Kandidat kolacije "Zajedno Hrvatska" za riječkog kandidata

Zvonko Čapko: Ljude dijelim na domoljube i na one koji to nisu

Damir Cupać

Ne priznajem podjelu na ljevicu i desnicu u Hrvatskoj. Ne prihvaćamo nikakve mjerače kukuruza, a u našoj je koaliciji i stranka koja je ljevičarska, kaže kandidat koalicije HSP-Akcija za bolju Hrvatsku-HČSP-Saveza za promjene i Volim Hrvatsku 



Zvonko Čapko rođen je 1963. godine, i kandidat je HSP-a, Akcije za bolju Hrvatsku, HČSP-a, Saveza za promjene i Volim Hrvatsku za riječkog gradonačelnika. Profesor je na riječkom Ekonomskom fakultetu, poduzetnik – osnivač i predsjednik Skupštine Braniteljske zadruge »Pleter – Rijeka« u kojoj radi 15-tak djelatnika, uglavnom iz braniteljskih obitelji, sportski djelatnik jer je predsjednik Hrvatskog košarkaškog kluba »Pleter« iz Rijeke koji se takmiči u 1. ligi, humanitarni aktivist – direktor je Udruge osoba s invaliditetom »Mogu i ja« iz Rijeke. Kao najvažnije iz biografije ističe da je obiteljski čovjek, sretno oženjen i otac predivnog sina. U političkom smislu poznat je kao dugogodišnji pripadnik riječke pravaške scene.


  Zašto ste se kandidirali?


   – Naša je koalicija dosta široka i računali smo sinergijski učinak prema kojemu možemo računati na najmanje četiri-pet posto birača. Ocijenili smo da moramo istaknuti kandidata za gradonačelnika kako bi kroz takvu kampanju prezentirali građanima našu političku platformu. Mene su predložili kao kandidata za gradonačelnika, razmišljao sam tjedan dana i prihvatio jer sam uvjeren da ću 2. lipnja 2013. godine u drugom krugu pobijediti Vojka Obersnela. 




  Na čiju potporu računate jer riječko biračko tijelo ne podržava desnije od desnoga HDZ-a?


   – Niti ja niti nitko od mojih partnera ni jednog čovjeka u ovoj državi nije karakterizirao kao gosta. To je puno desnije od našega programa, a ta stranka je u koaliciji s HDZ-om. Naša koalicija Zajedno Hrvatska naglasak stavlja na gospodarski program i otvaranje novih radnih mjesta u realnom sektoru. 


  Volim svoje


Ipak vas ljudi percipiraju kao radikalnog desničara?



Imam dva stana po 150 m2 


     Možete li prezentirati vašu imovinsku karticu? 

   – Imovina moje obitelji obuvaća dva stana od po oko 150 kvadrata koji su kupljeni stambenim kreditom. U jednom stanu živimo, a drugi je poslovni prostor u kojem je i odvjetnički ured moje supruge. Osim toga sam zadrugar, suvlasnik, Braniteljske zadruge »Pleter-Rijeka« – jedan od osam. Supruga je odvjetnica u samostalnom odvjetničkom uredu. Ostale imovine i štednje nemam. 


  Nekompetentno vođenje je uništilo gospodarstvo 


    U kampanji se nametnuo problem deindustrijalizacije Rijeke. S obzirom na zakonska ograničenja lokalne samouprave, kako mislite utjecati na gospodarski oporavak grada?  

  – Nekompetentno vođenje države i grada dovelo je do uništenja većine riječkog gospodarstva. Obrnuti postupak zahtjeva kompetentno vođenje. Svjedoci smo, vjerojatno najnekompetentnije vlade do sada, pa je posljednji trenutak da barem u gradu kormilo preuzme netko tko zna, hoće i može. Upravo naš tim je za okosnicu svojeg programa izabrao gospodarski oporavak grada. Svjesni smo djelomično vezanih ruku lokalne samouprave, ali to neće sprječiti mene kao gradonačelnika da stvaram uvjete za dovođenje svjetskih kompanija u Rijeku. Od središnje vlasti tražit ću samo da mi ne smetaju, a ukoliko to žele, da ostvare svoja nedavna obećanja i pomognu u oporavku Rijeke. 


