bezbrojnim vrećicama. Jer, prije granice i strogih pregleda jugoslavenskih carinika, kupljenu se robu moralo grupirati, skrivati, svakako manevrirati da bi ju se u cjelosti donijelo kući. I sasvim je sigurno kako su slojevito odijevanje upravo u ta dva desetljeća izmislili stanovnici šest republika i dvije pokrajine koje su se od najistočnijih granica Republike Italije rasprostirale prema Balkanu. Slojevitu do te mjere da je bilo mađioničara koji su na sebe znali navući i šest, sedam pari traperica. Na svake, broj veće. Pa tako i s majicama, da bi nakon svega, neprirodno mala i jednako toliko zajapurena glava virila iz golemih nogu i golemog torza.

Najbliže Rijeci

A onda je pao Berlinski zid i najjača tršćanska »industrija« se srušila jednakim takvim treskom. Bezbrojne trgovine u kojima se nekritički kupovalo zapadnjački modni šrot, mada je dakako bilo i vrlo kvalitetnih i lijepih modela u boljim buticima, potonule su gotovo preko noći. Devedesetih su ih umjetnim disanjem i crvenim lampionima u život pokušavali vratiti Kinezi. Uzalud. Nikog više nisu zanimale.
– Moram priznati da Trst uistinu želi na svoje Sveučilište privući što je moguće više studenata iz brojnih država. Nas iz Hrvatske, posebno iz Rijeke i Istre koje su uistinu blizu, ima velik broj, no jednako je tako i sa Slovencima, Srbima kao i sa studentima iz udaljenijih država. Trst naprosto vrvi studentskom populacijom što mu daje posebni ugođaj, specifični šarm, riječi su to s kojima nas je u Trstu dočekao Riječanin Filip Popovic, student političkih znanosti na Università degli Studi di Trieste, jednoj od najboljih sveučilišnih ustanova u Italiji. I ne, nije to osobna impresija njezinih 20 tisuća studenata i tisuću profesora, nego činjenica da je u zadnjih deset godina unutar nezavisnog sustava vrednovanja talijanskih visokoškolskih ustanova dva puta bio na drugom mjestu. Sveučilište koje će uskoro, 2024. godine, proslaviti prvo stoljeće postojanja, ove godine obilježava 80. rođendan svoje znamenite središnje zgrade koja se natkrilila nad zaljevom u koji se nastanio Trst.

Trst

S 400 tisuća stanovnika najveći i glavni grad pokrajine Friuli Venezia Giulia. Zgrade koja položajem i arhitekturom itekako daje do znanja kako je nastala u totalitarnim vremenima pred sam II. svjetski rat.
– Ja sam vam rođen 1997. godine u Chicagu. No još smo se u mojoj najranijoj mladosti najprije doselili u Trst te vrlo brzo prešli u Rijeku. Da, smatram se Riječaninom iako su mi prve godine života zapravo bile interkontinentalne. U Rijeci sam završio talijansku osnovnu i srednju školu tako da mi je izbor Sveučilišta u Trstu bio sasvim logičan. Uostalom, što vam je to, nekih sat vožnje, sedamdeset kilometara udaljenosti, pa Trst nam je nakon Rijeke najbliže sveučilište, pojašnjava svoj odabir Popovic.

Veliki problemi

A mi se vraćamo nabrajalici s početka teksta što se raspala nakon sudara s Berlinskim zidom. Trst se početkom zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća našao u velikim problemima. Mnoga su radna mjesta nestala što je rezultiralo i iseljavanjem mlađe populacije. Broj stanovnika se u to vrijeme smanjio za tri posto što baš i nije malo. Grad je rapidno stario, prijetilo mu je ozbiljno urušavanje. No njegova je velika sreća da mu je tada na čelu bio karizmatični Riccardo Illy, političar širokih svjetonazora, čovjek koji čega se god dohvati – postiže uspjeh. Trst se pod njegovim vodstvom snažno okreće – znanosti. Iako u njemu djeca iz Hrvatske pretežito studiraju društvene znanosti, silno postaje važan i u fizici, posebno zahvaljujući izgradnji Sinchotrona nedaleko Bazovice koji ide u red značajnijih istraživačkih centara tog tipa u Italiji.

