Župan govori o planovima

Zlatko Komadina: Nova Vlada morat će izvršiti obećanja dana ovome kraju

Tihana Tomičić

Snimio Marko GRACIN

Snimio Marko GRACIN

Predugo smo mi »perspektivna županija s idealnom geostrateškom pozicijom«. »Tjerati« ću ih dok ne sagrade sve što je u dokumentima zacrtano. To mi je sada cilj. A ako ne budu pomagali, neka barem ne smetaju, pa ćemo dio toga ostvariti sami, govori Komadina



Rubrika »5 pitanja za…« nekad jednostavno mora poprimiti drugačiji oblik – kad je u pitanju ljetni, ležerni razgovor sa županom Zlatkom Komadinom, i to u posljednjoj godini ovoga mandata, kad treba podvući crtu ispod učinjenog i željenog, tada pitanja mora biti više. A razgovor koji smo ovoga puta vodili u Krku, nakon predstavljanja krčkih maslinovih ulja, u hladu, ali na vrućih 35 celzijevih stupnjeva, počeli smo jednostavnim pitanjem:


Kako ste, pri kraju još jednog mandata?


– Evo, odlično, upravo sam davao izjavu za medije iz Dalmacije. Objašnjavao sam koliko je naša županija lijepa i raznolika. Volim razgovarati s ljudima, upoznavati ih. Često to govorim – koliko je kod nas lijepo. Kad u jednom danu obiđete Gorski kotar, ono zelenilo i mir, a onda i neki od otoka, kao danas Krk, gdje sve vrvi od ljudi, to stvarno nitko ne može platiti. Teško je naći zajednički nazivnik raznim dijelovima PGŽ-a – Čabru i Iloviku, na primjer. No, to je ono što je predivno, ta različitost, od prirode do gastronomije, od srednjeeuropskog do mediteranskog. Pa to svatko mora doći doživjeti!




Na što ste ponosni?


– Na ljude. Naši ljudi su posebni, pozitivni, vrijedni i otvoreni. Ja sam, evo, reklo bi se – iz Hrvatskog primorja, zaleđe Novoga, tu su ljudi čvrsti, tvrdi. A kad bih morao izdvajati, izdvojio bih Gorane, oni su posebni. Njima je najteže, a najmanje se žale. To vam je u životu obrnuto proporcionalno: kome je teže, taj se manje žali– to su Gorani. Uz to, kad već pitate, moram nešto i politički reći: ponosan sam i na zajedništvo koje smo stvorili tu u Županiji. Nemamo ovdje oporbu koja pljuje radi pljuvanja. Ovdje su svi »normalni«, da tako kažem. Imam osjećaj da se ne rukovodim samo ja onom »ne čini drugome što ne bi želio da drugi čini tebi«. Znate, nisam čovjek koji se osvećuje, mada, dobro znate, bilo je u politici za mene i loših situacija. Cijelo vrijeme sam, osim u Županiji i u vrhu nacionalne politike, tu je, znate i sami, prilično zanimljivo.


Racionalni romantik


Jeste li razočarani? Znamo da govorimo o vašoj utrci za vrh SDP-a.


– Nisam razočaran, ja sam vam racionalan čovjek. Možda u nekim stvarima romantik, ali s osjećajem za ratio. Potpuno razumijem ako ljudi nekoga moraju izdati – to čine zbog sebe. Većina ljudi ipak se rukovodi sobom, svojim interesom. Ne žele si štetiti. To je logično, to je pitanje političkog preživljavanja, političke biologije. Ali ja mogu biti objektivan prema sebi, i vjerujem da mogu biti još jednom župan, zahvaljujući povjerenju ljudi koje osjećam.


Mislite da ste kao župan bili dosljedni i ispunjavali obećanja?


– Kad bolje razmislim, teško da biste našli neku moju izjavu, možda i otprije 15 godina, koju i danas ne bih potpisao. Ili neki projekt. Ljudi to prepoznaju. Ali meni vam je jednostavno, govorim istinu. I u stranci i na poslu. Vjerodostojnost je važna u životu.


Četiri mandata ste župan, to je cijela vječnost. Što vidite kao svoj uspjeh?


