Pomoć postoji

Alarmantan porast broja samoubojstava kod tinejdžera. Kako im pomoći

P. N.

Ilustracija, Foto: Rudy and Peter Skitterians from Pixabay

Ilustracija, Foto: Rudy and Peter Skitterians from Pixabay

Psihologinja naglašava važnost traženja i pružanja pomoći, bilo da se radi o nekome iz obitelji, prijatelja ili o stručnoj osobi.



Novi statistički podatci američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) ukazuju na alarmantan porast broja samoubojstava diljem SAD-a, kod tinejdžera i mlađih punoljetnika, prenosi Science News. 


Znanstvenik za analizu sa Harvarda (Medicinska škola), Oren Miron, vodio je studiju iza nove statistike. Dok je pohađao srednju školu, shvatio je “koliko je ta dobna skupina krhka”. Želio je doznati koliko je ozbiljan rizik od samoubojstva među srednjoškolcima i studentima. 2018. godine, izvješća CDC-a pokazuje da se stopa samoubojstava u SAD-u povisila za 30 posto u razdoblju između 2000. i 2016. godine. Miron je sa timom pregledao podatke, označavajući one koji se odnose na tinejdžere i mlađe punoljetne osobe. Tim je zatim produžio analizu za dodatnu godinu. 


Do 2017. godine, istraživački je tim pronašao da se stopa samoubojstava popela sa dotadašnjih 13.5 na 18 ljudi naprama njih sto tisuća. Kod djevojaka, riječ je o otprilike trećini (5.4 na sto tisuća).


Porast posebno vidljiv u muškoj skupini




Od 2000. godine, stopa kod dječaka je bila viša nego kod djevojaka, i nastavila je rasti. Porasla je poglavito između 2016. i 2017. godine – u samo godinu dana je skočila za više od tri postotna boda za skupinu u dobi od petnaest do devetnaest godina. Porast kod djevojaka, iznosio je oko 0.5 postotnih bodova. Kod dobne skupine između dvadeset i dvadeset i četiri godine za muškarce, omjer je iznosio 27.1 naprama sto tisuća, a kod žena 6.2.


Science News piše da, koliko god alarmantne bile brojke, mogle bi biti i veće od stvarnih podataka, što su napisali i Miron i njegov tim. Miron objašnjava da samoubojstva nisu uvijek jednostavna za prepoznati, a što potiče trend porasta za sada je nepoznato. Istraživački tim to planira istražiti u nadolazećim mjesecima. 


Saznanje nadjačava rizik


Nekada je jasno vidljivo da je tinejdžer ili mlađa punoljetna osoba u problemu, jer se njihova osobnost može naglo promijeniti. Postaju povučeniji i ljući nego inače, a mogu se činiti i nezainteresiranima za gotovo sve. Molly Adrian, klinička psihologinja za djecu (Dječja bolnica u Seattleu i Sveučilištu Washington) kaže da je u redu pitati te osobe kako su. Kaže da je važno znati da li netko ozbiljno razmišlja o tome da si naudi.


Ako su odgovori slični onome da su “izgubili svaku nadu u to da će se stvari poboljšati”, pitajte ih razmišljaju li o samoubojstvu. Adrian kaže da takvo pitanje neće povećati mogućnost da si netko naudi, što su dokazale i neke studije. Dodaje i da takvo saznanje nadjačava rizik, jer ako netko razmišlja o tome – njegovi bi prijatelji, obitelj ili bilo tko, odmah trebali pojedincu pronaći pomoć, koja postoji. 


Adrian i njezini kolege pokazuju vrstu tretmana poput dijalektičko-bihevioralne terapije gdje pacijenti dobivaju tjedne individualne seanse. Također pohađaju i sastanke s grupom koja im pomaže naučiti kako se riješiti prošlosti i koncentrirati na sadašnjost. Uče i kako shvatiti i kontrolirati vlastite osjećaje, te kako razumjeti prijatelje i obitelj.


Dijalektičko-bihevioralna terapija


U jednoj studiji o DBT-u (dijalektičko-bihevioralna terapija), Adrian je s timom radila u četiri američka centra s djecom u dobi od dvanaest do osamnaest godina. Ukupno ih je bilo 173, većinom djevojaka, koji su imali intenzivne misli o samoubojstvu i u jednom su trenutku pokušali na neki način sami sebe ozlijediti. Svaka je osoba bila pojedinačno dodijeljena jednoj od dviju vrsta mentalno-zdravstvenih tretmana na period od šest mjeseci. Polovica je dobila i individualni i grupni treman, a ostali su dobili DBT.


Šest mjeseci nakon DBT tretmana, tim je otkrio da su djeca upola manje suicidalna u odnosu na one koji su pohađali konvencionalne terapije. Adrian kaže da se ideja DBT-a temelji na tome da pojedinac može pričati i dijeliti što ga muči. Neka djeca imaju vrlo problematične živote – mogu ih zlostavljati vršnjaci ili obitelji. Mogle su im se događati strašne stvari, a ne samo njima, već i ljudima oko njih. Na seansi DBT-a, nitko neće odbaciti koliko su im teški životi, prenosi Science News.


Važno je potražiti pomoć


Adrian kaže da je fokus na pokazivanju tinejdžerima da “uvijek postoji nada da će nešto proći”. Ljudi će ih slušati i pomoći im naučiti kako se nositi sa stresom u životu i naučiti ih kako biti najbolji što mogu biti. Poruka je: nemoj se brinuti oko savršenstva, samo prođi kroz svaki dan. Jedan dan, po jedan dan. 


Adrian kaže da treba dozvoliti prijateljima i drugima da ti pomognu, u slučaju da je za nekoga u krizi previše teško potražiti stručnu medicinsku pomoć. Naglašava da postoji puno ljudi koji mogu i koji su spremni pomoći, te da je samo potrebno znati kome se obratiti.