Snimio Roni BRMALJ
Lijepo je da se svake godine nađemo i sjetimo 22. listopada 1991. kada je osnovana 128. brigada, brigada koja je ponajviše riječka, uz 111. brigadu. Godine prolaze i tim je važnije sjetiti se tih dana, rekao je Obersnel
RIJEKA Gradonačelnik Vojko Obersnel i dožupan Marko Boras Mandić primili su izaslanstvo 128. brigade Hrvatske vojske »Sveti Vid« kako bi im još jednom, u povodu 27. obljetnice osnutka, iskazali zahvalnost u ime svih građana Rijeke i Primorsko-goranske županije za sve što su napravili kada su s oružjem u rukama ustali u obranu samostalnosti Hrvatske i slobode.
– Lijepo je da se svake godine nađemo i sjetimo 22. listopada 1991. kada je osnovana 128. brigada, brigada koja je ponajviše riječka, uz 111. brigadu. Godine prolaze i tim je važnije sjetiti se tih dana. Ponajviše zbog onih koji su dali svoje živote ili zdravlje u obrani Rijeke i Hrvatske. Treba se sjetiti okolnosti koje nisu bile nimalo lake ni jednostavne jer se trebalo suprotstaviti neprijatelju koji je imao sve. Pobijedila je želja za slobodom koja je jača od bilo kojeg naoružanja. Sve to treba ostati trajno zapamćeno i zbog toga je za svaku pohvalu to što je izdana monografija, izjavio je Obersnel. On je dodao da je Rijeka ponosna na sve riječke postrojbe i zahvalna za sve što su učinile u ratno vrijeme.
– Nikada nije bilo nikakvih mrlja, postrojba je odradila vojne zadaće profesionalno i u skladu s međunarodnim propisima. Često nas prozivaju oni koji misle da imaju monopol na domoljublje, ali sve njih najviše u nekim tezama demantira činjenica da su Rijeka i Primorsko-goranska županija imale najveći odaziv kada je riječ o mobilizaciji. To najbolje svjedoči o našem domoljublju, poručio je Obersnel.
Dožupan Marko Boras Mandić naglasio je da su svi svjesni koliko je bilo teško bez kalkulacija stati u obranu zemlje, u obranu slobode.
– Časnom borbom ste ime 128. brigade ugradili u trajni identitet grada na Rječini, a domoljublje ste dokazali kada je bilo potrebno, izjavio je Boras Mandić.
Prvi zapovjednik 128. brigade Joko Đipalo prisjetio se drugog dijela 1991. kada se brigada osnivala, pojasnivši da se sve događalo u trenutku kada je pred Hrvatskom bilo biti ili ne biti i kada su paravojne srpske jedinice potpomognute s JNA prijetile realizirati plan o Velikoj Srbiji na granicama Virovitica – Gospić – Karlobag.
– Nakon prvih zadataka u Rijeci i nakon odlaska 13. korpusa iz grada, početkom prosinca 1991. prebačeni smo na ličko ratište. Branili smo bojišnicu dužine 40 kilometara. U borbama je brigada izgubila 25 pripadnika, a 200 ih je ranjeno, dok je kroz našu postrojbu prošlo oko 7.500 ljudi, kazao je Đipalo.