Trst

– Ma je, jako je u Trstu ugodno živjeti, pojašnjavao nam je Filip dok smo šetali od na rivi novosagrađene meke talijanske gastronomije Eatalya prema ulicama koje posebno voli mlađa populacija – Via Torino i Viale XX settembre.

– Sad je ovdje manje ljudi, ali na večer vam se traži mjesto više. Jako je puno mladih, a i turisti su u zadnje vrijeme otkrili Trst tako da sve zajedno ima jedno dobro multikulturno ozračje. Generalno, Trst svoj razvoj i uopće svoju budućnost vidi kroz jačanje znanosti i privlačenje stranih studenata. Ni meni ponekad nije jasno gdje im je u svemu tome računica, no kad znam da je primjerice moj studij političkih znanosti najbolji u Italiji, jasno mi je da na njega studirati dolaze domaći i strani studenti. Znate, nije mala stvar znati da čak 70 posto studenata s mog fakulteta u prvoj godini nakon diplome dobiva posao, ističe Filip kojem je cilj nakon studija završiti u – diplomaciji. I ne, nije to mladenačka želja već definitivna odluka da se nakon treće godine krene upravo u tom smjeru.

Nove perspektive

Općenito, šetnja Trstom otvara sasvim nove perspektive. Koliko se god to činilo nemogućom misijom, Trst se svega četvrt stoljeća, pa i manje uspio u cjelosti transformirati. Nakon pada 1991. godine, kasnije je bilježio rast broja stanovnika, baš kao i svih turističkih parametara. Jača silno i lučki promet, a na ulazu u luku šlepere je nemoguće izbrojiti. Velik ih je broj iz Turske, no ne zaostaju ni sve one brojne »austrougarske« registracije.

Trst

A kako god vrtili i okretali, upravo je investicija u znanost napravila najveći preokret. Trst, koji se zbog svoje izolirane pozicije na krajnjem sjeveroistoku Italije, i to u jednom dodatno zavučenom »rukavcu« jedva i percipira kao dio te velike države, u novo je vrijeme postao središtem jedne od bogatijih regija Italije. Zbog orijentacije na malo i srednje poduzetništvo kao i na maksimalnu posvećenost agronomiji, kao i nešto skupljim oblicima turizma, obala oko Grada i Lignano Sabbiadora poznata je i kao »austrijska rivijera«, standard regije je među najvećim u Italiji. Način ekonomskog razvoja koji se primjenjuje, pa i zahvaljujući preporoditelju Illyu, nazvan je pak »North-East model«.
Sjedamo na terasu iznimno ugodnog lokala Puro, na samom početku Via Torino. Cijene više od hrvatskih, ali ne i pretjerane.
– Standard u Trstu kao ni u čitavoj Italiji koja se još uvijek nalazi u recesiji nije pretjerano visok. No, uspoređujemo li ga s našim prosjekom koji iznosi 700 eura, ovdje je ipak bolje. Primjerice, konobari u ovom lokalu sigurno mjesečno zarađuju oko 1200 eura. To je kod nas već vrlo visoka plaća, naglašava Popovic.

Odlične stipendije

A upravo ulazak na teritorij standarda otvorio nam je najnevjerojatnije poglavlje u razgovoru s mladim Riječaninom, mladićem s kojim smo prolazili i tranzicijsku priču nekadašnje trgovačke meke jugoslavenskih kupaca.