  


Uz 3. maj treba osnovati linijskog brodara 


    Kako vidite budućnost 3. maja? 

   – Budućnost najvažnije riječke tvrtke nije u djelokrugu ovlasti gradonačelnika, ali ono što ja mislim napraviti jest poticanje osnivanja linijskog brodara – radni naziv »3. maj – plovidba« čime će se djelomično popuniti navozi našeg brodogradilišta i sačuvati radna mjesta, ali i otvoriti nova na brodovima koji će ponovno ploviti u floti riječkog linijskog brodara. Drugi važan moment jest stalno podsjećanje središnje vlasti na važnost »3. maja« za gospodarstvo i život u našem kraju.



   – Moj dosadašnji rad je najbolje parafrazirati riječima Winstona Churchilla koje je kazao da je jadan onaj koji nije radikalan s 20 godina, a konzervativan s 40. Ja imam sada 50 godina. Starčevićanac sam prema svojim političkim pogledima i to ne znači da sam ekstremist. To znači da volim svoje. Ne mrzim nikoga. Izbor aktualnog pape Franje i meni je pomogao postaviti svoje političke ciljeve, a oni su okretanje onima kojima je najteže. 


  Kako je moguće da se pravaška scena nije ujedinila pa iz izbora u izbore nastupa razjedinjeno?


   – Riječ je o takozvanoj desnoj sceni jer ja ne priznam podjelu na ljevicu i desnicu u Hrvatskoj. Na zapadu ljevica se veže uz rad, a desnica uz kapital. Osobno ne mogu podržavati banke koje iskorištavaju ljude. Naša je pozicija domoljubna i ljude dijelimo na one koji su domoljubi i na one koji to nisu. Ne prihvaćamo nikakve mjerače kukuruza, a u našoj je koaliciji i stranka koja je ljevičarska koja se bori protiv kapitala i banaka. Nismo nikakvi ekstremni desničari. Potpredsjednik sam stranke Volim Hrvatsku, ali sam bivši član HSP-a. Iz prve ruke znam da je pravaška scena razmrvljena zbog HDZ-a koji je uvijek stavljao svoje ljude na čelo pravaških stranaka. To je i slučaj s bivšom tjelohraniteljicom Franje Tuđmana koja je danas predsjednica HSP-a AS, a to je bio slučaj i s Antom Đapićem.   

Toyota u Rijeci


Kakav je vaš odnos prema antifašizmu? 

  – Kao sudionik Domovinskog rata 1991. godine borio sam se protiv fašizma i u tom smislu sam antifašist. S druge strane mi je bila četnička kokarda i zvijezda JNA. To je antifašizam koji priznajem. Sve drugo spada u povijest o kojoj trebaju raspravljati povjesničari. Mene zanima sadašnjost i budućnost. 


  Na čemu temeljite optimizam ulaska u drugi krug?


   – Snaga našega programa je vjera u njegovo ostvarenje. Tijekom prikupljanja potpisa za kandidaturu prilazilo nam je jako puno građana koji su nam govorili da su bili glasači SDP-a i HDZ-a, ali da će glasovati za nas jer smo stalno na Korzu s našim volonterima. Prepoznali su konkretne projekte koje nudimo umjesto propaloga sustava upravljanja gradom. Mi nudimo dovođenje Toyote u Rijeku. 


  A kako to mislite ostvariti?


   – Znamo da su Rijeka i Kawasaki gradovi prijatelji. Kawasaki je dio Toyotinog sustava, tvrtke koja je zainteresirana za proizvodnju u Europi, a upravo Rijeka ima najbolji geostrateški položaj. Pogotovo kada uđemu, tamo gdje ja ne želim da uđemo, a to je Europska unija. 


  Zašto ne želite ulazak u Europsku uniju?


