RIJEKA – Nerijetko i sam zastanem, okrenem se prema ovom što je od našeg stana ostalo pa ni sam ne mogu vjerovati da je sve zajedno istina. Prije samo deset dana ovdje je bjesnio požar. Mislili smo, kad su vatrogasci sve zajedno stavili pod nadzor, kako više nikad nećemo biti na okupu, kako više nikad nećemo imati svoj krov nad glavom, svoj dom.

Danas… kad danas vidim ovaj sav ovaj građevni materijal koji nam je darovao i na ovu terasu dostavio GP Krk, kad vidim sve ove divne momke iz instalaterske radnje Patrini, da – sada vjerujem kako će se sve ipak vratiti u naše uobičajene navike, kako će se opet događati dani koje smo povodili na poslu ili u školi, a čiji su završeci uvijek odvijali ovdje, u našem domu – vidno umoran od svakodnevnog iscrpljujućeg rada ali i strahota koje je prošao, obrazlagao nam je svoje viđenje velike pomoći koja im stiže nakon katastrofalnog požara koji je uništio njihov dom na Gornjem Zametu, otac stradale obitelji Miljenko Butković.

Sve svojim redom

I uistinu je u pravu. S obzirom da smo i samo nazočili stradalom mjestu odmah nakon požara, i nama su promjene drastične. I nadasve optimistične u ispunjavanju želje svih dobrih ljudi koji su im pomogli – da Božić svi zajedno dočekaju u svom obnovljenom domu.

Tužno zgarište zamijenilo je – gradilište. I danas se mogu vidjeti ostaci nagorenih zidova, ali i njima će uskoro doći – »sudnji dan«.

– Dečki naprosto »rasturaju«. Ne mogu vjerovati s kojom brzinom napreduju u pripremi za elektroinstalacije! Još jutros je sve bilo netaknuto da bi svega nakon nekoliko sati pred nam bila jasna shema gdje će se razvući kablovi za električne instalacije. Nudili su nam se istovremeno i vodoinstalateri, ali nisam htio da jedni drugima smetaju. Neka sve ide svojim redom, pojašnjava nam Butković.

Ono što je jasno, koliko je god pojedini majstori i ne imali slobodnog vremena na prepunoj listi radnih obaveza, kad uspiju – lavovski se bacaju na posao obnove stana Butkovićevih. Jasno je stoga i to da će grubi građevinski radovi biti gotovi u nekom razumnom roku. Je li to mjesec dana?

– Ne usudim se razmišljati o rokovima. Sve što nam se događa nakon požara doživljavam kao najljepši san. Kad smo ugledali ono naše pretužno zgarište… djelovalo mi je kako se nikad neće raskrčiti. A ono, veliki je broj ljudi zasukao rukave i vrijedno odnio sve te naše nagorene ostatke. Sada kad je krenula obnova, opet se ne usudim prognozirati jer mislim da time stvaram svim ovim našim divnim donatorima neke obaveze. A opet, da, kako ste i rekli, prošlo je svega deset dana i sve je tako drugačije, tako normalnije od onog užasnog, crnog pougljenjenog stana, sjeća se Butković.

Donacije nepresušne

Donacije, kako u materijalima, tako i u novcu ne presušuju. Kako je sada jasno, jer uzete su im već i mjere za prozore unutarnjeg dijela stana dok će aneks doći na red kad se izgradi, uskoro će doći na red potreba za ugradnjom završnih materijala.Tu se prvenstveno misli na keramičke pločice, ali i laminate te ostale obloge.

– Nekako nas razmišljanja vode prema ugradnji materijala koji su jednostavniji, otporniji. Najvjerojatnije ćemo sve zajedničke površine stana prekriti keramikom, laminat bismo samo za sobe. Nadam se također kako ćemo smoći financijske snage za uvođenje gradskog plina. Magistralni nam je vod blizu, a sam plinski bojeler bismo postavili u jednu manju, dislociranu prostoriju. Prije smo se drvima grijali u zajedničkim prostorijama, danas… mislim da više nikad nećemo biti za izvore topline koje imaju otvoreni plamen, zaključio je Butković.

Uspjelo je baš onako kako smo dan nakon užasnog požara u gornjozametsko ulici Pilepići i najavljivali: Riječani i još mnogi drugi ljudi imaju veliko, humano srce. I nikad neće dozvoliti da stradalnici ostanu sami. Tako je bilo i s petočlanom obitelji Butković. Stižu i brojne uplate u novcu no ono što ih je oduševilo bili su brojni poznati ili nepoznati ljudi koji su im došli dati »ruku«, oni koji su osobno došli na zgarište i krenuli najprije raščišćavati zgarište, kasnije ga pretvarati i u novi dom.

Foto: D. ŠKOMRLJ

Ono što slijedi po pitanju donacija – završno je uređenje. Namještaj ponajprije. Ali bez žurbe. Neka se najprije dovrše grubi i fini građevinski radovi. Istina, s obzirom na tempo kojim se radi, i potreba za dolazak namještaja je vrlo blizu.

Zamjenik gradonačelnika Rijeke dr. Nikola Ivaniš, koordinator obnove u ime Grada, kazao nam je jučer da svi koji žele participirati u darivanju namještaja, mogu se javiti ili njemu osobno ili Gradu Rijeci.

I da, koliko god savjesni Miljenko Butković zauzdavao svoje emocije, uvjereni smo kako će obitelj Butković, u društvu brojnih prijatelja, Božić 2019. dočekati u svom – obnovljenom domu.

Baka Katica mašta o povratku

– Mama je dobro. Koliko može biti dobro ozbiljno bolesna osoba u dobi od osamdeset godina. Još uvijek se nalazi u KBC-u Rijeka na čemu smo svima koji su u tome pomogli beskrajno zahvalni. Samo liječenje maligne bolesti još se priprema. Mirnija jest, smirena ne. Voljela bi da se opet okupimo u našem domu.

Ono što je također izvjesno, bude li morala iz bolnice, Grad Rijeka joj je već osigurao domski smještaj, ispričao nam je Miljenko Butković o tome kako se osjeća njegova majka Katica.