Žena koja je sportske ikone dovela na Kvarner

USPJEŠNA KRALJEVIČANKA Smijehom, ljubaznošću i ulaganjem u mlade snage hrvatski turizam ima šanse

Kristian Sirotich

Žaklina Brekalo / Foto Vedran KARUZA

Žaklina Brekalo / Foto Vedran KARUZA

Žaklina Brekalo, vlasnica turističke agencije Charter&Share i rođena Kraljevičanka, nedavno je s ljepotama Kvarnera, ali ne samo Kvarnera, imala priliku upoznati neke od najslavnijih njemačkih sportskih ikona



Zahvaljujući Žaklini Brekalo, vlasnici turističke agencije Charter&Share i rođenoj Kraljevičanki, nedavno su se s ljepotama Kvarnera, ali ne samo Kvarnera, imale prilike upoznati neke od najslavnijih njemačkih sportskih ikona. Na brodu Adonis, kojim su otisnuli na malo studijsko putovanje Kvarnerskim zaljevom, redom su se tako svojim domaćinima predstavljali Lars Riedel, peterostruki svjetski prvak i olimpijski pobjednik u bacanju diska, sportske dosege kojega još dugo nitko na svjetskoj bacačkoj sceni neće nadmašiti, Sven Ottke, boksač koji je ujedinio IBF i WBA titule u poluteškoj kategoriji, te ih obranio ukupno 21 put, otišavši u »mirovinu« kao neporaženi svjetski prvak, Suzi Erdmann, olimpijska pobjednica u bobu i sanjkanju, Olaf Ludwig, nekadašnji svjetski prvak u biciklizmu i čovjek koji je pobjeđivao u etapama na Giru i Touru, te slavna alpska skijašica Michaela Gerg.


Samo po sebi nameće se pitanje otkud veza Žakline Brekalo, koja ne dolazi iz sportskih krugova, s tako slavnim facama njemačkoga i svjetskoga sporta? Odgovor glasi: Humanitarni golf klub »Eagles«. Lars Riedel, Sven Ottke, Suzi Erdmann, Olaf Ludwig, Michaela Gerg i mnogi drugi slavni njemački sportaši, estradnjaci i poslovni ljudi, članovi su »Eaglesa«, baš kao što su to Žaklina i njezin suprug Ljubo Brekalo, poznati njemački bankar. Budući su Žaklina i Ljubo humanitarno iznimno aktivni, a dio tog svog rada željeli su prenijeti i na Hrvatsku, njihovom su se pozivu rado odazvali spojivši ugodno s korisnim. Tako su u ekskluzivnoj turi upoznavanja hrvatskih ljepota imali priliku donirati i novac jedinom hrvatskom paratriatloncu Antoniu Franku, koji je, baš poput Žakline, iz Kraljevice.


Žaklina Brekalo je rođena u Njemačkoj, ali je odrastala i živjela u Kraljevici sve do 1995. godine, kada je poslovno otišla u München i tamo ostala. Do odlaska u Njemačku radila je u turizmu, koji joj je i danas, uz aktivan humanitaran rad, osnovna djelatnost.




– Počela sam raditi sa 14 godina na recepciji u Autokampu Bakarac. I svake godine sam negdje radila u sezoni i onda sam se 1986. godine javila u Yugotours, najveću agenciju ondašnje države, gdje sam vrlo brzo dobila stalno zaposlenje u Rijeci i postala najmlađi šef regije. Tako je počela moja turistička karijera, koja je kratko trajala jer je započeo rat pa sam bila pinuđena snalaziti se kako sam znala. Prvo sam tijekom Domovinskog rata u Istru dovodila jako puno stranih novinara, potom sam radila kao prevoditeljica, a 1993. godine sam se vratila u klasičnu turističku branšu, radila sam za porečki Bemex, potom za Rivatours. Supruga sam upoznala u Münchenu i odlučila ostati. Nije mi baš bilo jednostavno prvih godina, ali uspjela sam. Zašto sam mislila da neće biti jednostavno? Bez obzira na moje poznavanje jezika i činjenicu da sam rođena u Njemačkoj, bilo mi je jako teško prihvatiti taj način života i rada. Meni je strašno nedostajao naš ritam, more, sunce i nisam bila čovjek za rad u kancelariji. Taj nekakav radni dan od 9 do 19 s kratkom pauzom za mene je bio nemoguć. Probala sam i shvatila da to nisam ja, da me takav život strašno guši pa sam 1998. godine osnovala agenciju koju imam i danas. Tako sam si omogućila česte odlaske u Kraljevicu i povratke u München i na taj način skupljala energiju koja mi je nedostajala u Njemačkoj. Suprug i ja smo kompletno poslovno odvojeni, bavila sam se onda i danas se bavim isključivo privatnim smještajem ekskluzivnijih kuća i vila. Ostala sam vrlo mala, iako je bilo prilika za udruživanje s velikim agencijama, ali ja na to nisam bila spremna jer sam znala što to znači. I onda se rodila nova ideja o ekskluzivnim turističkim turama po Hrvatskoj – govori Žaklina.


Ljubav prema rodnom kraju bio joj je najveći motiv da se aktivnije posveti turizmu na ovom našem području.