   – Zato jer smo mi prije osam godina izračunali da će ulaskom u EU Hrvatska gubiti 1,7 milijarda eura godišnje. Mi na koljenima ulazimo u EU, ne kao Poljaci koji su se godinama pripremali za to. Protiv smo EU-a jer je riječ o tvorevini koja se odriče kršćanstva kao temelja Europe. Tamo će se odluke donositi većinom glasova jer se gasi pravo konsenzusa. To znači da će četiri najvažnije države donositi odluke u ime 28 članica. Smeta nam i mogućnost da nam se u zemlju doseljava tko god hoće. 


  Pa to je čista ksenofobija?


   – Možete to zvati kako god hoćete, ali mi želimo zaštitu hrvatskih interesa. Neka dolaze ljudi iz Rumunjske i Bugarske kao gosti. Nemamo ništa protiv, ali ne želimo da nam se doseli trećina Bukurešta putujući za poslom. 


  Što ako se doseli trećina Beograda?


   – To je isto. Ne smetaju mi ti ljudi koji bi došli, smeta mi što bi naši ljudi ostali bez posla.   

Bahata gradska vlast


Koji bi bili vaši prvi potezu na Korzu 16 ako dobijete povjerenje birača?


   – Upoznavanje sa čelnicima odjela i zaposlenima, utvrđivanje stvarnog stanja financija – prihoda i rashoda proračuna grada, utvrđivanje stvarno potrebnog broja zaposlenih u gradskoj upravi, raspisivanje natječaja za stvarno potrebna radna mjesta, osnivanje Odjela za branitelje iz Domovinskog rata, posjet Vukovaru i Mostu na Vuki koji je izgrađen sredstvima građana Rijeke, posjet Zagrebu i sastanak s predsjednikom Vlade i ministrima koji su obećali potporu gradu Rijeci 3. svibnja prigodom posljednjeg posjeta, te dogovor oko načina komuniciranja i suradnje, posjet gradu prijatelju – Kawasakiju – i održavanje pripremnih razgovora za dovođenje Toyote u Rijeku. 


  Što vam najviše smeta kod aktualne vlasti?


   – Odakle početi? Postoje »sitnice« od kojih se ne živi, ali me jako peku. Primjer je dan kad su oslobođeni hrvatski heroji, generali Gotovina i Markač, kad se nigdje u Rijeci nije postavio videozid na kojem bi naši građani zajedno pratili donošenje presude, kao što nije praćen niti doček u Zagrebu. A vidjeli smo da su stotine i tisuće Riječana toga dana slavili tu pobjedu pravednika trubljenjem, pjesmom i zastavama. Postoje mnoge životno važnije stvari koje mi smetaju. Jedna od njih je politika zapošljavanja u gradskoj upravi i komunalnim poduzećima, gdje je vrlo važna stranačka pripadnost. Slično vrijedi i za poslove koje grad raspisuje, a dobivaju manje-više uvijek isti »igrači«. To ću iskorijeniti u samom početku mandata jer moj odgoj i svjetonazor priječi nepotizam, korupciju i pogodovanje. Smeta mi i bahatost vladajućih, njihova nedostupnost, jednostavno odvojenost od građana kojima vladaju. Za mene je obnašanje dužnosti gradonačelnika prije svega čast služenja ljudima koji žive u našem gradu i davanje maksimuma u naporima da naši ljudi bolje žive. Znam da ovo zvuči kao demagogija, ali ja to uistinu i mislim. To i znaju oni koji me poznaju. 


  Koja je najveća afera u Rijeci prema vašem mišljenju?


   – Afera? Jedna od najvećih je privatizacija Tržnice. Vukla se godinama, a onda nestala u nečijim ladicama. Tresla se gora rodio se miš. Problem je u tome što su mnoge sumnjive radnje bile zataškavane pa nisu niti nastajale afere. Tu prije svega mislim na one vezane na građevinski sektor. No, nemam još dokaza pa ne mogu konkretno uprijeti prstom. Nakon 2. lipnja 2013. godine sigurno ću pozvati ovlaštene organe da istraže mnoge sumnjive rabote u financijskom poslovanju Grada Rijeke. Naravno da ne prejudiciram ničiju krivicu, ali brojke su neumoljivi pokazatelji truleži u upravljanju financijama našega grada.