Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. studenoga 2019.
Lepršava štorija o Sušaku

Stvara se duhovito glazbeno-scensko djelo o povijesti Rijeke

Foto S. Ježina
Foto S. Ježina
Autor:
Objavljeno: 3. svibanj 2015. u 11:45 2015-05-03T11:45:00+02:00

Tekst mjuzikla »Sušak, Sušak« potpisuje Mensur Puhovac, glazbu je skladao Olja Dešić, dok se redateljske palice prihvatio Edvin Liverić. Glumačku postavu čine Mario Lipovšek Battifiaca, Mensur Puhovac, Olivera Baljak, Saša Matovina, te Damir Kedžo i Katja Budimčić

Sušak dobiva prvi mjuzikl i to ni manje ni više nego na čakavskom! Predstava »Sušak, Sušak«, čija će praizvedba biti u rujnu u HKD-u na Sušaku, rađena je na tekst Mensura Puhovca, glazbu je skladao Olja Dešić, dok se redateljske palice prihvatio Edvin Liverić. A tko će to pjevati i pričati o Sušaku? Glumačku postavu za sada čine Mario Lipovšek Battifiaca, sam autor teksta Mensur Puhovac, te poznata riječka glumica Olivera Baljak, potom Saša Matovina, a tu su i mlade pjevačke nade Damir Kedžo i Katja Budimčić. Produkciju potpisuje Dešićev Studio Maraton, a koproducent je HNK Ivana pl. Zajca.

  Ovih dana u Hrvatskoj čitaonici na Trsatu održan je prvi radni sastanak, dok će se cijela priča zahuktati u lipnju i srpnju kad cijela autorska i glumačka ekipa krene s prvim pravim probama.

  – Da, ovo je prvi mjuzikl na čakavskom i prvi mjuzikl koji se bavi riječkom pričom nakon »Karoline Riječke«. Zanimljivo jest da je autorski kompletno nov, i tekst i glazba, a autori te svi sudionici ovog projekta su s ovog područja – zapravo je to jedna lijepa zaokružena riječka priča, kazuje nam Edvin Liverić.

  Liverić naglašava kako se mjuzikl »kuha« još od 2007.

  – To je zapravo i dobro – jer ponekad treba vremena da se nešto »izbarikira«.
   

Prava sušačka priča

Kako je sve počelo, ispričao je Olja Dešić, autor glazbe mjuzikla »Sušak, Sušak«.

  – Mensur Puhovac i ja susjedi smo svih mojih 40 godina života. Njegov sin je išao samnom u školu, a on se poznaje s mojim ocem. Kad mi je došao s tekstom, naravno da sam bio zaintrigiran jer to je prava sušačka priča. Ona govori o povijesti koju su prošli moji roditelji, roditelji mojih roditelja i bila mi je skroz poznata. Mensur je napravio odličan tekst, dobio sam tekstove koji su već glazbenički pisani, koji imaju potrebnu metriku na koje sam onda stvarao glazbu. Moj glavni zadatak je bio kroz glazbu predočiti duh vremena, a da se ne udaljim od onoga što današnja publika voli, da je glazba pitka, lijepa i poletna. Uostalom, ovdašnja je publika navikla čuti čakavsku pjesmu u bilo kojem aranžmanu i bilo kojem obliku, čakavštini više nema nepoznatih ili nedodirljivih glazbenih žanrova. Od desetak pjesma koliko ih imamo, barem pet ili šest je al pari pjesmama na MIK-u, pronašli smo dobar spoj glazbe i teksta, kazuje Dešić.

  Kako probe počinju u lipnju, a praizvedba je zakazana za rujan, pred ekipom je puno posla, a svi i inače imaju pune ruke posla. Tako na prvoj službenoj probi, zbog drugih poslovnih obaveza, izostao je sam autor Mensur Puhovac, nije bilo ni Olivere Baljak, Saše Matovine i Damira Kedže...

  – Svi imamo jako puno obaveza, no važno je dobro planiranje, pa smo se dogovorili da probe budu u lipnju i srpnju, u rujnu je premijera, a ja odmah nakon ove premijere trčim u Zagreb gdje me očekuje premijera »Drakule« u ZKM-u. Ali uvijek je bolje da imamo posla, nego da nemamo, da ga nema – depresija bi me uhvatila. Veselim se jako prvim probama na sceni i moram priznati da imam malu tremu jer je ovo zapravo prvi mjuzikl koji režiram. Nadalje, ljudi s kojima radim, radim prvi put, svi se mi znamo, ali prvi put s njima radim tako da me i to intrigira, kaže nam Liverić, dok Dešić naglašava:

  – Ovaj projekt mi je jedan od životnih prioriteta za ovu godinu i zajedno sa svim suradnicima Studija Maraton radimo ga sa svim našim resursima. Planovi oko mjuzikla datiraju još iz 2007., to je bio jedan dug proces, no sad smo konačno došli do jezgre predstave koju čine Mario Lipovšek, Olivera Baljak, Damir Kedžo i Katija Budimčić, tu je i Saša Matovina ali i članovi riječkog kazališta... Svatko od njih maksimalno dobro iznosi svoj song, svoju pjesmu jer sad ispada kao da su pisane za njih, a nisu. Sve su se kockice u pravom trenutku i pravom mjestu konačno posložile. Svi su se jako rado odazvali, kazuje Dešić.

