Naši reporteri u riječkom zatvoru

VIA ROMA NIJE BAŠ POTPUNA KOMA Provjerili smo kako se živi u riječkom zatvoru

Slavica Kleva

snimio Silvano Ježina

snimio Silvano Ježina

U trenutku kada smo se uz pratnju spustili do ordinacije, liječnica je bila zauzeta, primila je starijeg pacijenta koji se žalio na bolove u prsima. No, srećom, nije bilo potrebe za daljnjom liječničkom obradom ili upućivanjem na Hitni trakt. Ali zato je u zatvoru trenutno čak 25 osoba ovisnika o opijatima, pa su na redovitoj metadonskoj terapiji, a primaju je strogo pod kontrolom liječnice.



Voćni čaj, maslac i marmelada za doručak, mućkalica s rižom i puding za ručak, a za večeru lešo kelj s krumpirom i kobasicom. Oni koji su angažirani na redovitim poslovima, dodatno kao međuobrok dobiju i sendvič s parizerom. I tako sedam dana u tjednu, raznovrsni i kalorijski uravnoteženi obroci. Ne, nije riječ o bolničkom meniju ili možda hotelskom, već zatvorskom, ovom našem riječkom. Eh, da je takav meni bio poslužen zatvoreniku prije sto i više godina, 1905. godine kada je zatvor dograđen kao dodatak palači pravde. U davna vremena bila je to prava mučionica.


Iako se možda čini da je u sto godina promijenjen profil zatvorenika, onih koji su zbog nedjela i završili iza rešetaka, neznatna je razlika jer krađe, razbojstva, ubojstva i prevare, nisu nestali, samo su pridošli zatvorenici zbog novih vrsta kaznenih djela, poput onih vezanih za drogu, gospodarski kriminal, zbog pedofilije ili »cyber« zločina. Ali zato jest stubokom promijenjen zatvorski sustav.


I dalje je sloboda, osnovno čovjekovo pravo, zatvoreniku ili pritvoreniku oduzeta, svijet gleda s druge strane sigurne rešetke… No, živimo 21. stoljeće, u demokratskoj Hrvatskoj poštuju se temeljna ljudska prava, pa i u zatvoru, ili kako je upravitelj Josip Grgurić naglasio, kulturna komunikacija sa zatvorenicima mora postojati.


Ženska ekipa




Stoga promjena u zatvorskom sustavu ima, uvjeti boravka u zatvoru daleko su humaniji, čišći, kvalitetniji, moderniji, unazad pet i više godina nema većih, značajnijih nezadovoljstava koja bi zatvorenici izrazili, primjerice, štrajkom glađu, jer svi dijele istu sudbinu, oni su »unutra«, u zatvoru, broje dane do izlaska na slobodu, da li zbog istrage, zbog tijeka sudskog postupka ili su pak na izdržavanju već pravomoćno izrečene zatvorske kazne.



Zatvorenici ne mogu zaprimiti novac u zatvoru. Posjetitelji koji zatvoreniku žele ostaviti novac, mogu to učiniti putem pošte na način da pošiljku naslove imenom i prezimenom zatvorenika i pošalju na adresu zatvora. Pakete s osobnom higijenom te odjećom težine do 5 kilograma moguće je poslati poštom na adresu zatvora, a zaprimaju se u dane posjeta uz predočenje iskaznice posjetitelja. Sve se pregledava, a predmeti koji se ne mogu pregledati, neće se ni zaprimiti. 



Bijeli osvježeni zidovi, boja se nije ni osušila, jače osvjetljenje u hodnicima, kuhinji, biblioteci, ulijeva sigurnost, ne i spokoj.


Više od pet godina prvi čovjek zatvora je Josip Grgurić, voditeljstvo odjela osiguranja povjereno je Wladislawu Nazalewiczu, no za svaku pohvalu je činjenica da su ostale funkcije povjerene ženama.



Voditeljica zdravstvenog odjela zdravstvene zaštite zatvorenika je dr. Patricia Beg-Valovičić, medicinska sestra Jelena Dodić Miloš, prvi put u povijesti šefica smjene je Ruža Mance, tajnica Đurđica Cvjetković, voditeljica financija Anita Lopac, voditeljica tretmana s pritvorenicima i zatvorenicima socijalna radnica Rajka Papić. Impresivno.


Iz vanjskog svijeta


Bez dobre organizacije nema ni rezultata, a u razgovoru s upraviteljem Grgurićem saznajemo da su ušteđeni novac iskoristili u poboljšanje zatvorskih uvjeta života. Već na samom ulazu u zatvor vidljivi su spremnici za odlaganje i sortiranje biootpada, ekološki je osviještena uprava, ali i zatvorenici.



