Dugi je niz godina Kina dobivala veliku količinu otpadne plastike iz cijelog svijeta. Mnogo toga je korišteno u preradi da bi se dobio kvalitetniji materijal kojeg bi mogli koristiti proizvođači. 

No, početkom 2018. godine, Kina je zatvorila svoja vrata za gotovo sve strane plastične otpatke, kao i mnoge druge materijale za recikliranje. Pokušaj je to zaštite lokalnog okoliša i kvalitete zraka, ali pritom su razvijene zemlje ostavljene da se bore za pronalaženje mjesta gdje će slati svoj otpad.

“Bio je to potres”, izjavljuje je za AFP Arnaud Brunet, glavni direktor industrijske skupine iz Bruxellesa (“Bureau of International Recycling”). “Kina je bila najveće tržište za recikliranje. To je stvorilo veliki šok na globalnom tržištu.”, prenosi Phys. 

Umjesto toga, plastika se u velikim količinama preusmjerava u jugoistočnu Aziju, gdje su se i sami kineski reciklatori masovno prebacili. Malezija je bila glavni izbor za kineske reciklažare koji su se željeli preseliti, a službeni podaci pokazuju da se uvoz plastike utrostručio od razine iz 2016. na 870.000 tona prošle godine.

U malom gradiću Jenarom, nedaleko od Kuala Lumpura, postrojenja za preradu plastike iznenada su se pojavila u velikom broju, danju i noću ispuštajući štetne pare. Ogromne gomile plastičnog otpada, odložene na otvorenom, nagomilane su dok se bore s priljevom svakodnevne ambalaže, poput hrane i deterdženata za pranje rublja – iz Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država i Brazila.

Stanovnici su uskoro primijetili oštar smrad – vrstu mirisa koja je uobičajena u preradi plastike, ali zagovornici zaštite okoliša vjeruju da neka od isparavanja potječu i od spaljivanja plastičnog otpada koji je bio preniske kvalitete za recikliranje.

“Ljude su napali otrovni plinovi, probudili ih noću. Mnogi su užasno kašljali”, izjavio je za AFP lokalni stanovnik Pua Lay Peng (47). “Nisam mogao spavati, nisam se mogao odmoriti, uvijek sam se osjećao umorno”, dodaje za Phys.

FOTO/Pixabay

Pua i ostali članovi zajednice počeli su istraživati, a do sredine 2018. nalazili su oko 40 sumnjivih tvornica za preradu, od kojih su mnoge djelovale tajno i bez odgovarajućih dozvola.

Prvobitne pritužbe nadležnim tijelima nisu vodile nigdje, ali su i dalje vršili pritisak, pa je na kraju vlada poduzela mjere. Vlasti su počele zatvarati ilegalne tvornice i najavile privremeno zamrzavanje plastike za uvoz plastičnih dozvola za uvoz.

Trideset i tri tvornice su zatvorene, iako aktivisti vjeruju da su se mnoge tiho preselili negdje drugdje u zemlji. Stanovnici kažu da se kvaliteta zraka poboljšala. U Australiji, Europi i SAD-u, mnogi od onih koji su skupljali plastiku i druge materijale za recikliranje, sada su ostavljeni da traže nova mjesta za slanje.

“Dvanaest mjeseci nakon toga još uvijek osjećamo učinke, ali još nismo pronašli rješenja”, rekao je Garth Lamb, predsjednik Udruženja za gospodarenje otpadom i oporavak resursa iz Australije.

Neki su se brže prilagodili novoj okolini, poput nekih centara kojima upravljaju lokalne vlasti i prikupljaju sirovine u Adelaideu, u južnoj Australiji.

Centri su slali gotovo sve – od plastike do papira i stakla – u Kinu, ali sada ih 80 posto prerađuje lokalna tvrtka, a većina ostatka se isporučuje u Indiju.

“Brzo smo se pomaknuli i okrenuli na domaće tržište”, izjavio je za AFP Adam Faulkner, izvršni direktor Uprave za gospodarenje otpadom u Adelaideu.

“Otkriveno je da smo, podržavajući domaće proizvođače, uspjeli vratiti cijene prije zabrane u Kini”. U kontinentalnoj Kini, uvoz plastičnog otpada pao je sa 600.000 tona mjesečno u 2016. na oko 30.000 mjesečno u 2018., prema podacima navedenim u novom izvješću Greenpeacea i ekološke nevladine organizacije „Global Alliance for Incinerator Alternative“, prenosi Phys. 

Zemlje jugoistočne Azije, koje su rano pogođene zabranom u Kini – kao i Malezija, Tajland i Vijetnam – – poduzele su korake za ograničavanje uvoza plastike, ali je otpad jednostavno preusmjeren u druge zemlje bez ograničenja, kao što su Indonezija i Turska, stoji u izvješću Greenpeacea.

Budući da je samo procijenjeno da je devet posto plastike ikada proizvedene, reciklirano, sudionici kampanje kažu da je jedino dugoročno rješenje krize plastičnog otpada za tvrtke da se smanji proizvodnja i potrošnja.

Kate Lin iz Greenpeacea kaže: “Jedino rješenje za plastično zagađenje je manja proizvodnja plastike.”