Trst

– Svi vam strani studenti u Trstu, a nije ih malo, imaju pravo na stipendiju. Njezina se visina kreće po prilici od 2.300 do 5.100 eura godišnje. Parametar za njezin izračun je visina primanja obitelji, a s obzirom da su naša znatno manja od talijanskih, stipendije studenata iz Hrvatske su razmjerno više. Ono što je također obaveza, ispravni je ugovor o podstanarstvu. Kontrola tih ugovora je rigorozna, u slučaju prijevare slijede i drakonske kazne – na kraju naše stipendije uglavnom prelaze četiri tisuće eura. Što je jako dobar iznos, zadovoljan je Filip.
Kako ne bi bio kad su cijene studentskog života u Trstu vrlo korektne. Primjerice, stanovi u središtu grada jesu skuplji, najam manjih za dvoje studenata je oko 500 eura, no izmicanjem na periferiju taj se iznos smanjuje. Stoga, da bi se godinu dana bilo podstanarom u Trstu, u pravilu treba izdvojiti dvije do 2.500 eura. Što je iznos jednak – najmanjim stipendijama.
– I ne samo to. Studenti godišnju prehranu plaćaju 600 eura. S takvim se iskaznicama može ručati na mnogim mjestima, ne smo u nekakvim specifičnim menzama. Dodamo li tome i gradsku autobusnu kartu koja mjesečno zapada 27 eura, jasno je da stipendija, posebno ako je viša, pokriva gotovo sve troškove koje student ima u Trstu. Osnovni je život tu oko 3.500 eura. Prema tome, još i ostaje za troškove poput laganije kod kuće pripremljene večere, put do Rijeke, pa i poneki izlazak u Via Torino, pojasnio nam je Filip s kojim smo nastavili našu šetnju Trstom.

Trst

Koncentrirana povijest

A kakva bi ona bila kad se ne bismo zaputili na Piazzu Unita. Monumentalni je tršćanski trg otvoren prema moru, na rivi nedaleko te pozicije nalazi se i golema marina, a posebno je lijep noću.
– Piazza Unita je na mom šetalačkom repertoaru gotovo svakog dana. Jako je lijepa zahvaljujući i posebnom osvjetljenju, onom koje se nalazi u podu. Lijepa je naravno i zbog tradicionalne kavane Caffe degli Specchi koja neprekidno radi od sredine 19. stoljeća. I ma koliko je se neki boje jer misle kako ima silno visoke cijene, nije to istina, skuplja je svega dvadesetak posto od prosjeka. A svakako vrijedi u nju ponekad navratiti, prava koncentrirana povijest Trsta, objašnjava nam Popovic.
A mi se pak prisjećamo da je u svoj onoj našoj šopingholičarskoj histeriji od prije četrdesetak godina, Caffe degli Specchi redovno, kad bi se našao u Trstu posjećivao samo – Miljenko Smoje. Uostalom, on je jako lijepo i opisao naš doživljaj Trsta iz tih godina.

Filip Popovic

A ovaj iz ovih godina u mnogo čemu, posebno gradovima poput Rijeke i Pule koje se desetljećima muče u labirintima propalih tranzicija, nam može poslužiti kao uzor. Naprosto, grad koji je radio, a ne samo se jadao.

Rastajemo se s Filipom Popovicem, u doglednoj budućnosti sasvim sigurno uglednim diplomatom, nedaleko njegovog stana. Blizu nas Ponte Rosso. Prazan, bez ikakvih znakova da se nekad na njemu okretalo valjda većinu bofl robe koja se pojavljivala u ovom dijelu Europe. Ne, nema tuge ni žalovanja za prošlošću. Trst se uspješno transformirao i živi svoj ugodni, ma baš nekako austrougarski način života.

A svi vi koji ste jurili Upimom i Coinom, i trpali u vrećice kile i kile Rovisove kave, navratite nekad. Kao najobičniji turisti. Prođite svim onim njegovim, brojnim pješačkim zonama. Ne, nećete imati što posebno gledati u izlozima jer to sada imate i doma, ali će vas sasvim sigurno oduševiti prisnost malih lokala bogate ponude i sasvim umjerenih – cijena. Nećete upasti ni u prometnu gužvu, a i parking ćete pronaći baš tamo gdje želite, pa čak i na nekoliko koraka od Piazze Unita.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Nova kampanja: Radost igranja prati nas cijeli život!
Hrvatska Lutrija proslavila 45. rođendan na prepunom Zrinjevcu

Nova kampanja: Radost igranja prati nas cijeli život!