Slučaj obitelji Marić

SUDBINE Prije 25 godina su kuću u Banja Luci zamijenili onom na Drenovi. Sad je ispalo da je nelegalna

Marinko Glavan

Marinko Marić / Snimio Sergej DRECHSLER

Marinko Marić / Snimio Sergej DRECHSLER

Marinko Marić kaže da je vlasnik kuće na Drenovi imao uredne papire o vlasništvu te nisu mogli znati da je riječ o dijelom nelegalnoj gradnji. Nakon što se pokazalo da je dio nelegalno izgrađen,  platili su 11.200 kuna kazne te 10.000 ovlaštenom arhitektu, ali sada se od njih traži još i plaćanje 9.200 kuna vodnog te 29.000 kuna komunalnog doprinosa, što oni ne mogu, niti žele platiti



RIJEKA  Moja obitelj i ja bili smo protjerani iz Banje Luke 1992. godine, doslovce smo spašavali živu glavu. Morali smo  zamijeniti kuću od 1.200 kvadratnih metara za upola manju, na Drenovi, da bi nas sada Grad Rijeka i Hrvatske vode doslovce reketarili, tražeći da im isplatimo desetke tisuća kuna za legalizaciju kuće koju nismo mi bespravno gradili, niti smo mogli znati da je dijelom bespravno izgrađena jer je bivši vlasnik imao sve uredne vlasničke papire – kaže Marinko Marić koji je prije nekoliko dana prosvjedom pred zgradom riječke gradske uprave upozorio na situaciju u kojoj se našao, zajedno s ostalim članovima svoje obitelji.


Marić se na javni prosvjed odlučio, kako kaže, ogorčen nepravdom koju njegova obitelj proživljava po drugi put, nakon što su prije 25 godina morali pobjeći iz Banje Luke, ostavljajući za sobom svu imovinu, uključujući i veliku obiteljsku kuću u sklopu koje je bio uspješan restoran s 400 sjedećih mjesta.


»Ekipa« s eksplozivom


– Iz Banje Luke smo izašli 19. kolovoza 1992. godine, nakon dojave naših prijatelja srpske nacionalnosti, poštenih i dobrih ljudi, da nam se sprema likvidacija i rušenje naše kuće eksplozivom, kao što se dogodilo brojnim drugim obiteljima Hrvata i Bošnjaka u tom gradu. Kako smo znali da se zločinci spremaju srušiti našu kuću, odmah smo, svega tri dana kasnije, našli vlasnika kuće na Drenovi, Zdravka Kukolja, koji je bio spreman na zamjenu. Nismo imali vremena birati ni dugo tražiti jer nam je kuća svakog dana mogla biti srušena i pristali smo na zamjenu, iako je naša kuća bila dvostruko veća – kaže Marić. Dojave o rušenju kuće pokazale su se vrlo brzo točnima, dodaje, jer svega nekoliko dana nakon zamjene pred kuću u Banjoj Luci dolazi »ekipa« s eksplozivom.




– Donijeli su 200 kilograma eksploziva s namjerom da kuću sravne sa zemljom. Nisu je srušili samo zato što su supruga i djeca čovjeka s kojim smo zamijenili kuće svega koji dan prije stigli u Banju Luku i uselili u našu kuću, a kako je bila riječ o Srbima, koji su objasnili da su oni sada novi vlasnici kuće, rušitelji su odustali od svog nauma – kaže Marić, dodajući kako u nekadašnjoj kući njegove obitelji i dan danas posluje restoran koji se sada zove »Sur galeb«. Članovi njegove obitelji uselili su u kuću na Drenovi, u kojoj i danas žive njegova majka, brat, te on sa suprugom i sinom. Iako prognani iz svog rodnoga grada, nastavili su živjeti i raditi u Rijeci, ne sluteći da će imati problema oko kuće koja je postala njihovo vlasništvo.


Uredni papiri


– Gledajte, naša kuća u Banjoj Luci bila je sto posto legalna, a vlasnik ove kuće imao je sve uredne papire o vlasništvu. Nismo mogli znati da je riječ o dijelom nelegalno izgrađenoj kući, niti smo u onim okolnostima mogli ni imali vremena to provjeravati. Mi smo ovamo stigli kao žrtve rata, izgubili smo sve što smo stvorili, da bi nam sada, više od dva desetljeća kasnije, rekli da je kuća u kojoj živimo nelegalna i da trebamo platiti goleme iznose za legalizaciju. Kako je moguće da je kuća nelegalno izgrađena, zašto su nadležne službe to dopustile i kako je taj čovjek mogao dobiti papire o vlasništvu? Netko je sve to bivšem vlasniku omogućio, ili svojim neradom ili namjerno. I sada mi moramo plaćati za njegovu nelegalnu gradnju, kao i za nerad nadležnih službi, iako nismo ama baš ništa skrivili – kaže Marić, objašnjavajući da je njegova obitelj već platila 11.200 kuna kazne, te deset tisuća ovlaštenom arhitektu, ali sada se od njih traži još i plaćanje 9.200 kuna vodnih doprinosa, te 29 tisuća kuna komunalnog doprinosa, što oni, tvrdi, ne mogu niti žele platiti.