– Kad sam dobio prvi mandat, s govornice sam rekao da se želim baviti javnim menadžmentom, upravljanjem resursima, da želimo biti efikasni, raditi na korist građana i da ono što radimo bude vidljivo, opipljivo. Neke godine morale su proći u prihvaćanju tog novog koncepta u upravi, bilo je i »lera«, a onda smo dodali gas i ubacili u petu brzinu, pogotovo od 2003. do danas. Puno smo se »tukli« i s državom, da shvate da su nam interesi isti i da zajedno moramo raditi na projektima.


Maksimalni standard


Moj je dojam da ste ubrzali nakon epizode u vladi 2012. godine, da se napokon rukovodite praktičnim pristupom: dođete u neko mjesto, vidite da škola nema dvoranu, sagradite je…


– To vam ima samo veze s pripremljenošću projekata, za što treba vrijeme. U tom su trenutku projekti bili spremni za realizaciju. Mi i sad imamo toliko pripremljenih projekata da, tko god bio župan ima osigurano puno posla na realizaciji narednih barem pet godina. Kad imate sve prostorne planove, riješene knjige, projekte, papire i strategije, a i ponešto razumnog upravljanja novcem te suradnike posvećene poslu, posao ide. Naši projekti za budućnost su svi već »rođeni« u dokumentima. U vremenima prije krize govorili su mi da sam »špažićar«, uvijek sam oprezno vodio županijski proračun, a sada mi gradimo, a mnogi drugi nas gledaju, zakopani u dugove. Rekao bih da smo sad potpuno posloženi – Županija, to vam nije samo uprava, to su u prvom redu naše institucije. Pogledajte kako rade županijske lučke uprave, kao urica, to se gradi i gradi. Vidite specijalne bolnice, Opatiju, Crikvenicu, Rab. Slobodno mogu reći da smo mi neke cikluse ulaganja u naše ustanove i objekte doslovno priveli kraju, sad tako pomažemo čak i državnom KBC-u, a od zdravstvenih ustanova ostaje nam još samo Lječilište Veli Lošinj, sve drugo je modernizirano i uređeno do zadnje pločice. Škole? Praktički sve naše škole imat će sportske dvorane i jednosmjenski rad, to je maksimalni standard. Sad je pred nama još posao jačanja sporta, kulture, socijalnog poduzetništva, izvaninstitucionalne brige za starije osobe. Stariji i nemoćni čovjek u najmanjem selu u Gorskom kotaru mora imati najbolju skrb. Ne smije biti razlike u dostupnosti i kvaliteti. Sada na tome radimo, na kvaliteti usluge. Na nadgradnji, jer infrastrukturu smo više manje riješili. Trajektna luka Valbiska dobit će još jednu traku na prilaznoj cesti i pristan, to je danas nakon Splita vjerojatno najveća putnička luka u Hrvatskoj. Gradi se obala i u Puntu, Njivicama, Malinskoj, Krku, Opatiji, marina u Novome, slično u Crikvenici… Tu je i projekt Žičare Učka, akvaparka na Krku itd.


PGŽ prvi po BDP-u


Što onda, ako ponovno pobijedite, planirate u naredne četiri godine još od kapitalnih investicija?


– Imam sjajan tim suradnika, koji su potpuno samostalni, koji imaju trasirani put i u narednim godinama provodit će projekte. Što se mene tiče, ako ponovno budem župan, u naredne četiri godine neću dati državi da mirno spava. Koja god vlada bila, morat će izvršiti obećanja dana ovome kraju, sve one projekte o kojima se toliko godina govori: energetski terminali, ceste. Predugo smo mi »perspektivna županija s idealnom geostrateškom pozicijom«. »Tjerati« ću ih dok ne sagrade sve što je u dokumentima zacrtano. To mi je sada cilj. A ako ne budu pomagali, neka barem ne smetaju, pa ćemo dio toga ostvariti sami. Neka nam samo oslobode prostor za ulaganja. Možemo i sami puno. Pa nije slučajno PGŽ danas izbio na prvo mjesto po BDP-u i svim ostalim pokazateljima. Istra i mi smo jedini neto uplatitelji u državni proračun koji državi više poreznog novca daju nego od nje uzimaju. To smatram našim uspjehom. Plus, mi smo u ovom kraju za razne projekte i na raznim razinama već od EU uspjeli dobiti više od milijardu kuna. Tu su i investicije lokalnih samouprava, Sveučilišta i slično – sve su to javne investicije koje bitno podižu razinu kvalitete života u PGŽ-u.



