Kompromis nakon dugogodišnjih sukoba oko manjinskih prava u Austriji

Konačno dvojezične table u Koruškoj

Denis Romac

Na slovenskoj strani su već izračunali kako aktualni dogovor iz Klagenfurta slovenskoj manjini osigurava samo trećinu prava predviđenim Austrijskim državnim ugovorom



Nakon polustoljetnog ignoriranja prava na dvojezičnost slovenske manjine u Koruškoj, austrijska vlada, pokrajina Koruška i slovenska manjina u Koruškoj postigle su u Klagenfurtu dogovor o dvojezičnim tablama u toj južnoaustrijskoj pokrajini, čime se po prvi put ostvaruju odredbe o dvojezičnosti iz Austrijskog državnog ugovora (ADU) iz 1955., kojim je osnovana moderna Austrija.



Problem slovenske manjine i priznavanja njezinih prava u Koruškoj zapravo je počeo prije devet desetljeća. Unatoč brojnoj populaciji od preko 100 tisuća Slovenaca koji su početkom prošlog stoljeća ondje živjeli, Koruška je nakon Prvog svjetskog rata i plebiscita 1920. pripojena Austriji. Usprkos jamstvima da će u Austriji uživati sva prava, vlastiti jezik i kulturu, što je kasnije nakon Drugog svjetskog rata potvrđeno i Austrijskim državnim ugovorom, koruški Slovenci uglavnom su asimilirani. Danas ih je ostalo tek oko 15 tisuća.





Međutim, temeljni austrijski državni akt dogovorom iz Klagenfurta ostvaruje se samo djelomično, jer predviđa dvojezične table u mjestima u kojima više od 17,5 posto stanovnika govori slovenski jezik, kao i potporu za slovensku glazbenu školu i dvojezične vrtiće.


ADU, naime, propisuje dvojezičnost u svim mjestima u kojima živi više od 10 posto Slovenaca, a takav desetpostotni prag predviđaju i sve odluke austrijskog Ustavnog suda, koje su u međuvremenu donesene, a u kojima se traži provedba prava na dvojezičnost slovenskoj manjini u Austriji.


Truli kompromis


Čelnici slovenske manjine u Koruškoj nisu oduševljeni dogovorom.


Štoviše, neki ga smatraju ucjenom i političkim diktatom, koji su bili prisiljeni prihvatiti.


Naime, dogovor na koruškoj strani potpisuje Gerhard Dörfler, koruški državni poglavar i nasljednik pokojnog ultranacionalista Jörga Haidera, koji dolazi iz Haiderovog Saveza za budućnost Austrije, koji je proteklih godina bili među najglasnijim osporavateljima slovenskog prava na dvojezičnost.


Na slovenskoj strani su već izračunali kako aktualni dogovor iz Klagenfurta slovenskoj manjini osigurava samo trećinu prava predviđenim Austrijskim državnim ugovorom.


Točnije, pravo na 150 do 160 dvojezičnih tabli u Koruškoj, umjesto na oko 400 takvih tabli koje su koruški Slovenci mogli imati da je ADU primijenjen onako kako je i napisan, zbog čega je i Ivo Vajgl, slovenski liberalni zastupnik u Europskom parlamentu, sporazum nazvao »trulim kompromisom«.


U slovenskom Ministarstvu vanjskih poslova dogovor iz Klagenfurta ipak smatraju pozitivnim korakom.


No, da bi stupio na snagu, dogovor će još morati ratificirati sve strane koje su sudjelovale u dogovoru, kao i austrijski parlament, i to dvotrećinskom većinom.


To znači da je za ratifikaciju potrebna i potpora slobodnjaka Heinz-Christiana Strachea, lidera austrijske ekstremne desnice, koji pak svoj glas za prava slovenske manjine u Koruškoj uvjetuje priznanjem prava njemačkoj manjini u Sloveniji.


Koruška je već godinama nacionalistička utvrda u kojoj je slovenska manjina često na meti većine, a napetosti između većinskog naroda i slovenske manjine kulminirali su sedamdesetih godina serijom terorističkih napada u Koruškoj.


Austrijska nedosljednost


Problem dvojezičnosti godinama izaziva nervozu između Slovenije i Austrije. Slovenija stalno upozorava Austriju kako dvojezična topografija u Koruškoj nije unutrašnje pitanje Austrije, budući da je dvojezičnost za slovensku (ali i hrvatsku) manjinu u Austriji obveza koja proizlazi iz sedmog članka ADU-a, kojeg je i Slovenija pravna sljednica, što Austrija ne prihvaća.


Po mišljenju Beča, naime, Slovenija nije mogla automatski naslijediti ADU od bivše Jugoslavije, bez suglasnosti ostalih potpisnica.


Austrijski državni ugovor potpisale su SAD, Francuska, Britanija i Sovjetski Savez, a Jugoslavija i Čehoslovačka bile su svjedoci tog sporazuma.


Zbog austrijskog odbijanja da prihvati automatsko slovensko nasljedstvo, Slovenija je zemljama potpisnicama svojedobno slala zahtjeve za naknadnom ratifikacijom tog sporazuma, ali je bila odbijena.