Pritužbi na hranu u posljednje vrijeme nema. Možda je tomu u prilog nedavni slučaj kada je jedna pritvorenica izašla pred sutkinju iz pritvora jer se protiv nje vodi postupak zbog krađa, izrazila čuđenje zbog čega mora izaći iz zatvora nakon tri mjeseca koliko je u zatvoru boravila. Objasnila je to činjenicom da je uspjela skinuti nekoliko kilograma u zatvoru i da bi ostala do završetka suđenja. No, to joj se nije ostvarilo, otpuštena je u ponedjeljak kada joj je istekao maksimalni rok pritvora u odnosu na kazneno djelo. U zatvorskoj kuhinji se svaki dan priprema novi jelovnik i to u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo, no i liječnica daje odobrenje za hranu u slučajevima kada to traži medicinska indikacija za pacijenta, tj. zatvorenika. Grgurić podsjeća da jedanput mjesečno iz Zavoda za javno zdravstvo dolaze u nadzor kuhinje, a postoji i povjerenstvo za jelovnik u kojem su liječnik, kuhar i predstavnik zajednice zatvorenika.


Tjedno se priprema jelovnik za »obične« zatvorenike, neki zatvorenici konzumiraju jela s vjerskog jelovnika, izrađuje se jelovnik za dijabetičare, a postoji i dijetni jelovnik. Dnevno je svaki jelovnik uravnotežen po kalorijskoj vrijednosti, a dijabetičari imaju dva dodatna obroka, jedan u 10 sati i drugi u 16 sati koji se uglavnom svodi na voće, topljeni sir ili paštetu s kruhom. U vjerskom jelovniku, na primjer ponedjeljkom, zatvorenici za večeru dobiju lešo kelj s krumpirom, sardinu, jabuku i 150 grama kruha, dok je u dijetnom meniju izostavljena jabuka navečer, ona je uključena u ručak uz juneći gulaš s graškom, mrkvom i krumpirom i 200 grama kruha, sveukupno vrijednosti 1139 kalorija.



– Trenutno se u zatvoru nalaze 134 pritvorene osobe, njih 112 temeljem istražnog zahtjeva, 19 je osoba po pravomoćnoj presudi na izdržavanju zatvorske kazne i tri prekršajca. U sudskim predmetima pokrivamo tri županije, Ličko-senjsku, Istarsku i našu Primorsko-goransku, podsjeća upravitelj Grgurić.



Vlastitim sredstvima, zaradom od prodaje u kantini, odnosno marketu koji djeluje unutar zatvorskog sustava krenuli smo u zahvate radi poboljšanja uvjeta boravka u zatvoru. Ponedjeljkom i četvrtkom market je otvoren od 8 do 16 sati, a u njemu se nalazi sve što i u bilo kojem na »otvorenom«. Zatvorenici imaju mogućnost pisati molbu da im se nabavi i kupi ono čega nema, pa im se novac skida s pologa. Recimo, ljeti zatvorenici znaju tražiti lubenice. Petkom imaju mogućnost naručivanja jela »izvana«, a kad smo pitali što se najčešće naručuje, kažu nam da je to pizza, jela s roštilja, miješano meso. I za takve narudžbe skidaju im se osobna sredstva koje zatvorenici ostave prilikom ulaska u zatvor, dakako, onome tko ima novaca. O tome se vodi posebna evidencija.


Internet zabranjen


Pitamo upravitelja u kakvom režimu se gleda televizija. Svaka soba ima TV prijemnik, ako se na vrijeme uputi zahtjev za kasnim gledanjem programa udovoljimo im, tako da nerijetko zatvorenici gledaju program i do 2 sata ujutro, podsjeća upravitelj, ali i napominje da se takvi zahtjevi odobravaju onima koji u potpunosti poštuju pravila koja vladaju u zatvoru.



Upravitelj Grgurić podsjeća da će se ubrzo »ojačati« s još nekoliko pravosudnih policijskih službenika koji su pri kraju obuke, što će se odraziti na kvalitetu i bolju organiziranost ljudstva u dežurstvima smjena koje se u zatvoru odvijaju od 0 do 24 sata. Krenulo se i s obnavljanjem ćelija u kojima borave zatvorenici. Za sada smo obnovili desetak, a unazad godinu dana promijenjeno je pedesetak madraca, no, ukoliko zatvorenik ima pritužbu na krevet, odnosno ležaj, onda ga nastojimo vrlo brzo zamijeniti.