Što radite kad ništa ne radite?– Onda sam kod kuće, u vrtu sa svojim psom Biggyjem, i gledam kako biljke rastu. To vam je jedan primorsko-goranski vrt: tu su srebrna smreka, crnika, primorski hrast, masline naravno, ali i bor, maline, jagode, ali i trešnje, kruške, šljive i sve drugo što čovjeku treba – pomidor, luk, peršin… Za zelenu i cvjetnu okućnicu zaslužna je moja supruga. Volim igrati i karte, briškulu i trešetu. A barka, ribu ne lovite više? Dajte neku lovačku priču za kraj.– Ja vam lovim porcijaše, orade, fratre i arbune do pola kile. Najtrofejniji je ulov bio kad smo na tri parangala digli dva šampjera i jednu škarpinu, sve skupa 6 kilograma. To je bio maksimum. A barka…, u Povilama je. Ali na ribe odem s frendovima, na malo većoj barci, volimo izaći na šire more, a s ovom mojom pasaricom od 4,95 metara moraš se držati kraja. Gdje odete?– Pa do Vrbnika ili Baške, Klenovice ili Raba.I nije vas nikad bura otpuhala?– Pa znamo valjda nešto o meteorologiji i klimi. Čak i političkoj.


Jedan projekt vam je crna mrlja: Marišćina. Morate znati da javnost upravo Županiju percipira kao krivca za taj neuspjeh.


– Prvo, to nije neuspjeh nego uspjeh. To je jedini takav centar za gospodarenje otpadom ikad sagrađen u Hrvatskoj. Na korak je od otvaranja. A nije otvoreno isključivo zbog krivice države: zamislite državu koja izda građevinsku dozvolu za jedan objekt, a ne daje poslije uporabnu dozvolu iako je sve izgrađeno po projektu. Marišćina je županijska po tome što će to biti županijski centar u smislu toga da pokriva prostor PGŽ-a, a za projekt je odgovoran državni Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Ako država ne riješi problem i dogodi nam se Napulj, javnost treba znati da je to »državni Napulj«, a ne županijski.Potpuna blokada

Realno, kad bi Marišćina mogla proraditi?


– Po meni, bit će izdana privremena uporabna dozvola negdje u rujnu, ali na dva mjeseca, pa smo onda najesen opet na istom.


Koje je uopće rješenje za tu situaciju? Ova vlada HDZ-a i Mosta, gdje je Most kontrolirao resor zaštite okoliša donijela je čak promjenu cijele strategije gospodarenja otpadom i novi koncept niza manjih odlagališta, napustila je ideju o županijskim deponijima. Što po vama treba učiniti da se problem riješi?


– To vam je politika straha od odgovornosti. Zato je dodatno sve zapelo. Po meni, treba mijenjati Zakon o izvlaštenju i propise o postupanju katastra, da se raspetljaju te pravne zavrzlame na koje smo naišli. No, vidite, za to se prvo treba konstituirati novi Sabor, a onda i vlast dobiti oni koji bona fide to žele i učiniti. Sad smo imali potpunu blokadu, u svakom smislu, i političkom i tehničkom. Gledajte, ja garantiram: da je cijeli posao oko Marišćine vodio naš županijski upravni odjel, to bi bilo riješeno. Oni bi izdali uporabnu dozvolu, ali ne zato jer bi to naložio župan, nego zato jer bi pozitivne zakonske propise tumačili na pozitivan način. Ako zakon i propis namjerno i svjesno tumačiš tako da blokiraš posao i život, ne radiš na korist zajednice. Cilj je da objekt u koji si uložio javni novac funkcionira, a ne da ne funkcionira.


Pa je li vam žao što godinama morate objašnjavati da Marišćina nije vaša »crna ovca«?


– A gledajte, i Isus je nosio križ. Ako sam kriv za opće nerazumijevanje te priče, neka sam. Meni je bitno da Marišćina proradi. I da svi projekti koje smo ikada vodili, također budu dovršeni.