Skinuo teret s leđa

Godinu dana nakon odreknuća, Benedikt XVI živi u diskretnoj mirovini

Hina

U međuvremenu se prilično oporavio od nagomilanog umora i "dobro se drži za svoje godine", kako tumače ljudi bliski papi Nijemcu.



VATIKAN  Godinu dana nakon objave svojeg odreknuća, papa u miru Benedikt XVI živi povučeno na vatikanskom brdu, daleko od očiju javnosti i, kako se čini, zaboravljen od većine.


Oni koji su ga vidjeli ponavljaju istu stvar – Benedikt XVI djeluje kao da je skinuo veliki teret s leđa i svjesno se potpuno povukao u pozadinu kako ne bi bio uključen u vladavinu svojeg nasljednika.


Nakon što je hladnog jutra 11. veljače prošle godine objavio svoje odreknuće, njemački papa koji je Crkvom ravnao osam olujnih godina koje su obilježili skandali, od korupcije i intriga do pedofilije, sad je daleko od žiže zbivanja.




Iz izloga kioska je ozbiljno i blago lice teologa Josepha Ratzingera gotovo nestalo, dok prevladavaju deseci razglednica s likovima borbenog pape Franje i Ratzingerovog prethodnika Ivana Pavla II.


Istodobno, neki stručnjaci u Vatikanu priznaju pozitivne učinke njegovog pontifikata – teološku jasnoću, smislenost i strogost u odnosu prema skandalima poput onoga sa svećenicima pedofilima.


Pitanje koje se postavljalo prilikom njegova odlaska u međuvremenu je zamrlo – nema sukoba sa sadašnjim papom. Prije nego što je 28. veljače okončao pontifikat, Ratzinger je obećao da će se povući u osamu proučavanja i molitve i prisegao je na poslušnost svojem nasljedniku.


Nakon izbora, Jorge Mario Bergoglio posjetio ga je u rezidenciji u Castel Gandolfu i tad je kontrast svima upao u oči – uz energičnog Argentinca hodao je polako, uz pomoć štapa, stari papa Nijemac, koji se činio kao da je ostario deset godina, vjerojatno i zbog naglog prelaska u apsolutni mir iz ubrzanog ritma koji sa sobom nosi papinstvo.


U međuvremenu se prilično oporavio od nagomilanog umora i “dobro se drži za svoje godine”, kako tumače ljudi bliski papi Nijemcu.


Početkom svibnja preselio se u drevni samostan Mater Ecclesiae, odakle ima prekrasan pogled na Rim, zajedno sa svojim osobnim tajnikom Georgom Gaensweinom i četiri posvećena laika koji su u njegovoj službi još otkako je bio papa. U Castel Gandolfo, ljetnu rezidenciju koju jako voli, otišao je samo jednom.


“Živim kao monah, molim se i čitam. Dobro mi je”, jednostavnim je rječnikom u lipnju objasnio 86-godišnji papa.


Prema nekim izvorima, Ratzinger dosta i piše, sluša glazbu i svira glasovir. Jedan njemački svećenik najavio je kako možda radi i na autobiografiji. Nekoliko puta su upriličeni i koncerti komorne glazbe.


Bez ikakve pompe u posjet mu dolaze i prijatelji, osobito njemački, a u kontaktu je i s četiri godine starijim bratom Georgom, koji mu je došao u dulji posjet.


“Iznenadila me njegova lucidnost. Duh mu je jednako svjež kao prije”, rekao je jedan od svećenika koji ga posjećuju, koji nije želio biti imenovan.


Benedikt XVI ne namjerava se vraćati u dragu mu Bavarsku, kako bi u nekom samostanu dočekao kraj života. Zadao si je dužnost ostati moliti za Crkvu ondje gdje je njezino središte, u Vatikanu.


Što se odnosa s Franjom tiče, isti neimenovani svećenik kaže da su “dobri, iako ne dijeli nužno sve inicijative” svojeg nasljednika.


Papa Franjo svojem prethodniku često odaje počast, citira ga u svojim tekstovima i zove telefonom. Na mnogim ih se fotografijama vidi kako zajedno kleče i mole se u kapelici.


Za Božić je Benedikt došao do Franjine rezidencije u samostanu Svete Marte kako bi s njim ručao, nakon što je Franjo nekoliko dana prije otišao do Mater Ecclesiae kako bi ga pozdravio.


“To vam je kako da imate djeda u kući”, rekao je papa Franjo tijekom leta u Brazil, kamo je išao na susrete katoličke mladeži, ustvrdivši kako često osjeti potrebu savjetovati se s prethodnikom.


Jedini donekle iznenađujuć postupak bila je objava pisma, u rujnu u dnevniku La Repubblica, koje je Benedikt XVI uputio talijanskom filozofu Piergiorgiju Odifreddiju kao odgovor na njegovu kritičku knjigu o Katoličkoj crkvi.


Još preostaje vidjeti hoće li Joseph Ratzinger na ovaj ili onaj način 27. travnja sudjelovati u kanonizaciji pape Ivana Pavla II, kojemu je služio i kojega je volio.