– Kako je čovjek stariji tako sve više teži povratku svojim korijenima. Ovdje sam provela prekrasnu mladost i prekrasno djetinjstvo, za moj kraj me vežu jako lijepe uspomene, divni ljudi kojima sam okružena i koji su se ponovo pojavili nakon dugo godina i odlučila sam krenuti u jedan novi projekt. Uvijek smišljam što bih drugačije radila od drugih, pa se tako desilo ovo što sada radimo i tu sam strašno motivirana i ne odustajem. Naše ekskluzivne ture može bukirati svatko tko želi upoznati Hrvatsku na taj način, tko se želi provozati Hrvatskom, tko želi upoznati Hrvatsku na jedan drugačiji način. Te ture su vrlo emotivne jer su osmišljene na način da u njih ugradimo dio sebe i mi se njima vraćamo nekim našim korijenima, našim dragim mjestima, mjestima na kojima se mi osjećamo dobro. Reakcije onih ljudi koji su do sada bili su odlične. Oduševljeni su Hrvatskom, kulturom, hranom. Dakle, može se – nastavlja energična Kraljevičanka.


Pojašnjava da svojim gostima želi prikazati jednu drugu i drugačiju Hrvatsku, želi ih motivirati da promijene uvriježeni način razmišljanja.


– Ljudi velike platežne moći u Njemačkoj imaju jednu kompletno drugačiju sliku o Hrvatskoj. Imaju sliku jedne koruptivne zemlje u kojoj stvari ne funkcioniraju i u koju ne žele otići. Mi to želimo promijeniti. Gosti visoke platežne moći ne dolaze svojim autima u Hrvatsku, ne dolaze u hotele, a ako dolaze dolaze onda dolaze eventualno jahtama. Ovaj vid turizma njima jednostavno nije zanimljiv, a nije im zanimljiv i iz razloga što smatraju da im ne nudimo dovoljno. A mi to možemo promijeniti ako svi počnemo razmišljati na isti način i ako Hrvatska odredi kojim pravcem želi ići i što želi od turizma. Mislim da to još uvijek kod nas nije definirano, jer za ekskluzivni turizam moramo jako puno raditi na nama samima. Smještaj se je strašno popravio, ali usluga nam je i dalje ta koja vraća goste i koja je vrlo bitan faktor u svemu tome. Osim toga, infrastrukutra nam ne prati broj gostiju u sezoni, mnoge stvari ne odgovaraju broju ljudi koji kod nas dolazi – dodaje Žaklina Brekalo.


Vrlo je realna kada Hrvatsku uspoređuje s najpoznatijim svjetskim ili europskim turističkim destinacijama.


– Mi uvijek kažemo da smo najljepši, najbolji, ali od nas ima i boljih i gorih. Međutim, istina je da smo mi negdje na sredini. Imamo puno dobrih odlika jer još uvijek nismo izgrađeni. Naša obala ostala je prirodno lijepa i to nam je veliki plus, a veliki plus su nam i mnogi resursi koje, na žalost, ne znamo iskoristiti, ne znamo prodati ono što imamo. A ja upravo to želim. Želim naš turizam prezentirati na jedan drugačiji način, imamo toliko mogućnosti i krasnih destinacija, ne samo na Jadranu, imamo čitav niz alternativa koje u turizmu možemo koristiti, a za koje ljudi vani uopće ne znaju. Slavonija i Baranja, Međimurje, Lika, kvarnerski otoci… Mislim da je našim ljudima najteže shvatiti da treba godinama jako puno ulagati da bi se nešto počelo vraćati. Ne možete odlučiti ući u neki projekt i iz njega željeti izvući novac već nakon godinu dana. Ulozi su tu veliki i treba imati strpljenja, a ako ćete zaista kvalitetno raditi nešto će se početi vraćati nakon desetak godina. A to je jako dugi period i ljudi na to vjerojatno nisu spremni. U životu ne možete sve dobiti sad i odmah, sve ima neki svoj proces i ti procesi se moraju poštovati. I pritom se stepenice ne smiju preskakati. Treba ići stepenicu po stepenicu – zaključit će Žaklina Brekalo.


Za kraj je ostavila zanimljiv savjet hrvatskim turističkim djelatnicima.


– Hrvatskim turističkim djelatnicima savjetovala bih dvije važne stvari. Da se trude koliko mogu, da smijehom i ljubaznošću privuku goste jer to je osnov svega, te da ulažu u mlade snage, da ih motiviraju da ostanu, da im se pruže šansu pogotovo ako vide da imaju radnika koji ima sve ono što je turizmu potrebno. Nije bitna samo škola i fakultet, važan je tu i ljudski dio koji igra ogromnu ulogu i na tome moramo još jako puno raditi. Na žalost, naši ljudi imaju jako malo mogućnosti usavršiti se negdje vani. Austrija je zemlja za turizam broj jedan, u Austriji nikad nisam doživjela da je neki turistički djelatnik neljubazan. To ne postoji. Kod nas se to mora promijeniti. Kod nas su ljudi u srcu sezone već možda premoreni od svega, možda zbog toga što nisu dovoljno motivirani, možda zbog toga što nisu shvaćeni, a možda i zbog toga što nemamo dovoljno kvalificiranih ljudi da bi to mogli izgurati. Promatram ljude, vlasnike restorana, osoblje, imate ljude koji savršeno funkcioniraju, ali ih je vrlo malo. Vlasnik mora biti taj koji pokreće čitav sustav, ako taj vrh ne štima, onda niti ostalo neće štimati.