Nakon što je gradonačelnik Mariću poslao odgovor s objašnjenjem identičnim onome poslanom našoj redakciji, Marić mu je  uputio niz e-mail poruka zbog kojih ga je Obersnel, potvrđeno je iz gradske uprave, prijavio Policijskoj upravi, i to zbog prijetnji i govora mržnje. Navedene poruke proslijedio nam je i sam Marić. Dobrim dijelom njihov sadržaj je neprimjeren za javnu objavu, s elementima koje bi se lako moglo ocijeniti govorom mržnje, no Marić tvrdi kako on nikog ne mrzi.– Nije istina da širim govor mržnje, samo sam naveo kako se nekima pogodovalo u vrijeme komunističke vlasti. Ja ne mogu mrziti Srbe, kao prvo jer nisam takav čovjek, a kao drugo jer su Srbi spasili živote moje obitelji, upozorivši nas da nam se sprema likvidacija, tako da je bespredmetno govoriti o tome da ja širim govor mržnje. Umjesto da nam gradonačelnik pomogne, još nas i prijavljuje policiji – kaže Marić.


– Od Hrvatskih voda tražili smo poček, no sve je došlo na naplatu. Od gradonačelnika Vojka Obersnela tražili smo da budemo oslobođeni komunalnog doprinosa, objašnjavajući u zahtjevu sve okolnosti, a tražili smo i razgovor s njim. Dobili smo samo to da su gradski službenici omalovažavali moju majku Maru koja ih je pitala što će ona jesti ako platimo sve što se traži, a oni su joj odgovorili da to nije njihova briga. Mi smo već jednom izgubili egzistenciju, kuću i restoran od kojeg smo živjeli, i ne možemo sada pristati da nas još jednom pljačkaju. Iz svog doma bili smo istjerani, nismo mijenjali kuću jer nam se tako prohtjelo, nego zbog toga jer smo na to bili primorani, a sad nas zbog toga još žele kazniti. To je nepravda na koju ne možemo pristati – zaključuje Marić, dodajući kako se za pomoć obratio i Vladi Republike Hrvatske.


Odriču odgovornost


Upit o slučaju obitelji Marić uputili smo gradskoj upravi i gradonačelniku, koji u odgovoru navode kako Zakon o legalizaciji, kojim je propisano što se sve prilikom legalizacije mora platiti, nije donio Grad Rijeka, nego Sabor, kao i da Grad ne može biti odgovoran za dopuštanje nelegalne gradnje bivšem vlasniku.


»Prema gospodinu i gospođi Marić se postupilo kao prema svakom tko je podnio zahtjev za legalizaciju. Dakle, oni su predali zahtjev za legalizaciju i u kolovozu 2016. godine doneseno je rješenje o legalizaciji njihove obiteljske kuće i pomoćnog objekta na Drenovi. Nakon toga je, po pravomoćnosti rješenja, dokumentacija proslijeđena Hrvatskim vodama radi donošenja rješenja o vodnom doprinosu, i Odjelu gradske uprave za komunalni sustav radi rješenja o komunalnom doprinosu«, navodi se u odgovoru iz gradske uprave, uz isticanje kako se postupak kojim se legalizira zgrada provodi prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koji je donio Sabor Republike Hrvatske, a legalizacija zgrade nije obavezna, već vlasnik nekretnine može sam odlučiti hoće li iskoristiti mogućnost ozakonjenja svoje nekretnine.


– Mara Marić je kao pravni slijednik, zamjenom nekretnine, preuzela sva prava i obaveze koje na nekretnini postoje. Arhitektonski snimak koji su predali uz zahtjev, sadrži izračun volumena bespravno izvedenog dijela zgrade i iznosa naknade koja se prilikom legalizacije plaća, te volumen zgrade za koji je naknadno potrebno platiti doprinose. Nipošto nije točno da je Grad Rijeka prethodnom vlasniku dopustio izgradnju zgrade bitno većih gabarita od onih odobrenih dozvolom, kako to tvrde gospodin i gospođa Marić. Za pokretanje postupka u slučaju bespravne gradnje nadležna je građevinska inspekcija koja nikada nije bila u nadležnosti  gradske uprave, pa tako Grad Rijeka ne može biti odgovoran za bespravnu gradnju niti obiteljske kuće u kojoj živi obitelj Marić i i čiji su vlasnici. Sva davanja koja se prilikom legalizacije plaćaju propisana su Zakonom. Od tih davanja Gradu Rijeci pripada 50 posto naknade koja je plaćena prije izdavanja rješenja, dok je drugih 50 posto prihod državnog proračuna Republike Hrvatske. Za komunalni doprinos postoji mogućnost obročne otplate, dok je vodni doprinos prihod Hrvatskih voda, zaključuje se u odgovoru gradske uprave.