Za razliku od TV prijemnika, internet je zabranjen, kao i korištenje mobitela. Zatvorenik dobije na ulasku potvrdu o oduzimanju mobitela, podsjeća naš sugovornik. N apitanje o higijeni, odgovara nam upravitelj da zatvorenici imaju pravo na tuširanje dva puta tjedno, no ukoliko je medicinski indicirano, onda i češće.



Ambulanta je jedini prostor koji »diše« obojen ženskom rukom, ne samo zato što su zidovi obojeni ružičasto, nego i zbog besprijekornog reda. Pitamo dr. Patriciju Beg Valovičić kako se snalazi među zatvorenicima, ipak je šest godina u zatvorskoj ordinaciji, a ona nam odgovara da ima ludih i mirnih dana.



Stigli smo do unutarnjeg vanjskog prostora, omeđenog zidinama i stražarnicama na vrhu gdje zatvorenici svakodnevno u grupama ostvaruju pravo na dvosatnu šetnju. Instaliran je i koš za košarku, ali i stolovi za stolni tenis te klupice. Nedavno je na samom ulasku u dvorište betonirana podloga, postavljena je vanjska teretana, a voditeljica smjene Ruža Mance precizira da se svakodnevno radi plan izlaska na šetnju po grupama u trajanju od dva sata. U nastavku smo obišli i sobu za posjete, tu se uglavnom održavaju razgovori s odvjetnicima, ali i s najužim članovima obitelji koji dozvolu za ulazak u zatvor traže od suca koji vodi postupak. Uređen je i kutak koji zatvorenici imaju pravo podijeliti s djecom.



– Prosječno imam dvadesetak pregleda, no uglavnom više se traži psihološka potpora nego što je neka bolest u pitanju. Kad su u pitanju zubarski zahvati, onda se odlazi izvan zatvora, dakako uz pratnju pravosudnih policijskih službenika. Svaki novopridošli zatvorenik obvezan je proći dijagnostički pregled.


Krimići »in«, klasika »out«


U trenutku kada smo se uz pratnju spustili do ordinacije, liječnica je bila zauzeta, primila je starijeg pacijenta koji se žalio na bolove u prsima. No, srećom, nije bilo potrebe za daljnjom liječničkom obradom ili upućivanjem na Hitni trakt. Ali zato je u zatvoru trenutno čak 25 osoba ovisnika o opijatima, pa su na redovitoj metadonskoj terapiji, a primaju je strogo pod kontrolom liječnice.



Zatvorenik koji je izdržao dvije trećine kazne, a tretmanski pokazatelji potvrđuju da može izaći za vikend, izlazak mu se može i omogućiti, ali postepeno. To znači da će najprije dobiti izlazak u trajanju dva sata, što se onda može produljiti na jedan dan, a maksimalno može biti na slobodi 48 sati. Uvjet je da se redovno javlja u policijsku postaju, a pri ponovnom ulasku u zatvor podvrgava se alkoskopiranju.



U pratnji voditeljice tretmana zatvorenika, socijalne radnice Rajke Papić, obišli smo i biblioteku. Čist, uredan prostor, tek renoviran i osvježenih zidova. Pitamo što se najviše čita, pitamo u šali plaća li se zakasnina.



– Ne, kaže nam voditeljica, naravno da ne, ali čita se. Ne vole baš klasiku, ali vole krimiće, traže se enciklopedije, vrlo često i knjige o samopomoći. Nemamo baš zadnjih izdanja, ali nema ograničenja, zatvorenik može uzeti neograničen broj knjiga i o tome vodimo evidenciju. Tek kad Gradska biblioteka rashoduje knjige, onda smo mi na redu, redovito nam doniraju knjige – pojasnila je Papić. Inače, neki od zatvorenika budu u dnevnom radnom ritmu, prvenstveno angažirani u praonici, kuhinji, ali i na održavanju zgrade, ličenju, sitnim popravcima, dakako, uz pratnju pravosudnih policajaca – istakla je Papić.



Trenutno se u zatvoru nalazi i pet žena, one su odvojene od muškog odjela, borave u  posebnim ćelijama i imaju pravo na šetnju od dva sata dnevno koju ostvaruju bez prisustva muškaraca, šetaju same. One imaju pravo obojiti kosu, urediti se, te mogu kupiti u zatvorskom marketu sve za higijenu i njegu.



Na kraju hodnika jednog od katova nedavno je uređena kapelica, mali kutak za ispunjenje i nadahnuće vjerom. Grgurić pojašnjava da se jedanput mjesečno u dogovoru sa svećenikom održava misa, uglavnom četvrtkom.



– Da, vjernici dolaze na mise, odgovorio nam je upravitelj. S druge strane, čudesna je činjenica da je riječka prvostolnica, katedrala svetog Vida, zapravo u samom susjedstvu zatvora, dijeli ih tek jedan zid.