Baš kako treba

Premijera mjuzikla bit će upravo u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku.

  – To je off scena Zajca. Ma super je što će mjuzikl o Sušaku premijeru imati upravo na Sušaku, pogotovo u instituciji koja nosi naziv Hrvatskog kulturnog doma. Vjerujem da će i samim Sušačanima i Trsaćanima, za koje se nadamo da će se povezati s predstavom, biti drago što je premijera s »njihove« strane Rječine. Ispalo je baš kako treba. No, ne radimo predstavu samo za njih, ovaj mjuzikl je za široku publiku, naš cilj je stvoriti zabavnu, lepršavu priču jer je ona kao takva i pisana. Inzistirat ćemo na finoj dozi primorskog humora. U tekstu su upisani momenti multikulturalizma koji je oduvijek prisutan u Rijeci, spominju se nacije koje dolaze, prolaze i ostaju, pa se zapravo kroz mjuzikl negdje između redaka pitamo tko je to gradio gradski indentitet, što je sve u temelju grada, tko su zapravo pravi starosjedioci grada, tko su ti ljudi, kad i tko i s kakvim naglaskom kaže Sušak... Ne, nije u pitanju politički nekorektan humor, već ona vrsta duhovitosti koja je zapisana u primorskom genu, svi mi osjećamo taj humor koji uvijek ima dozu kritike u sebi, kazuje Liverić.

  Da se kroz mjuzikl provlači taj tipični humor, potvrdio nam je i Damir Šegota, zadužen za scenografiju, a koji ima jedno zanimljivo i dosta neobično rješenje prenošenja humora na kazališne daske.

  – Cijeli tekst ćemo vizualizirati kroz trodimenzionalni strip. Za taj »stripovski« moment imamo nekoliko rješenja – od velikog framea, odnosno okvira koji će biti oko pozornice i bit će svojevrsni »otvor portala« u predstavu, do malih okvira koje će glumci iznositi na pozornicu. Ta duhovitost Primoraca će zapravo biti vizualizirana upravo kroz strip. Mislim da je to idealna kombinacija. Nadalje, kako se radnja mjuzikla odvija kroz nekoliko desetljeća, taj protok vremena dočarat ćemo bojama – predstava kreće od sepije, smeđe u prvom dijelu koji priziva daljnju prošlost i postupno se razvija do finala u 70-tim godinama prošlog stoljeća i eksplozije boja, otkrio nam je Damir Šegota dio scenografskih detalja.

Povijesni kontekst

No osim lepršavosti i duhovitosti, Edvin Liverić kroz mjuzikl želi provući i neke važne povijesne momente.

  – Kroz predstavu će biti provučen lajt motiv sušačkog kolodovora koji ima zanimljivu povijest. Od 1939. kad je izgrađen imao je lošu karmu, nakon što je sagrađen, krenuo je rat i zapravo nikad nije imao svoju pravu funkciju. Uostalom, izgrađen je bez javnog natječaja, a podosta je netransparentna i priča kako je 2008. srušen. Mislim da kroz taj lajt motiv sušačkog kolodvora i njegove neobične povijesti se lijepo može ispričati priča o gradu ali i ljudima, kaže Liverić.

  Iako o samoj radnji mjuzikla zapravo jako malo otkrivaju, jedan od glumaca predstave Mario Lipovšek Battifiaca otkrio nam je da se radnja događa na – placi.

  – I to na sušačkoj placi u blizini koje ja, barba Pave, držim jednu oštariju. A znate i sami, oštar i brico znaju sve, uostalom ta oštarija blizu place je uvijek mjesto na kojem se događa svakodnevni život, otkriva Mario.

Mali dio povijesti

Kaže da se baš jako veseli mjuziklu na čakavskom.

  – Stvarno mi je gušt, veselin se kot otročić to delat. Priča je jako zgodna, prije svega jer u sebi ima presjek Sušaka. Iako je s godinama jedan grad »pojeo« drugi, odnosno Rijeka je »popapala« Sušak, i dalje je jak taj osjećaj pripadnosti Sušačana i Trsaćana. Jednim dijelom i sam to osjećam, jer ako sam negdje doma – onda je to na Trsatu, jer su mi tu nono i bišnona. Imam osjećaj da radimo jedan mali dio povijesti, jer je to ipak prvi mjuzikl na čakavskom. Rijetko kad se rade novi mjuzikli, a tim je zanimljivije jer svi to osjećamo kao nešto svoje, naše emocije i naš jezik, kroz priču se protežu opća mjesta koja svi svojatamo i nadam se da će mnogi pronaći dio svoje ili povijesti svoje obitelji, zaključuje Mario.

  Probama se veseli i Katja Budimčić.

  – Baš se veselim što sam dio ove priče i pravi mi je izazov sudjelovati u projektu. Mislim da ovaj grad zaslužuje mjuzikl na čakavskom i drago mi je što ću pjevati i glumiti i dijeliti pozornicu sa svim tim dragim ljudima, zaključila je Katja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.